Dalilina izdaja, žene koja mu je u snu odrezala kosu, pretvorila ga je u slijepog zarobljenika Filistejaca. U okovima, u Gazi, bio je prisiljen pokretati mlin sve dok mu kosa ponovo nije izrasla. Tada je, prema predanju, u trenutku osvete srušio hram na Filistejce i sebe samog, ostavljajući iza sebe sliku herojskog samoubistva

Katastrofa koja se odvija u Pojasu Gaze ponovo je u svjetsku javnost iznijela biblijsku figuru Samsona. Historija ga pamti kao junaka nadljudske snage, čija je sudbina bila vezana za kosu, dok mu je ona bila netaknuta, bio je nepobjediv. Dalilina izdaja, žene koja mu je u snu odrezala kosu, pretvorila ga je u slijepog zarobljenika Filistejaca. U okovima, u Gazi, bio je prisiljen pokretati mlin sve dok mu kosa ponovo nije izrasla. Tada je, prema predanju, u trenutku osvete srušio hram na Filistejce i sebe samog, ostavljajući iza sebe sliku herojskog samoubistva.

Samson je od davnina bio simbol dvostrukog impulsa: borbe protiv neprijatelja i spremnosti na vlastitu propast. Upravo ta ambivalentnost čini ga relevantnim i danas, kada se njegova slika priziva u kontekstu razaranja Gaze i šireg rata na Bliskom istoku.

Od renesanse do modernog doba Samson je bio inspiracija mnogim umjetnicima. Andrea Mantegna i Peter Paul Rubens naslikali su prizore Daliline izdaje. John Milton je u 17. stoljeću napisao tragediju „Samson Agonistes“, koja završava njegovom smrću i rušenjem hrama. Skulpture Samsona u evropskim gradovima poput Berna, Čeških Budejovica ili Peterhofa predstavljaju ga kao biblijskog Herkula, koji golim rukama davi lava.

Muzička umjetnost također ga je oživljavala: oratorij Georga Friedricha Händela iz 1741. godine i opera „Samson i Dalila“ Camillea Saint-Saënsa iz 1877. do danas se izvode širom svijeta. Filmska industrija je u 20. stoljeću donijela holivudski spektakl Cecila B. DeMillea sa Victorom Matureom i Hedy Lamarr. Samson se, dakle, kroz stoljeća pojavljivao kao simbol snage, izdaje, ali i fatalnog završetka.

Čak i u književnosti 20. stoljeća ostavio je trag: Aldous Huxley naslovio je svoj roman „Eyeless in Gaza“ (1936), aludirajući na slijepog junaka, dok je Bob Dylan u pjesmi „Tombstone Blues“ (1965) iskoristio motive mita da bi opisao besmisao rata i političkog nasilja.

Nakon napada Hamasa sedmog oktobra 2023. godine i razorne izraelske ofanzive na Pojas Gaze, figura Samsona postala je politička metafora. Izraelski historičar Yuval Noah Harari upozorio je na „sindrom Samsona“, opasnost da država, zaslijepljena osvetom, sruši hram na sebe i neprijatelje, dovodeći u pitanje vlastiti opstanak.

Harari optužuje premijera Benjamina Netanyahua i njegove ministre da uništavaju i Palestince i Izraelce, ne vodeći računa o dugoročnim posljedicama. Njegov kolega Yoav Rinon još je direktniji, nazvavši Samsonovu logiku „egoizmom samoubice“ i pozivajući na životnu energiju, a ne na ciklus osvete i smrti.

Ove interpretacije ukazuju da mit više nije samo religijski ili umjetnički simbol, nego i političko upozorenje: ako se izraelska politika nastavi voditi duhom Samsona, i sama država može doživjeti kobni pad.

U tekstu Jean-Pierrea Filiua figura Samsona prelazi i u drugi kontekst, rat u Ukrajini. Ondje se također prepoznaje opasnost „samoubilačke strategije“, gdje vojne i političke odluke mogu dovesti do razaranja vlastitog tla u pokušaju da se nanese šteta neprijatelju.

Ukrajinski pisac Andrej Kurkov vidi u Samsonu metaforu rata iscrpljivanja: narod koji, suočen s nadmoćnijim neprijateljem, riskira da i sam izgori u borbi. Ova paralela podsjeća da mit o Samsonu ne pripada samo biblijskoj tradiciji, nego je univerzalna slika tragedije naroda koje vođe guraju u samouništenje.

Savremena Gaza, grad s hiljadugodišnjom historijom, ponovo je mjesto ruševina. Tokom proteklih mjeseci izraelske operacije uništile su stambene četvrti, infrastrukturu i kulturna dobra. Autor Filiu, koji je boravio u Gazi prošle zime, svjedoči o metodičnom razaranju, ali i o sistematskom gaženju međunarodnog humanitarnog prava.

U toj slici razaranja mit o Samsonu dobija jezivo doslovno značenje: hramovi i kuće padaju, a stanovništvo je zarobljeno u spirali nasilja i osvete. Gaza je danas i stvarna i simbolička pozornica na kojoj se odvija tragedija čija je struktura već zapisana u starozavjetnim pričama.

Samsonova priča ostaje opomena. Ona pokazuje kako moć, kada se spoji s osvetom i slijepilom, vodi u katastrofu. Historija ga pamti kao junaka, ali i kao tragičnu figuru koja je ubila neprijatelje i sebe.

Danas, kada se Gaza ruši, a Ukrajina krvari, Samson ponovo oživljava, ne kao heroj, nego kao upozorenje. U tom ogledalu mit postaje politička poruka: narodi koji idu putem osvete, umjesto puta života, riskiraju da se sruše zajedno sa svojim neprijateljima.

IZVOR: Le Monde