U slučaju neposluha i pobune, Moja je carska želja, da ih silom Moje carske vojske, koja se nalazi pod tvojom zapoviedi, pokoriš i kazniš i time izvedeš na pravi put.

Posljednjeg dana prve sedmice jula s tvrđavske tabije u Sarajevu pucnji alaj-topova oglasili su dolazak Omer-pašine prethodnice. Bjehu dva tabora nizama a preostalih sedam će stići s pašom. S njim stižu i mnoge baterije topova, hiljada tovara džebhane, raznih vojnih sprava i, u nizamu, osobito mnogo Arnauta, čuvenih po zlu.

Vezir Hafiz-paša se sa saradnicima razletio po šeheru provjeravajući sve službe koje su odgovorne za doček Omer-paše Latasa. Trajalo je to danima, dok ne osvanu 4. avgust kad alaj topovi najaviše ulazak visokog gosta. Upravo bješe minulo vrijeme ikindije, klanjači izlazili iz džamija a telali udarali u doboše pozivajući narod da izađe pred sultanovog vrhovnog mubašira i mušira.

Hafiz-paša je vojsku već držao u parade, a pred Omer-pašu je izašao s dva alaja konjanika. S njim su krenuli svi zabiti i šure, mostarski mitropolit, zvornički vladika s nekoliko uglednih kršćanskih i židovskih trgovaca. Ostala vojska je čekala u središtu šehera.

Omer-paša Latas se pojavio na gizdavom mladom čilašu koji je poigravao pod njim i ponosno se zanosio sad lijevo sad desno. Naprijed na nevelikom rastojanju, stupala je vojna glazba, jedinica s bajracima, te je sav prizor ličio na istočnjačku paradu. Latas je plijenio poglede podanika svojim krupnim, snažnim tijelom, oštrim pogledom, odjeven u nizamsku paradnu odoru, sav u zlatnim širitima i tokama.

S pratnjom je odsjeo na Gorici, pregledao je utvrdu, izdao zapovijedi i krenuo u dvore Fazli-paše Šerifovića, koji mahsuz za njega bjehu lijepo udešeni. Čitanje fermana najavio je za ponedjeljak, dvanaestog avgusta, s tim da se dan prije, u nedjelju, objavi po cijelom gradu „da se svi imami i po dva muslimana iz svake mahale u dva sata poslije podne u ponedjeljak skupe na musali kod Ali pašine džamije, gdje će se čitati carski ferman».

U zakazano vrijeme na musali su prispjela tri tabora pješaka i pola alaja konjanika s nekoliko topova. Zatim su došli mitropolit i dvojica vladika, mostarski i zvornički, za njima nekoliko nižih svećenika a iza ovih kršćanski i židovski uglednici i trgovci. Napokon se pojavio Latas u pratnji vezira Hafiz Mehmed-paše, predsjednika pokrajinskog vijeća i carskog defterdara, te svih bosanskohercegovačkih paša, trinaesterica ih: Fadil (Fazli) – paša Šerifović, Mustafa-paša Babić, Ali-paša Rizvanbegović Stočević, Abdi-paša, Mustafa-paša Minhanlija, Ibrahim-paša, Hafiz-paša Rizvanbegović, sin Ali-pašin, Mahmud-paša Fihadić, Mahmud paša Osmanpašić Tuzlić i Mehmed-paša Biščević.

Ovako je glasio carski ferman:

„Suvišno je izlagati, da su Moji podanici širom Moje carevine, bez razlike vjere i staleža, s djelotvornim reformama osigurali sebi osobnu zaštitu, kao i zaštitu časti, poštenja i mira!

Pošto je Moja carska želja, da se i žitelji Bosne bez iznimke okoriste tim blagodatima, u nekoliko navrata poslao sam Moje carske zapoviedi, da ih opomenu, ali su oni ostali pri starom kao iznimke od drugih Mojih pokrajina, gdje su se provele ove reforme.

Stari način državne uprave, koji je davao mnogo prigode zloupotrebama, nije mogao osigurati potrebni mir gradovima, ni spokojnost građanima. Vladalo je vječito uznemiravanje u pokrajini, od čega su se koristili jedino buntovnici i, međusobnim dogovorom, tvorno napadali siromašno stanovništvo i raju čineći im razna nasilja, te sam odlučio, da i na Bosnu protegnem ove reforme.

Tako je skorih dana nekolicina smutljivaca digla bunu u okolici Bihaća, pomela mir i narod pobunila!

Budući da su, za Moga pravednog vladanja, provedene reforme i pravični zakoni po Mojoj cieloj carevini i time zajamčena sigurnost sviju Mojih podanika,

ne mogu dopustiti, da stanovnici Bosne, koja sačinjava važnu pokrajinu Moje države, žive neprekidno u nemirima, ljutnji i nesigurnosti.

Da bi se ova pokrajina spasila od ovog nesnosnog stanja i time učvrstila v j e r a i d r ž a v a, kao i blagostanje domovine i naroda, Moja je carska želja, da se i u Bosni, kako mi je uspjelo, s Božijom pomoći, po cieloj Mojoj carevini, u cielosti provedu nove reforme i pravični zakoni.

Ti koji si zapovjednik vojske, imenujem te, Mojom carskom odredbom opunomoćenikom u provađanju ovih reformi – u sporazumu s valijom, a za potvrdu šaljem ti Mog carskog divana ovaj Moj ferman.

Zato, oslanjajući se na Božiju pomoć, uzmi potrebiti broj Moje vojske iz podređene ti armeje, te otiđi u Bosnu!

Razloži im pravo Moju carsku – odlučnu – želju za uređenjem Bosne u probitku obćeg mira. Nakon što im saobćiš, da je Moja namjera: iz temelja izkorieniti po cieloj državi nasilja i nepravde i time učiniti ih, s Mojom carskom pravednošću, bez iznimke, sviju sretnim i jednakim! Nastoj odmah početi, u sporazumu s mjerodavnim, provađati u Bosni blagotvorene reforme.

Da bi se mogao u svako doba posavjetovati o izvršenju i primjeni tih reformi, ustanovi jedno pokrajinsko vieće od izkusnih i odvažnih ličnosti, koje će ti biti savjetnici, kao što su to učinile i druge moje pokrajine. Što se tiče građanske i financijske uprave, treba nastojati, u sporazumu s ravnateljem financija i predsjednikom velikog ajaletskog vieća, da se uredi prema postojećim uputama.

Bez sumnje je, da će stanovništvo Bosne biti blagodarno Mojoj carskoj milosti i zauzimanju za njihovu sigurnost i sreću, nadam se, da će se podpuno i pokoriti. Međutim, ako se pojave neki bezsavjestni agitatori, koji ne razumiju ove blagodeti za njihovu pokrajinu, i ako se usude protiviti se reformama, oni će se smatrati buntovnicima!

Koliko god je Mojoj carskoj osobi nasilje odvratno i mrzko, opet je državna nužda: kazniti sve one osobe, koje se uzprotive Mojim carskim pravednim namjerama; i zato neka one nose grieh!

U slučaju neposluha i pobune, Moja je carska želja, da ih silom Moje carske vojske, koja se nalazi pod tvojom zapoviedi, pokoriš i kazniš i time izvedeš na pravi put. Vi, namjesniče, defterdaru i predsjedniče ajaletskog vieća, od vas očekujem, da:

po dužnostima vaših zadaća i po sposobnostima vašim nastojite iz svih sila oko uređenja građanske, financijske i pravosudne uprave u Bosni, prema postojećim uputama za tu pokrajinu, da se staleži Mojih podanika okoriste pravdom i mojom milošću!

A vi, munlo (vrhovni kadijo!) i ostale kadije i muftije, kao i svi ajaletski prvaci! nastojte, u sporazumu, da se Moj carski ferman u djelo provede! Ako se ne izvrši, svratit ćete na sebe kaznu i naposljetku biti ćete odgovorni!

Uzmite na znanje i prema tome vladajte se, nastojeći da što većom vjernošću izvršite Moju carsku zapovied. Tako uzmite na znanje i vjerujte Mome carskom znaku! Pisano u Carigradu sredinom redžepa 1266. (1. svibnja 1850.)“