Iako su direktor Milovan Bajić i većina uprave te NES koji vodi Sreten Kesić bili za prodaju kompanije, izgleda da ni drugi dionici poput dva državna fonda nisu imali drugačije mišljenje od predstavnice INA-e. Protiv su bili i radnici firme kojih je 156. Firmi putem koje Gloginjić nastoji preuzeti Krajinapetrol predbacuje se i kako ima samo – dva zaposlena

Posljednjih šest mjeseci u Bosni i Hercegovini vodi se pravi mali poslovni rat za preuzimanje jedne od najvećih naftnih kompanija te zemlje, Krajinapetrola koji je nastao na nekadašnjoj imovini INA-e oduzetoj 1991. godine. Kao vrlo agresivan interesent predstavio se Draženko Gloginjić, koji je putem svoje firme Aktiva Invest iz Banje Luke poslao već drugu konkretnu ponudu za preuzimanje Krajinapetrola, a takođe otkupljuje dionice firme na banjalučkoj berzi, javlja današnji Večernji list.

Prema pisanju bosanskohercegovačkog poslovnog portala biznisinfo.ba, Gloginjić je dosad uspio otkupiti 14,62 posto dionica firme, no unatoč ponudi od 0,84 KM po dionici za ostatak što bi ga stajalo još deset miliona KM. No, nije uspio steći više od tog udjela u firmi koja ima 15 benzinskih stanica te ostvaruje prihode od 70 miliona KM godišnje te je lani ostvarila dvostruko veću dobit nego 2023., ali je prvi kvartal ove godine firma završila s negativnim bilansom.

Najveći je dioničar firme Republika Srpska s 52,2 posto udjela koje ostvaruje putem tri fonda, drugi je privatna naftna kompanija NES d.o.o. iz Banje Luke sa 16,13 posto, a INA ima 9,7 posto dionica.

Kako navodi spomenuti portal, Krajinapetrol je osnovan 1991. i pravni je sljedbenik OOUR-a INA Plin i poslovne jedinice “INA Trgovina”. Od 2003. posluje kao dioničko društvo za trgovinu naftom, naftnim derivatima i ukapljenim naftnim plinom. Osim benzinskih stanica, firma ima i punionicu autoplina, skladište naftnih derivata u Dervišima kapaciteta oko 4600 t, skladište ukapljenog naftnog plina u Ramićima kapaciteta oko 210 t, terminal za istakanje goriva i ukapljenog naftnog plina i upravnu zgradu površine oko 900 kvadrata.

No, poduzeće još ima neriješen imovinsko-pravni status i vodi niz tužbenih postupaka za rješenje imovinskog pitanja. INA Zagreb, koja je bila vlasnik do 1991. godine kada je Krajinapetrol nastao tada pod nazivom Trgopetrol, traži povrat imovine. Nije, stoga, ništa čudno da je predstavnica INA-e u Upravnom odboru Krajinapetrola bila izrazito protiv prodaje navodeći kako ona ne sadrži premiju u odnosu na burzovnu cijenu dionica, knjigovodstvena je cijena dionice 1,79 KM, kao i da nisu ispunjene ni sve zakonske obveze ponuđača. Također je, prema pisanju bh. medija, isticala i kako je upitna finansijska i operativna sposobnost Gloginjićeva Aktiva Investa da upravlja tolikom kompanijom.

„INA nije prihvatila javnu ponudu za preuzimanje društva Krajinapetrol. Postupke i planove ostalih dioničara ne možemo komentirati, a kao manjinski dioničar nemamo saznanja o mogućoj prodaji udjela većinskog dioničara“, poručuju iz INA-e.

Republika Srpska je, dakle, ta koja mora pristati da odustane od vlasništva kompanije putem nekog od svojih fondova odnosno da se dionice prodaju Gloginjiću, na što manjinski dioničari ne mogu utjecati. Što se tiče imovinskog spora koji INA vodi oko te svoje imovine, takođe se neslužbeno doznaje kako je on u istom statusu kao i drugi sporovi u drugim državama bivše Jugoslavije poput Srbije ili Kosova. Svi su ti sporovi u prekidu dok se ne postigne međudržavni sporazum o sukcesiji.

Iako su direktor Milovan Bajić i većina uprave te NES koji vodi Sreten Kesić bili za prodaju kompanije, izgleda da ni drugi dionici poput dva državna fonda nisu imali drugačije mišljenje od predstavnice INA-e. Protiv su bili i radnici firme kojih je 156. Firmi putem koje Gloginjić nastoji preuzeti Krajinapetrol predbacuje se i kako ima samo – dva zaposlena.

Ima tu još toga. Sjedište je njegove firme na istoj banjalučkoj adresi, tržnici, koja je u vlasništvu Mladena Milanovića Kaje kojeg se smatra najbogatijim čovjekom Republike Srpske. Vlasnik je, recimo, i poslovnog dijela sportskog kompleksa Stožice u Ljubljani. Ovo nije i prvi puta da je privatni ulagač pokušao preuzeti Krajinapetrol. Upravo NES tada vlasnika Nedeljka Kesića (današnji je direktor Sreten, njegov sin), pokušao je otkupiti većinski udio nakon što je od Petrobarta, off-shore kompanije koja se povezuje s Kirgistanom, kupio njihov udio u tvrtki.

Situacija je, međutim, bila slična kao i sadašnja. Kesićev NES bio je tada firma stara tek četiri godine koja je, po pisanju medija, imala samo tri zaposlena. Sam Nedeljko Kesić bio je svojedobno i šef Državne Bezbjednosti Republike Srpske kao i direktor HE Vrbas. Tada se u medijima spominjalo kako se za vlasništvo nad kompanijom nadmeće upravo s INA-om te je prema tim navodima naša kompanija i radila dubinsku analizu poslovanja. No, ni njemu preuzimanje nije uspjelo, uprava je dala negativno mišljenje.

Upravo nakon objave rezultata prvog kvartala ove godine, NES je počeo smanjivati udio u kompaniji, s 32,2 posto na 21,45 posto. Zanimljivo je kako su i Milanović i Kesić podrijetlom iz Mrkonjić Grada u BiH, kao uostalom i Gloginjić. No, Gloginjiću, ili bilo kome tko stoji iza njega ili mu je poslovni partner u pokušaju preuzimanja, planove bi mogla pokvariti znatno veća kompanija. A to je ruski Zarubežnjeft, koji je odavno na tržištu BiH i koji je također dao ponudu za Krajinapetrol.

Ta ruska državna kompanija vlasnika je rafinerije u Bosanskom Brodu, a rafinerija kao i druge posluju pod trgovačkom markom Optima, dok je veliki lanac od 86 postaja pod markom Nestro Petrol. Ruska je kompanija vlasnik cijelog tog sistema.

IZVOR: Večernji list