Njegove fotografije izložene na izložbi nastale su na prostoru Cazina i Bihaća i svjedoče o svakodnevnom životu, običajima i pejzažima tog doba, a danas predstavljaju dragocjeno povijesno i kulturno svjedočanstvo

U vrtu Muslimanskog kulturnog centra u Ljubljani svečano je otvorena izložba „Fotografije Bosne Rudolfa Bruner-Dvořáka: Cazin i Bihać – odabrane fotografije“ koja donosi rijetke i vrijedne prikaze Bosne s početka 20. stoljeća.

Autor fotografija, Rudolf Bruner-Dvořák (1864–1921), ubraja se među pionire češkog fotožurnalizma. Njegove fotografije izložene na izložbi nastale su na prostoru Cazina i Bihaća i svjedoče o svakodnevnom životu, običajima i pejzažima tog doba, a danas predstavljaju dragocjeno povijesno i kulturno svjedočanstvo. Zbirka izložena u Ljubljani dolazi iz fundusa uglednog češkog publicista, povjesničara fotografije i fotografa Pavla Scheuflera.

Bruner je bio dvorski fotograf nadvojvode Franje Ferdinanda i jedan od utemeljitelja fotoreportaže u češkim zemljama; istodobno je, zahvaljujući porodičnoj vezi s Bihaćem, ostavio jedinstveni vizuelni zapis Cazina, Krajine i bosanskog svakodnevlja s početka 20. stoljeća. Takav raspon – od lovova na Konopištu do pijaca i madresa u Bosni čini Rudolfa Brunera-Dvořáka (1864–1921) izuzetnom figurom evropske fotografije prijeloma stoljeća.

Rođen u češkom Přelouču, Rudolf Bruner rano se okreće fotografiji: učenik je uglednog minhenskog majstora Carla (Karla) Teufela. Nakon kratkog vođenja portretnog atelijera u rodnom gradu (1887–1889) seli u Prag (Vinohrady) i programatski se prebacuje na rad izvan atelijera. Počinje se potpisivati kao “momentni fotograf”, reporter koji hvata događaj u trenutku, radeći pretežno sklopivim aparatom na staklenim pločama formata 18×24 cm. Presudnu afirmaciju donosi mu Zemaljska jubilejna izložba u Pragu 1891., kada je zabilježio katastrofu balona, seriju kadrova koju češka historiografija prepoznaje kao jednu od prvih pravih foto-reportaža u zemlji.

Od ranih 1890-ih Bruner-Dvořák postaje blizak dvoru nasljednika prijestolja: već 1893. koristi zvanični naslov “Momentni fotograf Njegove c. i k. Visosti, presvijetlog nadvojvode Franje Ferdinanda Austrijskog d’Este”. Prati ga na putovanjima, u lovu i vojnim manevrima; snima sastanke državnika na Konopištu i u Miramareu (Trst), fotografira i posjete njemačkog cara Vilima II.. Dio opusa posvećen je i industriji (interijeri tvornica), sportu, pa i klizalištima u St. Moritzu, sve to u prepoznatljivom reportažnom ključu, s vizuelnom disciplinom i “hladnom” tačnošću.

Objave u štampi dodatno mu učvršćuje status: od oktobra 1904. redovno sarađuje s praškim ilustriranim magazinom Český svět (koji ga povremeno predstavlja kao “našeg fotografa”), a u Österreichs Illustrierte Zeitung objavljuje veće reportaže. “Český svět” objavljuje njegov 21 kadar s Jadrana (posjeta parlamentarne delegacije ratnoj mornarici), demonstraciju ritma, sekvenciranja i “pripovijedanja u slikama” kakvo će tek 1920-ih postati evropski standard.

Ključna spona s Bosnom porodične je prirode: sestra Marija udala se za bihaćkog sudiju češkog porijekla, pa Rudolfa od 1905. vidimo kako sve češće putuje u Bihać i Cazin. Prve bosanske serije objavljuje u “Českém světu” u decembru 1906. pod naslovom “Bosenské typy” (Bosanski tipovi). U kasnije rekonstruiranom fondu prebrojano je oko 300 stereoskopskih snimaka (pretežno format 17,8×9 cm): pijace, čaršije, medrese, imami, muslimanske žene pod zarom, seoske kuće, djeca, precizan, nenametljiv pogled “sa strane” koji bilježi svakodnevicu bez egzotiziranja. Danas se zna da je to najopsežniji korpus koji je jedan Čeh tada napravio u ovoj oblasti Balkana.

Taj bosanski ciklus nije tek etnografska kuriozitetnost. On je kompozicijski promišljen (često ‘položen’ u dubinu kadra), ritmičan i reportažno strukturiran, niz “slika-argumenata” koji, od scene do scene, gradi cjelinu o prostoru i ljudima. Zbog toga se Bruner-Dvořákovi bosanski snimci danas iznova izlažu: nakon postava u Muzeju grada Brna (MZM) 2006. – “Bosna 1905 na fotografiích Rudolfa Brunera-Dvořáka”, nova selekcija s fokusom na Cazin i Bihać postavljena je sada u saradnji Islamske zajednice u Republici Sloveniji i Ambasade BiH u Ljubljani (kolekcija Pavla Scheuflera).

Arhivska građa potvrđuje: Rudolf je bio s Franjom Ferdinandom i na posljednjem putovanju u Sarajevo u junu 1914.; međutim, upravo je njegov mlađi brat Jaroslav onaj koji je u nizu “momentki” zabilježio scene neposredno nakon atentata, jedna od najpoznatijih urbanih fotoreportaža sarajevske historije.

Kada se 1918. rađa Čehoslovačka, Bruner-Dvořák je na ulicama Praga, snima dolazak T. G. Masaryka 21. 12. 1918, kasnije i povratak Edvarda Beneša, povratke legionara, državne sahrane, arhitekturu i društvenu elitu nove republike. Od industrijskih hala do svečanih defilea, njegov objektiv ostaje disciplinovan i dokumentaristički, ista ona pribranost koja mu je donosila pristup carskim manevrima, sada hvata dinamiku nove države.

Rudolf Bruner-Dvořák umire u Pragu 30. oktobra 1921. Bez nekrologa i bez šire pažnje, “kazna” vremena koje se razračunavalo s monarhijom i svime što je uz nju asociralo. Tek 2004. njegov glavni fond staklenih ploča 18×24 cm biva predan Nacionalnom arhivu (Národní archiv), gdje je katalogiziran i djelomice digitaliziran. Otad kreće i niz naučnih i izlagačkih revizija koje ga čvrsto utvrđuju među ključnim imenima češke i srednjoevropske fotoreportaže.

Otvorenje izložbe organizirali su Islamska zajednica u Republici Sloveniji i Ambasada Bosne i Hercegovine u Ljubljani, u suradnji s Ambasadom Češke Republike.

Ambasador Češke Republike u Sloveniji Jiříj Kuděla je u obraćanju podsjetio kako su veze Češke sa Slovenijom i Bosnom i Hercegovinom duboke i višeslojne. Tokom Austro-Ugarske monarhije u Bosni i Hercegovini djelovali su brojni češki stručnjaci, graditelji i umjetnici.

– Među njima se posebno ističe arhitekt Karel Pařík, koji je od 1888. do 1940. izgradio gotovo 200 javnih objekata, uključujući i rezidenciju reisu-l-uleme u Sarajevu, od kojih velik dio i danas svjedoči o njegovom impresivnom djelu. Važnu ostavštinu ostavio je i fotograf František Topič, koji je između 1885. i 1918. dokumentirao Bosnu te iza sebe ostavio najveću sačuvanu zbirku staklenih negativa na Balkanu – više od 7.000 snimaka pohranjenih u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Zahvaljujući suradnji Češke i Norveške, ova je zbirka digitalizirana i danas predstavlja neprocjenjivu kulturnu baštinu – istakao je češki ambasador i sam povezan s našom državom jer je dugi niz godina tu dužnost obavljao i u Bosni i Hercegovini.

Podsjeća on i da je u istom povijesnom kontekstu djelovao i Rudolf Bruner-Dvořák, portretni i reportažni fotograf, koji je Bosnu i Hercegovinu fotografirao s osobitom ljubavlju, tokom svojih putovanja i posjeta rodbini u Bihaću i Velikoj Kladuši. Njegove fotografije Bosne objavljivane su u češkim časopisima već 1905. godine, a danas predstavljaju rijedak prozor u život i krajolik na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

Predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Sloveniji muftija Nevzet-ef. Porić istakao je da izložba posebno snažno odjekuje u Ljubljani zato što veliki dio bosanske zajednice potječe upravo iz Bosanske krajine – iz mjesta poput Ključa, Bihaća i Cazina.

– Zato su se kolegice koje su pripremale izbor fotografija trudile uključiti upravo motive tih gradova, prizore koje publika može lako prepoznati. Među fotografijama je, primjerice, i cazinski sajam, koji je tada održavan petkom – iako u izmijenjenom obliku, ta tradicija traje i danas. Na fotografijama se može pratiti razvoj gradova: kako se sajmišta pretvaraju u trgove, kako raste arhitektura, kako odjeća prelazi iz tradicije u modernost i kako se javni prostor polako demokratizira – kazao je muftija Porić. 

Ambasador Bosne i Hercegovine u Sloveniji Dario Novalić izrazio je posebnu zahvalnost ambasadoru Češke Republike, muftiji Nevzetu Poriću i Eli Porić, čiji je doprinos bio presudan da se ovo sve jednostavno i uspješno dogodi.

–  Ovo je divna prilika da promoviramo Bosnu i Hercegovinu kroz prizmu fotografije, jer upravo su 1905. i 1906. nastale slike koje danas svjedoče o našem bogatom kulturnom nasljeđu. Osim Krajne, tu je I bogata kolekcija fotografija Sarajeva, Banja Luke, Mostara i ovo je nešto što Bosna i Hercegovina, naši muzeji i arhivi definitivno moraju imati – istakao je Novalić.

Ljubljanska postavka bit će izložena do 31. oktobra.

IZVOR: Češki nacionalni arhiv, FENA, Ambasada BiH u Ljubljani