Na današnji dan rođen je jedan od najutjecajnijih hrvatskih jezikoslovaca 20. stoljeća – Dalibor Brozović. Rođen 1927. u Sarajevu, a preminuo 2009. godine u Zagrebu, Brozović je ostavio neizbrisiv trag ne samo u nauci o jeziku, nego i u kulturnom i političkom životu Hrvatske u presudnim godinama njenog osamostaljenja

Njegov put započeo je u Zenici i Visokom, a nastavio se kroz gimnazije u Sarajevu i Zagrebu. Studij slavistike završio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1952. godine. Od samih početaka karijere pokazivao je izuzetnu posvećenost nauci, prvo kao asistent na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu, potom kao predavač na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, a zatim i kao docent, profesor i naučnik svjetskog glasa u Zadru, gdje je doktorirao 1957. dijalektološkom disertacijom koja će otvoriti novo poglavlje u kroatistici.

Zajedno sa Žarkom Muljačićem, Brozović je bio ključna figura u izgradnji Filozofskog fakulteta u Zadru u jednu od međunarodno najpriznatijih institucija slavističkih studija. Njegova reputacija nadilazila je granice tadašnje Jugoslavije – predavao je na mnogim univerzitetima u inostranstvu i učestvovao na brojnim međunarodnim kongresima. Bio je član više akademija: Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Makedonske akademije, Akademije nauka i umjetnosti BiH te međunarodne Comenius akademije i Europske akademije nauka.

Ipak, ono što ga posebno izdvaja jeste borba za znanstvenu istinu i dignitet hrvatskog jezika.

Brozovićeva dijalektološka istraživanja otkrila su zapadnoštokavsko narječje, do tada zanemareno u slavističkoj literaturi, što je omogućilo rekonstrukciju tzv. “predmigracijskog mozaika” hrvatskih govora. Njegovo pionirsko terensko istraživanje govora Hrvata i Bošnjaka u istočnoj Bosni (od Fojnice do Drine) ostaje temelj za svaku ozbiljnu dijalektologiju prostora.

U svojoj “Fonologiji hrvatskoga književnog jezika”, Brozović je dao sistematičan i temeljit opis glasovnog sistema hrvatskog jezika, uveo nove metodološke standarde i postavio pitanja koja ranije nisu ni bila prepoznata.

No, njegov najveći doprinos možda leži u teoriji standardnosti jezika, gdje je uveo komparativnu tipologiju standardizacije. Time je razbio okvire dotadašnjih shvatanja o srpskohrvatskom jeziku kao jedinstvenoj pojavi i naučno dokazao historijsku i funkcionalnu zasebnost hrvatskoga književnog jezika.

Tokom devedesetih, Brozović je bio aktivan i politički – kao član Predsjedništva Republike Hrvatske 1990. i kao ravnatelj Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” od 1991. do 2001. godine. U vrijeme kad su temeljne vrijednosti bile dovedene u pitanje, on je sačuvao ovu ključnu kulturnu instituciju i uspio je pretvoriti u bastion intelektualne stabilnosti.

On je 1990. godine izabran za člana Predsjedništva Republike Hrvatske, upravo u vrijeme kada je HDZ, pod vodstvom Franje Tuđmana, došao na vlast i započeo proces osamostaljenja Hrvatske. Bio je blizak vrhu tadašnje politike i smatra se da je bio jedan od ključnih intelektualaca koji su ideološki podržavali HDZ u njegovim prvim godinama, posebno u oblasti jezične i kulturne politike.

Njegov dolazak u Zagreb iz Zadra 1990. godine i kasnije imenovanje za glavnog ravnatelja Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” 1991. takođe su povezani s novom političkom realnošću i podrškom koju je imao od tadašnje vlasti. Brozović je intenzivno učestvovao u oblikovanju jezične politike Republike Hrvatske, zalagao se za samosvojnost hrvatskog jezika i bio protivnik srpskohrvatske jezične paradigme, što je bila i politika HDZ-a.

Bio je urednik brojnih leksikografskih izdanja, među kojima se posebno izdvaja Hrvatska enciklopedija. Do posljednjih dana života bio je i glavni urednik časopisa Filologija, ostavši tako na prvoj liniji borbe za istinu, znanje i naučnu preciznost.

U svakom razgovoru i tekstu, Brozović je znao “raščišćavati pojmove”, ulijevajući jasnoću u mnoge zamršene jezične, kulturne i političke teme. Bio je čovjek koji nije govorio ono što je popularno, nego ono što je znanstveno tačno, bez obzira na posljedice.

Brozović nije ostavio samo naučne tekstove, fonološke modele ili leksikografske projekte – on je ostavio čitavu novu paradigmu. Jezikoslovna kroatistika, kako danas postoji, počiva na temeljima koje je on postavio.