Brutalno ubistvo reditelja Roba Reinera i njegove supruge Michele u njihovom domu u Brentwoodu potreslo je Hollywood i srušilo iluziju da bogatstvo, slava i sigurnosni sistemi mogu zaštititi od porodične tragedije. Hapšenje njihovog sina Nicka, optuženog za dvostruko ubistvo, otvorilo je mračnu priču o godinama borbe s ovisnošću, mentalnom bolešću i pogrešnim terapijskim savjetima

Ubistva u Hollywoodu često izgledaju šokantnije od drugih, jednako brutalnih zločina. Pogrešno pretpostavljamo da bogatstvo i slava kupuju zaštitu, pa je vijest da su filmski reditelj Rob Reiner i njegova supruga, fotografkinja i producentica Michele Reiner, ubijeni u svom domu, a da je njihov sin Nick uhapšen i optužen, mnogima zvučala kao nešto „nemoguće“. Reinerovi su živjeli u Brentwoodu, jednom od najzaštićenijih dijelova Los Angelesa: kuće iza živica, kapija, kamera i alarmnih sistema, uz stalne patrole i privatno osiguranje.

Zato događaji vikenda 13–14. decembra, prema policijskim navodima i opisima svjedoka, djeluju kao mračni film u kojem se društveni glamur i porodična tragedija sudaraju bez upozorenja. Par koji se kretao i u svijetu zabave i u političkim krugovima imao je gust raspored: u petak navečer večera u italijanskom restoranu Amici s Marijom Shriver, u subotu tradicionalna božićna zabava komičara Conana O’Briena, a u nedjelju planirana večera s Barackom i Michelle Obama.

Na O’Brienovu zabavu Reinerovi su, prema tekstu, došli s Nickom, što je odmah izazvalo pažnju. Navodno su pitali može li doći s njima jer su bili zabrinuti zbog njegovog stanja. Nick se godinama borio s ovisnošću; u jednom periodu izgledalo je da je stabilniji, a potom je, prema pojedinim navodima, ponovo teško posrnuo. Preselio se u gostinjsku kućicu u dvorištu roditeljskog doma. Neki izvještaji sugerišu da mu je nedavno propisana terapija za shizofreniju, drugi da je ulazio u višednevne epizode uz metamfetamin, uz agresivno ponašanje i razbijanje stvari.

O’Brienovo imanje u Pacific Palisadesu, blizu obale, poznato je po diskretnom luksuzu i gostima iz vrha industrije zabave. Nick je, međutim, navodno odskakao ne samo odjećom, dukserica među odijelima i koktel-haljinama, nego i ponašanjem. Prema opisima, agresivno je prolazio kroz zabavu, prekidao razgovore i ispitivao goste ko su i jesu li slavni. U jednom trenutku, navodi se, prišao je Billu Haderu, koji mu je rekao da vodi privatni razgovor; Nick je navodno dugo šutio i gledao ga, pa se udaljio.

Kasnije je, prema različitim verzijama, došlo do svađe između Nicka i oca. Neki izvori govore o blažem nesporazumu, drugi da je O’Brien morao spriječiti gosta da pozove policiju. U svakom slučaju, porodica je napustila zabavu i vratila se kući. Policija tvrdi da su Rob (78) i Michele (70) u ranim satima nedjelje izbodeni na smrt u svojim krevetima. Nakon toga, prema policijskim navodima, Nick se oko četiri sata ujutro prijavio u hotel Pierside u Santa Monici, u sobu 207, i rezervisao boravak samo za taj dan. Kada je osoblje kasnije ušlo radi čišćenja, navodno su zatekli krv u tušu, tragove krvi po postelji i prozor prekriven plahtama.

Tijela Reinerovih nisu pronađena do nedjeljnog poslijepodneva. Njihova kćerka Romy, stara 28 godina, došla je u kuću nakon što ju je, prema tekstu, upozorila maserka koja nije mogla dobiti roditelje. Romy je pozvala policiju i rekla da njen brat „treba biti osumnjičen“ jer je „opasan“. Ured sudskog medicinara potvrdio je da je riječ o ubistvu, a uzrok smrti opisao kao „višestruke povrede oštrim predmetom“. Ipak, 29. decembra sudija u Los Angelesu je zabranio objavu obdukcijskog nalaza „do daljnjeg“.

Nickovo kretanje nakon zločina bilo je kratko. Uhapšen je iste večeri, dok je na benzinskoj pumpi blizu Exposition Parka kupovao piće. Neoznačena policijska vozila su ga opkolila; snimak nadzornih kamera, prema navodima, prikazuje kako diže ruke prije nego što mu stavljaju lisice. Trenutno se nalazi pod pojačanim nadzorom zbog rizika od samopovređivanja u zatvorskom kompleksu Twin Towers, ustanovi o kojoj su godinama kružili izvještaji o teškim uslovima.

Za nekog ko je treći naraštaj „nepo babyja“ to je surov kontrast. Nick je srednje dijete u porodici s troje djece. Njegovi problemi, prema svjedočenju jednog prijatelja, počeli su rano: već s 11 godina imao je nekontrolisane napade bijesa, pa bi ga otac držao u čvrstom zagrljaju dok se ne smiri. S 14 godina počeo je uzimati drogu. U jednom intervjuu rekao je da je kao tinejdžer ukrao 200 dolara od roditelja kako bi platio seksualnu radnicu dok je bio pod jakim utjecajem jestivih kanabisa.

Do 19. godine, navodi se, bio je na rehabilitaciji čak 18 puta. Roditelji su ga poslali na rehab na njegov 15. rođendan. Kasnije je u podcastu pričao da je tamo dijelio sobu s ovisnikom o heroinu koji mu je mjesecima romantizirao „ubrizgavanje“, što mu je „posadilo ideju u glavi“. Tri godine kasnije, on i prijatelj su kupili heroin na Skid Rowu. Kada bi odbijao ostati u ustanovi, znao je završiti na ulici i u skloništima. U intervjuu iz 2016. govorio je da je bio beskućnik u više saveznih država i da je to bila cijena „njegovog načina“ života, mimo programa koji su mu nudili.

U podcastu iz 2018. opisao je epizodu u kojoj je, pod stimulansima, danima bio budan i razbijao stvari u gostinjskoj kućici: televizor, lampu i gotovo sve što mu je došlo pod ruku. Kao okidač je naveo roditeljski zahtjev da napusti kućicu zbog droge.

Moguće je da Nick ima shizofreniju, uz napomenu da je samoliječenje drogama česta pojava kod nedijagnosticiranih psihotičnih poremećaja. Rob Reiner je u intervjuu za The New Yorker govorio o očaju i pogrešnim savjetima: „Bili smo očajni i, zato što su ti ljudi imali diplome na zidu, slušali smo njih, umjesto da slušamo svog sina.“ Rekao je da su im stručnjaci preporučili „tough love“, slanje sina daleko i prekid podrške, iako je to bilo protiv njegovih instinkata.

Reinerovi su, prema dostupnim intervjuima, vjerovali da će mnogo ljubavi i slušanja pomoći djeci da prebrode teške faze. Ali njihova strategija je u javnosti izazivala podijeljene reakcije. Jedan porodični prijatelj opisao je Nicka kao razmaženog mladića sklonog tantrumima, koje su roditelji predugo tolerisali. Drugi, međutim, vide sliku porodice koja se raspadala pod teretom ovisnosti i mentalne bolesti, u sistemu u kojem se granica između medicinske pomoći, prisile i roditeljske krivnje stalno pomjera.

Nick je pokušavao da se afirmiše kao scenarist. Koautora Matta Elisofona upoznao je na rehabilitaciji; zajednički su bilježili iskustva i razvijali scenarij. Rob Reiner je na kraju režirao film Being Charlie (2015), priču o 18-godišnjem ovisniku i njegovom slavnom ocu. Reiner je tada govorio da ih je proces zbližio. Nick je kasnije tvrdio suprotno i priznao da tokom promotivne turneje nije bio trijezan. U jednoj TV snimci promocije otac i sin djeluju kao ljudi koji govore istim jezikom, ali se mimoilaze u smislu: Reiner pokušava objasniti „dublju“ temu, dok Nick hladno uzvraća da mu je raniji rad bio odbačen kao „smeće“.

Profesor Craig Jackson, psiholog koji proučava komodifikaciju slavnih, kaže da nas takvi slučajevi pogađaju jer Hollywood u kolektivnoj mašti djeluje kao „poseban“ prostor: tu su i ranije zločini postajali kulturne traume i teme opsesije. Nick Reiner se uklapa u današnji true-crime imaginarij kao mračna figura „slavnog djeteta koje je pošlo po zlu“, što otvara neugodno etičko pitanje: treba li javnost osjećati sažaljenje zbog njegovog puta kroz ovisnost i beskućništvo, ili ga posmatrati isključivo kroz optužbu za najteži zločin.

Odjek smrti Roba i Michele Reinera bio je neuobičajeno širok. Stizali su oproštaji iz različitih medijskih svjetova, od pop-kulture do ozbiljnijih političkih krugova. Posebno se izdvojio Martin Scorsese, koji je u eseju za The New York Times pisao o Reinerovoj nježnosti, ljubavi prema sinu i o osjećaju da je pred njim „pad“ koji se ne može zaustaviti. Njegove riječi podsjetile su javnost da je Rob Reiner bio mnogo više od jedne holivudske biografije: reditelj i autor koji je obilježio čitavu generaciju.

Reinerova filmografija, posebno niz uspjeha od sredine osamdesetih do ranih devedesetih, čini ga jednim od ključnih tvoraca američke popularne kulture: This Is Spinal Tap, Stand by Me, The Princess Bride, When Harry Met Sally, Misery, A Few Good Men, The American President. To su filmovi koji su se urezali u svakodnevni govor, u citate, u način na koji publika zamišlja romantiku, prijateljstvo, pravdu i moć. Mnogima je upravo zato vijest o njegovoj nasilnoj smrti djelovala kao prekid neke šire priče o „Hollywoodu kakav je nekad bio“, s čvrstim pravilima i jasnim granicama privatnog i javnog.

Michele Reiner, kćerka preživjelih Holokausta, bila je fotografkinja, producentica i aktivistkinja. Zajedno s Robom gradila je život i kompaniju Castle Rock, koja je učestvovala u projektima i serijama koje su obilježile američku televiziju i film. Par je bio poznat po humanitarnom i političkom angažmanu, ali i po tome da nije svoje donacije pretvarao u samopromociju. Podržavali su inicijative za rani razvoj djece u Kaliforniji, kao i borbu protiv zabrane istospolnih brakova.

Vikend 13–14. decembra, po svemu, trebao je biti zaokružena slika tog života: večera s prijateljima, zabava u krugu holivudskih veterana, a potom druženje s Obamama. Michelle Obama je dan nakon otkrića tijela rekla da su Reinerovi „među najpristojnijim i najhrabrijim ljudima“ koje možete upoznati i da su se trebali vidjeti te noći. Taj susret se nije dogodio.

U cijeloj priči posebno odjekuje i detalj da je sud privremeno blokirao objavu obdukcijskog izvještaja, što je podstaklo špekulacije i dodatno povećalo pritisak javnosti na istragu. Brentwood, koji se u izvještajima opisuje kao „najsigurnije mjesto u Hollywoodu“, godinama simbolizira ideju da se rizik može izolirati novcem: sigurnosne patrole, privatne zaštitarske službe, zatvorene ulice. Čak su i veliki požari u Los Angelesu, kako se prepričava, slabjeli kada bi se približili tom kvartu. Upravo zato ova tragedija djeluje kao razorna poruka: nasilje ne poštuje adrese, niti reputacije. Zbog toga mnogi u Los Angelesu ovaj slučaj doživljavaju kao upozorenje da privatne ograde ne štite od porodičnih kriza, niti od posljedica sistema liječenja koji često kasni kada je pomoć najpotrebnija i najhitnija svima.

Nick Reiner se još nije izjasnio o krivnji i očekuje se da se pojavi pred sudom sutra, sedmog januara. Njegov advokat Alan Jackson izjavio je da postoje „složena i ozbiljna pitanja“ u predmetu. Ako bude osuđen, Nicku prijeti doživotni zatvor bez mogućnosti uslovnog otpusta, ili smrtna kazna. Nadležne institucije do sada nisu objavile motiv za navodna ubistva. A Hollywood, naviknut da tragediju pretvara u priču, ovaj put ostaje bez jasnog objašnjenja osim onog najtežeg: da se nasilje, ovisnost i bolest ne zaustavljaju pred statusom, slavom, niti pred zidovima najskupljih četvrti.

IZVOR: The Times