Upotrebu riječi faraon Encyclopaedia Britannica objašnjava na sljedeći način: Riječ “per'aa: velika kuća” iz egipatskog jezika, zapravo je bilo ime dvora u starom Egiptu. Međutim, od novog kraljevstva (počinje od 18. dinastije: 1539-1292 p.n.e.) do 22. dinastije (945-730 p.n.e.) počinje se koristiti kao počasna titula. Kasnije je evoluirala i postala titula kralja. Ali, prethodno se uopće nije koristila. Kao što se vidi, velika preciznost kur'anskog izraza vidljiva je i u činjenici da je egipatskog vladara iz vremena Musa, a.s., Kur'an predstavljao kao faraona, a da je egipatskog vladara iz starijeg vremena, iz perioda Jusufa, a.s., predstavljao kao “melika”.

Ako ste čitali tekstove Svetih knjiga koji govore o historijskim događajima i ličnostima, vjerovatno ste se zapitali koliko se podudaraju sa naučnim saznanjima, arheološkim dokazima, pisanim tragovima…

U ovom tekstu pokušat ćemo odgonetnuti koliko se kur’ansko kazivanje o egipatkoj historiji, vladarima i faraonima podudara sa naučnim dokazima. Za početak, u ajetima u kojima se u Kur’anu govori i poslaniku Jusufu a.s. vladar egipta se naziva “melik”, što bi se moglo prevesti kao kralj, dok se u kazivanjima o Musa a.s. (živio poslije Jusufa a.s.) vladar Egipta naziva faraonom.

Upotrebu riječi faraon Encyclopaedia Britannica objašnjava na sljedeći način: Riječ “per'aa: velika kuća” iz egipatskog jezika, zapravo je bilo ime dvora u starom Egiptu. Međutim, od novog kraljevstva (počinje od 18. dinastije: 1539-1292 p.n.e.) do 22. dinastije (945-730 p.n.e.) počinje se koristiti kao počasna titula. Kasnije je evoluirala i postala titula kralja. Ali, prethodno se uopće nije koristila. Kao što se vidi, velika preciznost kur'anskog izraza vidljiva je i u činjenici da je egipatskog vladara iz vremena Musa, a.s., Kur'an predstavljao kao faraona, a da je egipatskog vladara iz starijeg vremena, iz perioda Jusufa, a.s., predstavljao kao “melika”.

Encyclopaedia Britannica o faraonima još kaže: “Pored božanstvenog statusa, faraon je posjedovao i magijske moći. Zmija na kruni bacala je vatru na neprijatelje, a na vojnom polju bi uspijevao poraziti na hiljade neprijatelja. U njega se vjerovalo kao u boga koji je svemoguć, sveznajući, koji kontrolira prirodu i koji uzrokuje plodnost.”

Najbitniji izvor navoda enciklopedije “Britannica” jesu podaci do kojih se došlo iz hijeroglifa. Međutim, ne treba gubiti iz vida da su hijeroglifi zaboravljeni od 3. stoljeća p.n.e. i da su otkiveni mnogo kasnije. Dakle, hijeroglifi, koji su zaboravljeni od oko 1.000 godina prije objave Kur'ana, otkriveni su i dešifrirani više od 1.000 godina nakon objave Kur'ana.

Ono što se desilo između faraona i Musa, a.s., Kur'an iznosi opširno i to navodeći detalje koji se ne nalazi ni u Starom, a niti u Novom Zavjetu. Objašnjenja u vezi sa zmijama, skretanje pozornosti na čarobnjaštvo tog vremena, proglašenje faraona za božanstvo u skladu je sa saznanjima o faraonima do kojih se došlo dešifriranjem hijeroglifa.

Početkom XIX stoljeća u Egiptu je pronađen papirus koji datira od perioda Srednjeg Kraljevstva. Poslije je prenesen u holandski muzej Leiden, gdje ga je 1909. godine preveo A. H. Gordiner. Cijeli sadržaj papirusa moguće je naći u knjizi Admonitions of an Egyptian from a heiratic papyrus in Leiden. Papirus objašnjava katastrofe koje su zadesile Egipat, poput suše i gladi, te bijeg robova (pretpostavlja se da se to odnosi na Benu Israil, odnosno Židove) iz Egipta. Iz papirusa je jasno da je njegov pisac, Ipuver, bio svjedok tih dešavanja. Ovdje ćemo usporediti nekoliko numeriranih dijelova iz papirusa sa kur'anskim ajetima.

IPUVEROV PAPIRUS:

10: 3-6 Uništen je donji dio Egipta. Cijeli dvor je ostao bez posla. Sve-ga što je uskladišteno: pšenice i ječma, guski i riba, nestalo je.

10: 6-3 Tako su na svim mjestima uništeni usjevi.

2:10 Rijeka je obojena krvlju.

2: 5-6 Nesreća je na sve strane. Sve je umazano krvlju.

3:2 2 Zlato i lapis, srebro i malahit, karneol i bronza… sve na vratovima robova.

KUR'ANSKI AJETI:

I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili. (7 – Al-A'raf, 130)

Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv – sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili. (7-Al-A'raf, 133)

I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka, iz riznica i dvoraca divnih. Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi. (26-Aš-Šu'ara’, 57-59)

Kur'ansko kazivanje da su faraon i njegov narod bili kažnjen glađu i ostalim nedaćama u potpunom je skladu sa navodima Ipuverovog papirusa. Kur'an kaže da je, kao dokaz da je pogrešno negirati Musaa, a.s., poslao krv kao nevolju faraonovom narodu (isto to se kaže i za poplave, skakavce, krpelje i slično). Na papirusu se, isto tako, govori o tome da su rijeke i sva mjesta bila umazana krvlju.

Rezultati dosadašnjih istraživanja pokazali su da crvenilo iz slike rijeke obojene krvlju mogu prouzročiti protozoi, zooplanktoni, slatki i slani planktoni ili dinoflagelati. Zbog toga što je prouzročilo proizvodnju toksina koji, uništavanjem kisika u vodi, predstavlja otrov za živa bića, sve ovo je, isto tako, dovelo i do neupotrebljivosti riječne vode, a uništenja živih bića u rijekama.

Istraživači su vidjeli mogućnost jednog ovakvog scenarija za nastanak katastrofe o kojoj govori Kur'an: “Trovanjem Nila dolazi do pomora ribe i tako Egipćani ostaju bez jedne značajne životne namirnice. U međuvremenu, su se i žabe, čija jaja ribe više nisu jele, prekomjerno namnožile i okupirale područje, ali su kasnije, trovanjem, i one uginule. Smrt riba i žaba je učinila da, pored rijeke, bude zatrovana i plodonosna zemlja. Izumiranje žaba je, pak, prouročilo prekomjerno razmnožavanje skakavaca i pšeničnih moljaca.”

Ovo objašnjenje je, naravno, u domenu teorije. Ne može se tvrditi da se baš tako sve dogodilo jer nemamo nikavih dokaza koji bi to potvrdivali. Međutim, ovaj scenarij nam može dati određene naznake u vezi s odvijanjem događaja o kojima govori Kur'an.

U svakom slučaju, Ipuverov papirus kazuje da je faraonov narod zadesilo mnogo nevolja, glad, krv, o čemu govori Kur'an, da su ljudi (Sinovi Israilovi), koje su faraonovi ljudi držali kao robove, postali nasljednici onoga što su posjedovali njihovi robovlasnici, a to se, kao što je vidljivo i iz citiranih ajeta, nalazi u Kur'anu.

Jedan od nevjerovatnih događaja iz tog perioda je, a o tome govore sve Svete knjige monoteističkih religija, izlazak Musa a.s. sa svojim narodom iz Egipta kroz more. Božijom voljom, more se razdvojilo da bi Musa sa svojim narodom prošao, a kada je faraon sa svojom vojskom krenuo istim putem, bio je potoljen.

I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi progoneći ih ni krive ni dužne. A on, kad se poče daviti, uzviknu: “Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja sam musliman!” “Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?! Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe”- ali mnogi ljudi su ravnodušni prema Našim poukama. (10 – Yunus, 90-92)

Kada je bio siguran da će umrijeti, faraon povika da vjeruje u Boga kojeg obožavaju sinovi Israilovi i da je musliman. (Kur'an govori da su svi vjerovjesnici propagirali islam i da su, prema tome, bili muslimani. Danas se, međutim, riječ musliman koristi u ograničenom značenju i njom se obilježavaju samo sljedbenici Muhammeda, a.s.) Međutim, ovo pokajanje faraona, koji je vidio da ga neizbiježno očekuje smrt, Uzvišeni Allah nije prihvatio. Uporedo s time Allah kaže da će izbaviti samo njegovo tijelo kako bi bilo pouka onima koji dođu poslije njega.

U periodu objave Kur'ana tijela svih faraona nalazila su se mumificirana i sakrivena u Dolini Kraljeva na obali rijeke Nil. Ova tijela, ove mumije, otkrivene tek u XIX stoljeću, danas se čuvaju kao najvredniji muzejski eksponati.

Može se raspravljati o tome koji je faraon o kome se govori u Kur'anu, ali bilo koji da je, tijelo tog faraona danas se nalazi u Kairskom muzeju, u Salonu mumija i otvoren je za posjetitelje. (Pretpostavlja se da bi Ramses II ili njegov sin Merneptah mogao biti faraon iz perioda za koji se misli da je živio Musa, a.s. Na tijelu Merneptaha vidljivi su tragovi smrtonosnih udaraca. Ima onih koji smatraju da su ti tragovi nastali usljed gušenja ovog faraona u moru, da je, nakog što se ugušio, tijelo ovog faraona more izbacilo na obalu i da su, kao što su to radili i s tijelima ostalih faraona, Egipćani mumificirali tijelo ovog faraona. Raspoloživi povijesni pokazatelji nedovoljni su da bi se moglo precizno reći kako je on umro. Međutim, nije otkrivena ni neka protivrječnost između smrti faraona o kome govori Kur'an i ovog tijela.)

Iz knjige Kur’an nenadmašni fenomen, Dr. Caner Taslaman