Hrvatska intenzivno priprema teren za izgradnju Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, svega nekoliko kilometara od granice s Bosnom i Hercegovinom. Na mjestu bivše kasarne Čerkezovac, u općini Dvor, srušeni su svi objekti, a bageri i teška mehanizacija već ravnaju plato za buduće skladište otpada iz nuklearne elektrane Krško. Dok Zagreb tvrdi da je riječ o “potpuno sigurnom projektu”, u Bosni i Hercegovini raste zabrinutost: stručnjaci i ekolozi upozoravaju da je time ugrožena rijeka Una i cijeli njen ekosistem

Na padinama Trgovske gore, tik uz granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, teku završne pripreme za izgradnju Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada. Hrvatska, u skladu sa svojim obavezama prema Evropskoj uniji i međudržavnim ugovorom sa Slovenijom o razgradnji nuklearne elektrane Krško, planira da upravo na ovoj lokaciji trajno skladišti polovinu nisko i srednje radioaktivnog otpada koji nastaje u nuklearnom postrojenju, kao i institucionalni otpad s teritorija Hrvatske

No, projekat koji hrvatska strana smatra “nužnim i sigurnim” izazvao je ozbiljnu zabrinutost u Bosni i Hercegovini, posebno u Unsko-sanskom kantonu i u entitetu Republika Srpska, gdje se smatra da će time biti ugroženi rijeka Una i cijeli njen ekosistem.

Tokom proteklih mjeseci, hrvatski Fond za financiranje razgradnje NE Krško srušio je sve objekte bivše vojarne JNA Čerkezovac na Trgovskoj gori, čime je “oslobođen prostor” za gradnju skladišta. Osam skladišnih zgrada potpuno je uklonjeno, a građevinski i metalni otpad obrađen i odvezen.

Iz Fonda su najavili da će pripremni radovi, uključujući iskop i ravnanje terena te održavanje unutrašnjih puteva, trajati do proljeća 2026. godine. Paralelno s tim, u hrvatskom Saboru se vodi procedura donošenja Zakona o izgradnji Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada.

Planirano postrojenje trebalo bi zauzimati prostor od oko 6.000 kvadratnih metarana ukupnoj površini od 60 hektara, koliko obuhvata bivša vojna baza. Hrvatski stručnjaci ističu da je lokacija odabrana zbog, kako kažu, “najmanje vjerovatnoće potresa u državi”, te zbog činjenice da “nema značajnijih podzemnih voda” i da je “udaljena od naselja”.

Prema projektu, istrošeno nuklearno gorivo bi bilo smješteno u bakrene kontejnere na dubini od 500 metara, u bušotinama ispunjenim bentonitnom glinom, koja bi sprječavala širenje radionuklida u okoliš. Hrvatski fizičar Tonči Tadić izjavio je da je riječ o “suvremenom rješenju” koje “ne predstavlja nikakvu prijetnju”.

Sa druge strane granice, reakcije su potpuno suprotne. Ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Bojan Vipotnik upozorio je da Hrvatska gradi “nuklearni objekat na samoj granici” bez konsultacija sa Bosnom i Hercegovinom, što je direktno kršenje međunarodnih konvencija o prekograničnom uticaju na životnu sredinu.

Vipotnik je izjavio da Ministarstvo vanjskih poslova BiH “nije uputilo ni zvaničan zahtjev Hrvatskoj da obustavi radove”, te da se stiče utisak da “BiH ćuti dok Hrvatska gradi”.

“Radovi na Čerkezovcu predstavljaju flagrantno kršenje međunarodnog prava i hrvatskih zakona. Hrvatska se ponaša kao da objekat gradi na Sljemenu iznad Zagreba, a ne na granici s drugom državom”, rekao je Vipotnik.

Posebno je naglasio da BiH nikada nije dobila studiju o procjeni utjecaja na okoliš, iako je to obaveza u skladu s Espoo konvencijom, koju su i Hrvatska i BiH potpisale.
Prema njegovim riječima, “ugroženo je više od 250.000 građana u zapadnoj Krajini, u oba entiteta”, a hrvatske vlasti “cinično tvrde da je sve pod kontrolom i da nema opasnosti po okoliš”.

Rijeka Una, simbol prirodne ljepote i nacionalni ponos Unsko-sanskog kantona, nalazi se svega nekoliko kilometara nizvodno od planirane lokacije. Njeno kristalno čisto korito napaja lokalne vodovode, pokreće turizam i poljoprivredu, te predstavlja izvor egzistencije za desetine hiljada stanovnika s obje strane granice.

Stručnjaci upozoravaju da bi eventualno curenje radioaktivnih materija iz podzemnih spremnika moglo imati dugoročne posljedice na vodene tokove i zemljište, a time i na lanac ishrane.

Općine s obje strane entitetske linije, Novi Grad, Bosanska Krupa, Sanski Most i Velika Kladuša, formirale su inicijativu “Partnerstvo za Unu”, zajednički savez za odbranu rijeke i okoliša.

Na nedavno održanom okruglom stolu u Velikoj Kladuši okupili su se predstavnici lokalnih vlasti, ekoloških organizacija, državnih agencija i ekspertskih timova. Zaključak je bio jednoglasan: “Trgovska gora je neprihvatljiva lokacija za odlaganje nuklearnog otpada.” Aktivista Mario Crnković iz organizacije Green Team podsjetio je da “borba traje već 25 godina”, ali da je “ovo prvi put da postoji institucionalno jedinstvo unutar BiH”.

“Ova borba nije protiv Hrvatske, nego protiv pogubne ideje da se nuklearni otpad zakopava tik uz granicu s drugom državom, u zoni koja je geografski, hidrografski i kulturno povezana s Bosnom i Hercegovinom”, kazao je Crnković.

Uprkos upozorenjima eksperata, ekologa i lokalnih vlasti, na državnom nivou u BiH vlada tišina. Ministarstvo vanjskih poslova, kako tvrde iz entitetskih i kantonalnih institucija, “nije poduzelo ni minimalne korake” prema Hrvatskoj, niti je tražilo međunarodnu arbitražu iako je riječ o problemu koji bi u slučaju ekološke nesreće mogao imati katastrofalne posljedice.