A da je povjerenje među negdanjim generacijama bila na cijeni, govori i izraz orijentalnog porijekla đuture ili uđuture, što u trgovačkim poslovima podrazumijeva i dogovor o nekoj robi bez preciznog mjerenja, računanja, pa se onda postigne dogovor npr. o težini nečega uđuture
Tražeći podatke o rabošu, drevnoj spravici za svojevrsno računanje, najčešće u obliku štapa na kojem se urezuju crtice s podacima koje treba upamtiti, u Hrvatskoj enciklopediji, pored navedenih podataka, spominje se i oblik *vjeresija, koja je u semantičkoj pozadini vanjezičkog svijeta haman bila sastavni dio spomenutog raboša. Ono što zapada za oko jeste oblik *vjeresija, za koji se smatra u nekim izvorima da je riječ o posuđenici iz slavenskih jezika u turski, a podrazumijeva davanje na zajam, u povjerenje, s očekivanom odgodom plaćanja i očekivanim poštenjem za naplatu potraživanja.
Škaljić odbacuje navedenu pretpostavku, tvrdeći da ne postoji nikakva osnova za takvo tumačenje, te da je riječ veresija izvedena iz turskog oblika veresi, što znači “prodaja ili kupnja na kredit”, a što je povezano s turskim glagolom vermek, što znači “dati”, te da je ispravan oblik veresija a ne *vjeresija.
Bez obzira na Škaljićevu tvrdnju, ova pretpostavka može imati osnove, bezmalo i u domeni slučajnih podudaranja turskog glagola vermek i slavenske riječi vjera odnosno vera ili vira budući da je ova riječ u starijem jeziku podrazumijevala “povjerenje”, a šta je veresija nego li davanje robe na povjerenje.
A da je povjerenje među negdanjim generacijama bila na cijeni, govori i izraz orijentalnog porijekla đuture ili uđuture, što u trgovačkim poslovima podrazumijeva i dogovor o nekoj robi bez preciznog mjerenja, računanja, pa se onda postigne dogovor npr. o težini nečega uđuture.
Zato može uđuture, pa i veresija, ali ipak na raboš, sa zabilješkom.
Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je četiri naučne monografije iz oblasti lingvističke bosnistike te zbirku kratkih priča. Uz više od 80 naučnih i stručnih radova te petnaestak kulturalnih kolumni objavio je približno 300 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.
