Koncept Eretz Yisrael dugo je podupirao cionističku ekspanzionističku ideologiju, posebno unutar trenutne ultranacionalističke koalicije Izraela. Ministar finansija Bezalel Smotrich i ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir otvoreno su izrazili mesijanska uvjerenja, što dokazuje Smotrichov govor u Parizu 2023. godine, gdje je negirao postojanje palestinskog naroda i stao pred kartu “Velikog Izraela”. Njihova vizija nije vođena diplomatijom, već takozvanim “božanskim pravom” kako se tumači kroz religijsko-nacionalističku ideologiju.

Moderna okupacija Palestine često se analizira kroz pravne instrumente, okvire ljudskih prava i politiku moći. Ipak, naučnici poput Rashida Khalidija i međunarodna pravna tijela, uključujući Vijeće Ujedinjenih naroda za ljudska prava (UNHRC), ističu da ideološki temelj koji podupire širenje Izraela često nadilazi sekularnu logiku. Ideja “Velikog Izraela” ili “Eretz Yisrael”, koji se proteže od Nila do Eufrata, nije samo geopolitička ambicija. To je teološki nacrt, izvučen iz biblijskih spisa i mesijanskih očekivanja, a izraelski lideri ga sve više koriste kako bi opravdali postupke koji prkose međunarodnim normama.

Za muslimane, značaj ove zemlje nadilazi historiju i ulazi u područje proročanstva. Prema široko prihvaćenim hadisima zabilježenim u Sahih Muslimu (Hadis 2937) i Sunan Ibn Majah (Hadis 4077), Dedžal, Lažni Mesija, pojavit će se na Istoku i prevariti čovječanstvo. Njegov konačni sukob će se dogoditi u Palestini, na vratima Loda (današnjeg Lida), gdje će ga ubiti Poslanik Isa, koji će sići u Damask. U tom okviru, Palestina nije samo okupirana zemlja; ona je epicentar kosmičke borbe između obmane i istine.

Nasilje kao božanska dužnost

Koncept Eretz Yisrael dugo je podupirao cionističku ekspanzionističku ideologiju, posebno unutar trenutne ultranacionalističke koalicije Izraela. Ministar finansija Bezalel Smotrich i ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir otvoreno su izrazili mesijanska uvjerenja, što dokazuje Smotrichov govor u Parizu 2023. godine, gdje je negirao postojanje palestinskog naroda i stao pred kartu “Velikog Izraela”. Njihova vizija nije vođena diplomatijom, već takozvanim “božanskim pravom” kako se tumači kroz religijsko-nacionalističku ideologiju.

Premijer Benjamin Netanyahu sve više uokviruje vojne kampanje svetim terminima. Citirajući stihove poput Propovjednika iz hebrejske Biblije, “Postoji vrijeme za rat”, i upoređujući Hamas s Amalekom (neprijateljem naroda Izraelaca u hebrejskoj Bibliji), on pozicionira izraelske postupke unutar svete naracije o preživljavanju i osvajanju. Kada politika postane proročanstvo, pregovori postaju hereza.

Ovo preoblikovanje političkog nasilja kao božanske dužnosti transformira naselje, zračne napade i blokade u činove svetog ispunjenja. Također ih imunizira od kritike. Uostalom, kako se neko može osporiti rat koji je Bog odredio?

Teologija obmane

Islamska eshatologija smatra da će Dedžaluzrokovati neviđenu obmanu i uništenje prije nego što bude poražen u Palestini. Bitka između iluzije i istine odvijat će se u ovoj specifičnoj geografiji, ne slučajno, već božanskim planom.

U ovom kontekstu, izraelsko strateško ciljanje svetih mjesta, posebno džamije Al-Aksa, i brisanje palestinskog kulturnog sjećanja mogu se smatrati ne samo kolonijalizmom doseljenika, već i temeljem za eshatološko preokretanje. Ono što je profano predstavljeno je kao sveto. Ono što je nasilno prikriva se kao vrlina.

Za Dedžala, varalicu, se kaže da manipuliše percepcijom: da vatra izgleda hladno, a nepravda pravedno. Čemu onda danas svjedočimo, ako ne državnom aparatu koji koristi jezik, religiju i medije da ratne zločine pretvori u samoodbranu, a etničko čišćenje u sigurnosnu politiku?

Od sredine 2025. godine, ubijeno je preko 50.000 Palestinaca, uključujući hiljade djece. Čitava naselja su sravnjena sa zemljom. Bolnice i izbjeglički kampovi postali su vojni ciljevi. Specijalna izvjestiteljica UN-a Francesca Albanese je u svom izvještaju UNHRC-u iz marta 2024. godine situaciju nazvala “udžbeničkim slučajem genocida”. Ipak, zapadne vlade ponavljaju stav izraelske države: ovo su “žalosne nužnosti” u ratu za opstanak.

Ovo nije samo političko saučesništvo; to je teološka obmana. Dedžalitski sistem se ne najavljuje rogovima i tamom. Dolazi kroz normalizaciju moralnog kolapsa. To je redefinicija nasilja kao vrline i nepravde kao reda. U islamskoj tradiciji, Dedžal se opisuje kao neko ko ima samo jedno, metafora za djelomičan vid, selektivnu istinu i narativ kao oružje.

Militaristički mesijanizam

Korištenje svetih tekstova za legitimizaciju osvajanja nije novo. Od križarskih ratova do doktrine o očiglednim sudbinama, religijski narativi su historijski korišteni za legitimizaciju imperijalnih osvajanja. Naučnici poput Edwarda Saida i Talala Asada pokazali su kako teološki okviri mogu posvetiti nasilje i izbrisati autohtone identitete pod krinkom božanskog opravdanja. Ono što sadašnji trenutak čini jedinstvenim je njegova fuzija proročanstva s preciznim oružjem, mesijanizma s modernim militarizmom.

Izraelska država ne samo da priziva historiju; ona piše budućnost u kojoj je njen teološki narativ neosporiv. A oni koji mu se opiru, Palestinci, zagovornici ljudskih prava, kritični Jevreji, ne prikazuju se kao protivnici, već kao egzistencijalne prijetnje, kao agenti haosa u božanski uređenom svijetu.

Uokviravanje palestinske borbe isključivo u pravnim ili političkim okvirima ne uspijeva uhvatiti njenu duhovnu veličinu. Rat u Gazi nije samo o teritoriji, već o narativu, teologiji i istini. Ako je Dedžal veliki varalica, onda ono čemu svjedočimo je infrastruktura te obmane: utišavanje patnje, brisanje sjećanja, posvećenje brutalnosti.

Palestina stoji u središtu ove krize ne kao žrtva historije, već kao svjedok proročanstva. To zahtijeva ne samo politički otpor već i duhovno razlučivanje. Stajati uz Palestinu ne znači samo protivljenje okupaciji. To znači oduprijeti se globalnom pomjeranju prema moralnom sljepilu, osporiti teologiju moći i potvrditi da istinu, čak i u svom najkrhkijem obliku, vrijedi braniti.

U dobu kada se rat prodaje kao mir, a genocid prikriven kao božanska pravda, prava bitka nije samo za zemlju, već i za jasnoću. I u tome, Palestina nije marginalna. To je ogledalo u kojem se čovječanstvo mora suočiti sa sobom.