U okviru programa Škole bosanskoga jezika „Kalem“, prof. dr. Ismail Palić održao je predavanje pod naslovom „Historijski razvoj bosanskoga jezika“, osmišljeno kao razgovor uz aktivno učešće djece.
Ova živa radionica o bosanskom jeziku, njegovom porijeklu, razvoju i mjestu u bošnjačkom kulturnom pamćenju, uključivala je i edukativni kviz. Bošnjačka djeca iz čitave Hrvatske odgovarali su karticama, pogađali, griješili, smijali se i kroz igru ulazili u složene teme historije bosanskoga jezika. Tako je predavanje od početka dobilo ton razgovora i radoznalosti.
VIŠE NA TEMU: Prijateljstva koja ostaju: U Oroslavju otvorena Škola bosanskog jezika „Kalem“
Govoreći jednostavno, pristupačno i s mnogo strpljenja, Palić je djeci pokušao približiti odakle bosanski jezik potječe, ko su njegovi govornici i kako se kroz stoljeća oblikovao. U središtu njegovog izlaganja bila je poruka da jezik nije mrtav skup pravila, nego živa pojava koja raste zajedno s ljudima. Zato je i kazao da je jezik „kao čovjek“ – rađa se, razvija, mijenja, povezuje se s drugim jezicima i ostavlja trag kroz vrijeme.
Posebno zanimljiv trenutak nastao je kada je djeci postavio pitanje kojem je jeziku bosanski najsličniji od ponuđenih odgovora. Mnogi su, očekivano, posegnuli za turskim, vođeni historijskim asocijacijama, ali je Palić je objasnio da je riječ o južnoslavenskoj jezičkoj zajednici, pa se njegova srodnost traži unutar slavenskoga svijeta.
Djeca su odmah potom učila kako jezici nastaju, kako se grupiraju i kako se prepoznaje njihova srodnost.
Predavanje je zatim vodilo kroz najvažnije tačke historije bosanskoga jezika, od prvih spomena njegova imena u dokumentima, preko različitih pisama kojima se pisao, pa sve do najvažnijih spomenika pismenosti.
Djeca su tako imala priliku čuti da je bosanski jezik kroz svoju historiju koristio više pisama – glagoljicu, ćirilicu, arebicu i latinicu – a posebno je objašnjena bosančica kao posebna varijanta bosanske ćirilice, važna za srednjovjekovnu pismenost i kulturni identitet Bosne.
Palić nije ostao samo na apstraktnim objašnjenjima. Kroz pitanja o Humačkoj ploči, Povelji Kulina bana, stećcima i drugim spomenicima pokazao je djeci da je historija jezika uvijek i historija naroda, države, kulture i pisane riječi. Govoreći o pismu, govorio je zapravo o tragu koji jedan narod ostavlja iza sebe. Govoreći o dokumentima, govorio je i o dokazima trajanja, a djeca su pitala, nagađala, odgovarala i povezivala gradivo sa školskim znanjem i vlastitim iskustvom. U takvoj atmosferi historija bosanskoga jezika djelovala je razumljivo i veselo za učenike raznih dobnih skupina.
Poseban program Škole bosanskog jezika „Kalem“ sufinanciran je sredstvima iz Državnoga proračuna Republike Hrvatske putem Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, RH.
