Nedavni sastanak Grlića Radmana s izraelskim kolegom Gideonom Saarom dodatno je izazvao nelagodu. Umjesto da problematizira prodaju raketnih sustava Srbiji, šef hrvatske diplomacije pohvalio se izraelskom podrškom hrvatskim zahtjevima za ravnopravnost Hrvata u BiH. Izraelski ministar Saar je pak na društvenim mrežama objavio da Izrael podržava “ravnopravnost tri konstitutivna naroda u BiH” – dok istovremeno njegovi suradnici brane izraelsku politiku koju brojni pravnici i stručnjaci za genocid, poput izraelskog profesora Omera Bartova, ocjenjuju kao etničko čišćenje.

Izraelska vlada nedavno je prodala Srbiji sofisticirano naoružanje, uključujući raketni sustav PULS i dronove Hermes 900, koji imaju domet i do 300 kilometara – dovoljno da dosegnu Zagreb iz unutrašnjosti Srbije. Riječ je o izraelskoj inačici američkog sustava HIMARS, a cijeli posao vrijedan je 350 milijuna dolara. Istovremeno, Izrael u međunarodnim institucijama traži – i dobiva – podršku Republike Hrvatske.

Opravdano se nameće pitanje: rade li to prijateljske vlade svojim prijateljima?

S jedne strane, izraelski PULS u rukama Vučićeve vojske može predstavljati izravnu prijetnju sigurnosti Hrvatske, s druge strane hrvatska Vlada ustrajno podržava Izrael – i diplomatski i politički – čak i dok brojne europske zemlje distancu prema Netanyahuovom režimu sve više povećavaju.

Susjedna Slovenija, primjerice, zauzela je znatno drugačiji kurs. Već prošle godine priznala je Palestinu, a prije nekoliko dana postala je prva zemlja EU koja je dvojici najekstremnijih izraelskih ministara – Itamaru Ben-Gviru i Bezalelu Smotrichu – zabranila ulazak u zemlju zbog njihovih “genocidnih izjava”. Slovenska ministrica vanjskih poslova Tanja Fajon otvoreno je govorila o genocidnim elementima izraelske operacije u Gazi, pozvala na prekid vatre, uvođenje embarga na oružje i suspenziju Sporazuma o pridruživanju između EU i Izraela.

Za razliku od Slovenije, Hrvatska je bila među deset članica EU koje su se protivile suspenziji Sporazuma o pridruživanju s Izraelom, iako taj dokument izričito traži poštivanje ljudskih prava. Hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman pokušao je to opravdati floskulom da “ne smijemo zatvoriti prostor dijalogu”, iako se iza takve retorike zapravo skriva ignoriranje brutalne stvarnosti u Gazi, gdje je – prema riječima samog Pape – riječ o “barbarstvu” i sustavnom ubijanju civila.

Nedavni sastanak Grlića Radmana s izraelskim kolegom Gideonom Saarom dodatno je izazvao nelagodu. Umjesto da problematizira prodaju raketnih sustava Srbiji, šef hrvatske diplomacije pohvalio se izraelskom podrškom hrvatskim zahtjevima za ravnopravnost Hrvata u BiH. Izraelski ministar Saar je pak na društvenim mrežama objavio da Izrael podržava “ravnopravnost tri konstitutivna naroda u BiH” – dok istovremeno njegovi suradnici brane izraelsku politiku koju brojni pravnici i stručnjaci za genocid, poput izraelskog profesora Omera Bartova, ocjenjuju kao etničko čišćenje.

Potpora hrvatske Vlade izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu ima duboke povijesne korijene. Još 1990-ih, usprkos početnim nesporazumima zbog Tuđmanove knjige Bespuća povijesne zbiljnosti, Hrvatska i Izrael uspostavili su tijesne vojno-obavještajne odnose. Te veze sačuvale su se do danas, a u vrijeme velikih globalnih nestabilnosti HDZ se i dalje bespogovorno drži izraelsko-američkog vanjskopolitičkog okvira. Ipak, iza današnje podrške stoji i proračunata kalkulacija: aktualna hrvatska vlada nada se da će se bespogovorna lojalnost Izraelu “isplatiti” kroz izraelsko lobiranje kod Trumpove administracije u korist hrvatskih interesa – osobito u BiH.

Takva politika nije samo moralno dvojbena, nego i potencijalno štetna. Naime, hrvatska Vlada ne pravi razliku između izraelske države i aktualne izraelske vlasti, niti između legitimnog prava Izraela na obranu i onoga što se trenutno događa u Gazi: masovnih pogibija djece, humanitarne katastrofe i uništenja civilne infrastrukture.

U tom pogledu Hrvatska sve više zaostaje za europskim trendovima. Prije nekoliko dana 28 zapadnih zemalja – među njima i 20 članica EU – potpisale su zajedničku izjavu kojom osuđuju izraelske akcije u Gazi i pozivaju na hitan prekid vatre. Među potpisnicama su Italija i Austrija, dugogodišnje izraelske saveznice. Među onima koje nisu potpisale – uz Hrvatsku – nalaze se i Češka, Mađarska, Bugarska, Rumunjska i Slovačka. Čak se i Njemačka – iako nije potpisnica – počela jasno ograđivati od Netanyahuove politike.

Jedini visoki hrvatski dužnosnik koji se povremeno kritički osvrće na izraelske postupke je predsjednik Zoran Milanović. On je javno podržao priznanje Palestine i više puta žestoko napao izraelske vlasti, iako ponekad u prepoznatljivom, ne baš diplomatskom tonu.

Poseban problem za Hrvatsku je izraelska bliskost s Vučićevim režimom. U Vučićevu PR timu djeluje Srulik Einhorn, bivši Netanyahuov savjetnik, poznat po beskrupuloznim metodama. U Srbiju je došao prošle godine i brzo se etablirao kao glavni spin-doktor režima, zaslužan za stvaranje slike Vučića kao “mirotvorca” i “državnika”. Einhornova uloga uključuje i radikalne medijske kampanje, širenje dezinformacija i agresivno targetiranje političkih protivnika. Izraelac koji savjetuje Vučića istodobno šuti dok njegov klijent provocira Hrvatsku, redovito posežući za pričama o NDH, ustašama, Jasenovcu i “genocidnim Hrvatima”.

Ako je Vučićev antihrvatski narativ dio PR strategije izraelskog “agenta kaosa”, kako onda tumačiti izraelsko “prijateljstvo” prema Hrvatskoj?

Uz sve to, nije nevažno podsjetiti na sumnjive poslove vezane za Einhorna – od curenja vojnih informacija do prikrivenih lobiranja i sumnjivih izvoznih aranžmana, uključujući i izvoz srpskog oružja u Izrael. Einhorn je postao simbol moralne erozije u PR industriji – a sada je aktivni igrač u našem susjedstvu.

Na kraju, tu je i najopipljiviji sigurnosni problem: prodaja izraelskog ofenzivnog oružja Srbiji, unatoč političkoj i vojnoj bliskosti Hrvatske i Izraela. Veleposlanika Garyja Korena upitali smo smatra li Izrael prodaju sustava PULS Srbiji prijateljskim činom prema Hrvatskoj. Odgovor je bio diplomatski šablon: “Dugogodišnja praksa Države Izrael je da ne komentira prodaju obrambene opreme”, uz dodatak da Izrael “izuzetno cijeni podršku hrvatske Vlade”.

Ali podržava li Izrael zaista Hrvatsku – ili samo koristi njenu šutnju, lojalnost i oportunizam?

Hrvatska politika trenutno ignorira očitu činjenicu: Izrael ne vidi problem u istovremenom naoružavanju režima koji Hrvatsku redovito optužuje za genocid i izražavanju “duboke zahvalnosti” hrvatskoj Vladi. A to je odnos koji traži ne lojalnost – nego duboku i temeljitu reviziju. (Ilustracija: AI)

Kompletan tekst u novom izdanju zagrebačkog tjednika Express