Zašto sve ovo uopće važi kao vijest? Zato što Putin posljednjih godina svoju vlast sve češće legitimizira moralno-konzervativnim jezikom, od porodičnih vrijednosti do „zaštite djece“, dok, prema iznesenim dokazima i svjedočenjima, istovremeno održava lični sistem skrivenih odnosa i privilegija. Ta disonanca između proklamiranih normi i privatne prakse nije puki trač, nego politički faktor: stvara zatvoreni krug lojalnosti, nagrada i šutnje

Novi rukopis dvojice ruskih istraživačkih novinara, Romana Badanina i Mihaila Rubina, „Car lično. Kako nas je Vladimir Putin sve obmanuo“, tvrdi da desetljećima brižljivo građena slika ruskog predsjednika kao čuvara „tradicionalne porodice“ prikriva niz afera, skriveno potomstvo i mrežu pogodovanja najbližim partnericama. Knjiga je za sada dostupna samo na ruskom, ali prvi pregledi i izvodi objavljeni u međunarodnim medijima rasvjetljavaju konture navodne „dvostruke biografije“ ruskog lidera.

Autori opisuju epizodu iz ljeta 2004. tokom državne posjete Meksiku: prijatelj iz ranijih godina, dokumentarista Igor Šadkhan, upozorava Putina da klizi u autokratiju. Prema knjizi, tadašnja supruga Ljudmila brizne u očajnički protest zbog njegovog povratka na vlast; scena završava njenim „slomom“ pred mužem. Knjiga citira izvor blizak Šadkhanu (on je preminuo 2014.), a detalje ove i drugih epizoda prenijeli su The Times i drugi. Šire je poznato da je Šadkhan doista snimao filmove o Putinu još ranije.

Jedan od upečatljivih navoda tiče se devedesetih: dok je kao zamjenik gradonačelnika Sankt Peterburga gradio karijeru i javno baštinio „porodične vrijednosti“, Putin je, tvrde autori, održavao sastanke u gradskom striptiz-klubu Luna, koji je imao prostorije na katu za “privatne susrete”; na zidovima je, navodno, dugo visjela i njegova čestitka iz decembra 1999. kada je preuzimao državni vrh.

Knjiga povezuje Putina s Svetlanom Krivonogih, skromnog porijekla, čiji je uspon do vlasničkih udjela u banci Rossija i luksuznog skijališta Igora godinama izazivao pitanja. Istraživački portal Proekt još 2020. objavio je da Svetlana ima kćer Jelizavetu (poznatu i kao Luiza) rođenu 2003, te ukazao na „izuzetnu sličnost“ s Putinom, bez službene potvrde očinstva. Kremlj je ove navode odbacio, ali su ih potom citirali brojni međunarodni mediji.

Drugi temeljni motiv je dugogodišnja veza s nekadašnjom olimpijskom ritmičarkom Alinom Kabajevom. Organizacija Dossier Center (IStories/“Dossier”) je 2024. objavila da par ima dva sina, da su rođeni 2015. i 2019, i da žive uz izuzetne sigurnosne mjere, tvrdnje koje Moskva ne potvrđuje. Novi navodi iz knjige Badanina i Rubina dodaju da su dječaci u dokumentima vođeni pod prezimenom Spiridonov (po Putinovom djedu Spiridonu), što bi bio način dodatne zaštite identiteta.

Autori bilježe i epizodu sa Alisom Harčevom, studenticom koja je 2010. pozirala u erotskom kalendaru u čast Putinove vladavine („Vladimir Vladimirovič, vi ste najbolji!“), da bi, kako se tvrdi, ubrzo dobila mjesto na MGIMO-u i luksuzni stan posredstvom kruga biznismena bliskih Kremlju. Ove navode The Times prenosi kao dio šire slike o obrascu nagrađivanja lojalnosti u Putinovom okruženju.

Putin i Ljudmila objavili su razvod 2013/2014; ona se kasnije preudala i danas koristi prezime Očeretnaja. Ruski predsjednik rijetko govori o privatnom životu; javnosti su službeno poznate samo dvije kćeri iz braka, Marija i Katerina. No već godinama nezavisni mediji i istraživači sklapaju mozaik preostalih veza i potomstva, a nova knjiga taj mozaik sistematizira, tvrdeći da upravo privatna sfera najbolje objašnjava Putinov stvarni pogled na svijet i odnos prema moći. Badanin je u intervjuu ICIJ-u sažeo: „Privatni život je mnogo važniji od javnog.“

Autori podsjećaju da je Putin i u mladosti bio zatvoren prema Ljudmili, čak joj nije izravno rekao da je KGB-ovac. U knjizi i pratećim člancima navodi se i gruba porodična crta iz novinskih arhiva (incident s povredom oka njegove majke), koja kontrastira današnjem narativu o skladnom, tradicionalnom porijeklu. Time se nastoji osporiti kredibilitet „čuvara vrijednosti“ u javnom diskursu.

Zašto sve ovo uopće važi kao vijest? Zato što Putin posljednjih godina svoju vlast sve češće legitimizira moralno-konzervativnim jezikom, od porodičnih vrijednosti do „zaštite djece“, dok, prema iznesenim dokazima i svjedočenjima, istovremeno održava lični sistem skrivenih odnosa i privilegija. Ta disonanca između proklamiranih normi i privatne prakse nije puki trač, nego politički faktor: stvara zatvoreni krug lojalnosti, nagrada i šutnje.

Badanin i Rubin nadovezuju se na višegodišnje radove istraživačkih redakcija (Proekt, Dossier Center, i dr.), kao i na svjedočenja iz Putinovog šireg kruga. Dio materijala ostaje indirektan (posredna svjedočenja, dokumenti van dometa nezavisne verifikacije), a Kremlj i akteri iz Putinovog okruženja poriču ili ne komentiraju navode. Čitatelj treba imati u vidu da je riječ o kombinaciji dokumentacije, tragova u registrima i svjedočenja, tipičnoj metodologiji u istraživačkom novinarstvu kada je riječ o zatvorenim elitnim mrežama.

U ranijim dokumentarcima i analizama (uključujući Frontline/PBS), opisana je logika Putinovog uspona: spajanje sigurnosnog aparata, biznisa i privatnih lojalnosti u jedinstven režim upravljanja. Novi rukopis uklapa privatne narative u tu matricu: partnerice i njihovi krugovi dobijaju imovinske udjele, nekretnine, poslove i institucionalnu zaštitu; zauzvrat, lojalnost i diskrecija postaju valuta moći.

Hoće li šteta po režim biti stvarna? Iskustvo govori da skandali oko porodičnog života rijetko potresaju Putinovu bazu u Rusiji, koja ključnu lojalnost crpi iz narativa o „stabilnosti“ i „nacionalnoj snazi“. No u međunarodnoj areni ovakve priče ruše moralni kapital Kremlja i produbljuju sliku vlasti koja jedno propovijeda, a drugo živi. To je naročito osjetljivo u trenutku kada se Moskva predstavlja kao bedem „tradicije“ nasuprot „dekadentnom Zapadu“.

U konačnici, knjiga ne dokazuje sve navode do razine sudskog standarda, niti to tvrdi, ali uvjerljivo prikazuje konzistentan obrazac: strogo kontrolisana javna slika i fluidna, često raskošno nagrađena privatna sfera. Ako je ta slika makar dijelom tačna, razumijevanje Putinove vlasti zahtijeva pažnju prema onome što se odvija iza kulisa: mreže intimne lojalnosti, materijalni aranžmani i „porodične“ veze koje služe političkom preživljavanju jednako kao i propagandi. Ili, kako kaže jedan od autora, „Putinovo ponašanje daleko od kamera više govori o njegovom stvarnom svjetonazoru nego njegovi govori“.

IZVOR: The Times