Najdramatičnije poglavlje života hafiza Mehtića započelo je 1986. godine, kada je uhapšen i osuđen na tri godine zatvora pod optužbom za “neprijateljsko djelovanje”. U stvarnosti, njegova “krivica” bila je odbijanje saradnje sa Službom državne bezbjednosti i javno zalaganje za slobodu vjerskog života. U zatvoru je proveo 15 mjeseci, ali je upravo tada ostvario ono što će obilježiti njegov život, naučio je Kur’an napamet.


U noći s ponedjeljka na utorak preselio je na Ahiret hafiz Halil ef. Mehtić, jedan od najuglednijih bosanskih teologa, univerzitetski profesor, autor i svjedok vremena u kojem su vjera i sloboda često stajale nasuprot sili i sistemu. Vijest o njegovoj smrti odjeknula je širom Bosne i Hercegovine, probudivši sjećanja na život ispunjen vjerom, učenjem i predanošću islamu, ali i na čovjeka koji je kroz zatvor i progon pronašao najdublje značenje slobode.

Halil Mehtić rođen je 1953. godine u Donjem Vakufu, u porodici čija je svakodnevnica bila prožeta vjerom i radom. Po završetku osnovne škole upisao je Gazi Husrev-begovu medresu, koju je završio 1975. godine, a potom i Islamski teološki fakultet u Sarajevu, gdje je diplomirao 1981. godine. Njegova posvećenost islamskim naukama vodila ga je dalje, do Karačija, gdje je 1999. magistrirao tefsir i kur’anske znanosti, a zatim i do Tunisa, gdje je 2007. doktorirao na poznatom univerzitetu Zejtuna.

Od najranijih dana, Mehtićev rad bio je obilježen disciplinom i težnjom da islamsko znanje prenese u savremeni kontekst. Bio je jedan od onih profesora čije su lekcije spajale nauku i život, tekst i iskustvo. Kroz predavanja i javna obraćanja nastojao je utemeljiti islamsko mišljenje u realnostima modernog bosanskog društva, uvijek naglašavajući da vjera mora biti izvor moralne snage, ali i društvene odgovornosti.

Kao profesor i dekan, hafiz Mehtić ostavio je dubok trag u akademskoj sferi. Bio je jedan od osnivača Islamske pedagoške akademije u Zenici (danas Islamski pedagoški fakultet), gdje je godinama predavao, vodio nastavu i učestvovao u formiranju nastavnih planova. Kao muftija zenički, predsjednik Udruženja Ilmijje Bosne i Hercegovine, prodekan i predsjednik udruženja “Selam” Zenica, kao i glavni urednik časopisa Novi horizonti, hafiz Mehtić se isticao kao most između tradicionalne uleme i savremenog intelektualnog kruga. Bio je i kandidat za reis-ul-ulemu 2012. godine, što svjedoči o poštovanju koje je uživao među kolegama i u široj islamskoj zajednici.

Njegovo djelovanje u dijaspori bilo je jednako značajno. Još 1979. godine u Frankfurtu je osnovao Islamski kulturni centar “Frankfurt na Majni”, čime je započet sistematski rad na okupljanju bošnjačke dijaspore u Njemačkoj. Smatrao je da su vjerski centri u iseljeništvu temelj očuvanja identiteta, a ujedno i način da Bošnjaci doprinesu evropskim društvima bez odricanja od vlastite tradicije.

Najdramatičnije poglavlje života hafiza Mehtića započelo je 1986. godine, kada je uhapšen i osuđen na tri godine zatvora pod optužbom za “neprijateljsko djelovanje”. U stvarnosti, njegova “krivica” bila je odbijanje saradnje sa Službom državne bezbjednosti i javno zalaganje za slobodu vjerskog života.

To vrijeme obilježeno represijom i montiranim procesima protiv vjerskih službenika, posebno muslimanskih, duboko je urezano u kolektivno sjećanje bosanskih imama. Mehtićev slučaj postao je simbol otpora i duhovne čvrstine. U zatvoru je proveo 15 mjeseci, ali je upravo tada ostvario ono što će obilježiti njegov život, naučio je Kur’an napamet.

Svoje iskustvo tamnice hafiz Mehtić je opisao u knjizi Sloboda robije, djelu koje prevazilazi autobiografske granice i postaje svjedočanstvo o duhovnom otporu i snazi vjere. U toj knjizi Mehtić analizira mehanizme komunističkog progona, mentalitet straha i potčinjavanja, ali i moć vjere da čovjeka sačuva od poniženja.

Kroz prizmu lične patnje, Mehtić je otvorio širu temu, odnos totalitarnog sistema prema vjeri i slobodi savjesti. Isticao je da je komunizam nastojao da vjeru svede na privatnu sferu i da javno izražavanje duhovnosti smatra prijetnjom državnom poretku. Ipak, zatvor je za njega postao škola slobode: mjesto gdje je, lišen svega osim Kur’ana, pronašao mir i smirenje koje mu nijedan sistem nije mogao oduzeti.

Naslov Sloboda robije simbolizira tu unutarnju pobjedu. U tami zatvora, hafiz Mehtić je pronašao svjetlo i postao prvi hafiz u Bosni i Hercegovini koji je hifz završio u zatvoru. Njegov primjer nadahnuo je generacije učenika i vjernika, podsjećajući da vjera može preživjeti i najteže iskušenja ako se u njoj istraje.

Mehtić je vjerovao da se prava sloboda ne mjeri zidovima, već snagom duha. U uslovima izolacije, zlostavljanja i poniženja, on je pronašao smiraj u učenju Kur’ana. Svoju svakodnevicu u ćeliji pretvorio je u duhovni ritual, učeći i ponavljajući ajete, sve dok ih nije upamtio u potpunosti.

U knjizi opisuje kako je, po završetku hifza, na marginama svog Mushafa zapisao zahvalnicu Allahu, skromno svjedočanstvo jednog čuda. Taj datum, 22. juni 1986. godine, postao je simbol njegove duhovne pobjede nad režimom koji je nastojao slomiti vjeru.

Njegov odnos prema zatvoru bio je lišen gorčine. Govorio je da su patnja i iskušenje bili način da se pročisti duša i shvati istinska vrijednost slobode. Ta poruka, jednostavna a snažna, činila je srž njegovog kasnijeg djelovanja kao imama i profesora.

Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu, hafiz Mehtić se aktivno uključio u odbranu zemlje. Bio je pripadnik 1. zeničke brigade, a potom jedan od osnivača 7. muslimanske brigade Armije BiH, gdje je obavljao dužnost zamjenika emira. Istovremeno je, u teškim ratnim okolnostima, organizirao vjerski i humanitarni život u Zenici, kao rukovodilac Ureda Mešihata za slobodnu teritoriju.

Nakon rata, posvetio se obnovi vjerskog obrazovanja. Kao profesor, dekan i muftija, Mehtić je učestvovao u stvaranju i afirmaciji Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici, institucije koja je postala rasadnik novih generacija vjeroučitelja i islamskih pedagoga. Bio je poznat po svom otvorenom pristupu studentima, insistiranju na naučnom radu i stalnom podsjećanju da vjera ne može opstati bez znanja.

Mehtić je bio i politički angažiran u prvim godinama višestranačja. Kao jedan od osnivača Stranke demokratske akcije, sudjelovao je u formiranju prvih demokratskih institucija u Bosni i Hercegovini. Bio je vijećnik u Općinskom vijeću Zenice te poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH u periodu od 2000. do 2002. godine. Ipak, politički angažman nije doživljavao kao cilj sam po sebi, već kao sredstvo zaštite moralnih i nacionalnih vrijednosti.

I u javnom prostoru hafiz Mehtić je zadržavao ton dostojanstva i sabura. Bio je prepoznat kao glas razuma u vremenima polarizacija, govoreći o važnosti dijaloga i duhovne samosvijesti. Njegova riječ imala je težinu upravo zato što je bila proživljena kroz iskustvo lične patnje i iskušenja.

Hafiz Halil Mehtić autor je više knjiga, studija i članaka o islamu, duhovnosti i društvu. Njegov rad obuhvata tematski širok spektar, od kur’anskih komentara do pitanja savremenog moralnog izazova u muslimanskim društvima. Bio je redovan učesnik međunarodnih konferencija, a njegovo učenje bilo je uvršteno na platformu “Hedjul-islam”, gdje je svrstan među pet istaknutih učača iz svijeta.