Svijet se mijenja, a priznavanje Palestine postaje katalizator tih promjena. Ukoliko se trend nastavi, pred međunarodnom zajednicom otvorit će se mogućnost da, nakon decenija patnje i neuspjelih pregovora, konačno postavi temelje pravednog i održivog mira na Bliskom istoku.

U sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku počelo je 80. zasjedanje Generalne skupštine, obilježeno događajem, kako je najavljeno, koji mnogi smatraju prekretnicom u međunarodnim odnosima, masovnim i koordiniranim priznanjem Palestine kao države. Ono što je prije samo nekoliko godina izgledalo kao diplomatska utopija, sada poprima obrise globalnog konsenzusa: više od 150 zemalja, uključujući tradicionalne saveznike Sjedinjenih Američkih Država, odlučilo je stati iza palestinskog zahtjeva za državnost.

U isto vrijeme, genocid koji, prema nalazima nezavisne komisije UN-a, Izrael provodi u Gazi, produbljuje političku i moralnu izolaciju Washingtona i Tel Aviva. Američki veto na rezolucije Vijeća sigurnosti, koje zahtijevaju hitan prekid vatre i otvaranje humanitarnih koridora, sve manje djeluje kao zaštita saveznika, a sve više kao otvoreni izazov međunarodnoj zajednici.

Prošle sedmice SAD su šesti put blokirale rezoluciju Vijeća sigurnosti kojom se traži prekid izraelske ofanzive u Gazi i oslobađanje preostalih talaca. Dok je 14 članica glasalo “za”, Washington je upotrijebio svoje pravo veta, pokazujući da se nalazi u manjini ne samo među globalnim jugom, već i među vlastitim zapadnim saveznicima.

U Generalnoj skupštini, gdje veto ne postoji, premoćna većina članica usvojila je rezoluciju kojom se podržava dvodržavno rješenje i poziva na stvaranje nezavisne palestinske države. Time je jasno demonstrirano: ono što SAD i Izrael mogu spriječiti u formalno obavezujućem formatu Vijeća sigurnosti, ne mogu zaustaviti u sferi globalne percepcije.

Posebnu težinu globalnom priznanju Palestine daje činjenica da su se među državama koje predvode ovu inicijativu našle Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada i Australija, sve zemlje koje decenijama slovile za čvrste američke partnere i često pratile vanjsku politiku Washingtona bez značajnih odstupanja.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron odlučio je da priznavanje Palestine bude glavna tema nastupa njegove delegacije na zasjedanju UN-a. U Londonu je vlada Keira Starmera priznanje uslovila prekidom vatre u Gazi, ali se, suočena sa eskalacijom nasilja, ipak pridružila evropskom frontu. Kanada je službeno priznanje objavila protekle nedjelje, dok je Australija to učinila nekoliko dana ranije.

Ukupno, broj zemalja koje priznaju palestinsku državnost popeo se na 156 od ukupno 193 članice UN-a. Time je Palestina faktički u rangu s gotovo svim međunarodno priznatim državama, iako formalno još uvijek nema punopravno članstvo u svjetskoj organizaciji.

Jedno od ključnih pitanja koje se pojavljuje na marginama Generalne skupštine jeste buduća struktura vlasti u Gazi i na Zapadnoj obali. Na tzv. Visokoj konferenciji o mirnom rješenju palestinskog pitanja, iniciranoj u julu i sada reaktiviranoj, arapske zemlje su po prvi put jasno pozvale Hamas da se povuče s vlasti.

Prema nacrtu plana koji podržava UN, Gaza bi bila povjerena privremenoj tehničkoj vladi u trajanju od godinu dana, uz prisustvo međunarodnih mirovnih snaga. Paralelno, izraelski planovi o trajnoj aneksiji i naseljavanju teritorija nailaze na sve oštriji otpor evropskih i zaljevskih lidera.

Ukoliko bi se plan UN-a realizirao, on bi značio kraj Hamasove vladavine, zaustavljanje masovnog raseljavanja i početak obnove kroz međunarodno koordinirane projekte.

Dodatnu tenziju izazvalo je američko odbijanje da izda vize palestinskim predstavnicima, uključujući predsjednika Mahmuda Abbasa, što je u direktnoj suprotnosti sa obavezama SAD-a kao domaćina UN-a. Generalna skupština je reagirala donošenjem posebne rezolucije kojom se omogućava Abbasi da se uključi u debatu putem video-linka.

Na ovaj način Washington i Tel Aviv još jednom su se našli u izolovanom društvu, samo pet država glasalo je protiv rezolucije. Ostale, uključujući i američke saveznike, podržale su palestinsko učešće, dodatno naglašavajući političku izolaciju SAD-a i Izraela.

Situacija u Gazi sve više polarizira i američko društvo. Prema istraživanju agencije AP-NORC, gotovo polovina Amerikanaca smatra da je Izrael otišao “predaleko” u svojoj vojnoj kampanji. Riječ je o rastu od deset procentnih poena u odnosu na kraj 2023. godine.

Ovaj trend vrši pritisak na administraciju u Washingtonu, koja s jedne strane nastoji očuvati strateško partnerstvo s Izraelom, a s druge suočava se sa sve glasnijim kritikama birača, akademske zajednice, pa i pojedinih političara iz vlastite Demokratske stranke.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu, suočen s međunarodnim optužbama za genocid i rastućom izolacijom, sve češće govori o transformaciji Izraela u “Super-Spartu”, državu samodovoljnu, okrenutu vojnoj ekonomiji i spremnu na dugotrajnu izolaciju.

Međutim, privid ekonomske snage skriva duboke probleme. EU razmatra suspenziju Sporazuma o pridruživanju s Izraelom, što bi moglo pogoditi 12% njegovih izvoza, u vrijednosti većoj od 5,8 milijardi eura. Uz to, turistički sektor je devastiran, a kreditne agencije sve češće spuštaju rejting izraelske ekonomije.

Na unutrašnjem planu, Netanyahu se suočava sa sve većim otporom poslovnih krugova i opozicije, koji upozoravaju da pretvaranje zemlje u “vojnu tvrđavu” vodi ka ekonomskom i društvenom ambisu.

Evropska unija se nalazi pred ozbiljnim testom jedinstva. Dok su zemlje EU poput Irske, Španije i Slovenije predvodnice priznavanja Palestine, druge, prije svega Njemačka i Italija, još uvijek balansiraju između podrške Izraelu i sve snažnijih zahtjeva javnosti za sankcijama.

Njemačka, kao drugi najveći evropski uvoznik izraelskih proizvoda, ima presudnu ulogu u eventualnoj odluci o suspenziji trgovinskog sporazuma. Italija, predvođena desnim kabinetom Giorgie Meloni, ostaje bliža Tel Avivu, ali bi i ona mogla biti primorana da prilagodi stav pod pritiskom saveznika i unutrašnjih protesta.

Nakon napada Hamasa sedmog oktobra 2023. Izrael je uživao široku međunarodnu solidarnost. Međutim, brutalnost odgovora, masovno bombardovanje, blokada humanitarne pomoći, sistematsko razaranje infrastrukture, dovela je do gubitka te podrške.

Danas, gotovo dvije godine kasnije, izraelska ofanziva sve manje podsjeća na vojnu operaciju protiv oružane grupe, a sve više na planirano uništenje jednog naroda. Iz tog razloga, društveni pritisak u brojnim državama prerasta u zahtjev za preuzimanjem odgovornosti, kroz sankcije, bojkot proizvoda i diplomatske mjere.

Palestina je, htjeli to Washington i Tel Aviv ili ne, postala centralna tema svjetske diplomatije. Debata o umjetnoj inteligenciji, klimatskim promjenama ili ekonomskom razvoju ostaje u sjeni tragedije u Gazi i sve šireg priznanja palestinske državnosti.

Činjenica da će predsjednik Palestinske uprave Mahmud Abbas govoriti pred Generalnom skupštinom, makar i putem video-linka, ima snažnu simboliku. Ona pokazuje da se međunarodna zajednica više ne može ignorisati palestinsko pitanje, niti tretirati Palestince kao narod drugog reda.

Izrael i Sjedinjene Države suočavaju se sa sve jasnijom opasnošću da budu doživljeni kao države parije, izolovane ne zbog slabosti, nego zbog moralnog i političkog diskreditovanja. Ono što danas drži Izrael iznad linije potpune međunarodne osude jeste jedino američka zaštita. Ali i ona postaje krhka pod pritiskom globalne diplomatije i javnog mnijenja u samim SAD-u.

Svijet se mijenja, a priznavanje Palestine postaje katalizator tih promjena. Ukoliko se trend nastavi, pred međunarodnom zajednicom otvorit će se mogućnost da, nakon decenija patnje i neuspjelih pregovora, konačno postavi temelje pravednog i održivog mira na Bliskom istoku.