I dalje odbijajući međunarodne pozive na prekid vatre, izraelska vojska u novoj fazi nastavlja brutalnu agresiju na Gazu, započetu u oktobru 2023. godine, koja je dosada odnijela skoro 53.500 palestinskih života, većinom žena i djece. Procjena palestinskih vlasti je da je ukupno oko 250.000 ljudi ubijeno, ranjeno ili trajno onesposobljeno.

Međunarodni krivični sud izdao je u novembru prošle godine naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i njegovog bivšeg ministra odbrane, Yoava Gallanta, zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti u Gazi. Izrael se takođe suočava sa tužbom za genocid pred Međunarodnim sudom pravde, iako su oba procesa u zastoju. Izrael svakako nije postupio po naredbi Međunarodnog suda pravde bez posljedica. Dapače, čak se ponaša suprotno naredbi suda, što je koncept međunarodne pravde i humanitarnog prava dovelo na rub vjerodostojnosti i širom otvorilo mogućnost njihovog poništenja i neobuzdanog povratka prava jačeg na globalnu scenu.

Dana 18. juna započeo je široku kopnenu ofanzivu u ratom skoro potpuno razorenom Pojasu Gaze i to nakon što je unilateralno prekinuo primirje koje je dogovorila još odlazeća Bidenova administracija, nastavio agresiju i uveo nacističke metode izgladnjivanja i uskrate lijekova i humanitarne pomoći. Više od 8000 Palestinaca ubijeno je nakon izraelskog unilateralnog prekida primirja i blokade dostave humanitarne pomoći.

Nakon 19 mjeseci rata, posebno nakon što su postali jasni razmjeri kampanje izgladnjivanja i uskrate medicinske pomoći, posebno početkom najnovije cionističke kampanje masovnog bombardiranja Gaze i nastavka zločina na Zapadnoj obali, površinski se čini da se zatežu odnosi Izraela, ne samo sa većim dijelom međunarodne zajednice, već i sa najbližim saveznikom, Sjedinjenim Državama.

Premijeri Velike Britanije, Francuske i Kanade prvo su upozorili da bi mogli poduzeti “konkretne radnje” protiv Izraela ne zaustavi li vojne operacije u Gazi i ukine ograničenja na pomoć. U zasebnoj izjavi sa Evropskom unijom i još 20 zemalja te su tri zemlje upozorile da se stanovništvo Gaze suočava s glađu te da se UN-u i humanitarnim organizacijama mora dopustiti da neovisno obavljaju svoj rad.

Netanyahu je na kritike odgovorio, rekavši je da je njegova zemlja u “ratu civilizacije protiv barbarstva” i obećao da će se “nastaviti braniti pravednim sredstvima do potpune pobjede”. Pitanje je samo ko predstavlja civilizaciju, a ko barbarstvo.

U okviru oštro kritiziranog plana za dostavu pomoći, koji podržavaju SAD i Izrael, a koji je UN proglasio pristranim, arbitrarnim i protivnim međunarodnom humanitarnom pravu, novoosnovana Humanitarna fondacija za Gazu namjerava započeti s radom u Gazi do kraja maja. Od izraelske vojske kontroliran priljev humanitarne pomoći putem ove fondacije raspodjeljivat će se po samo njima znanim kriterijima, s ciljem da među Palestincima izazove zlu krv i sukobe oko distribucije i dostave.

To bi bio posljednji čin uništavanja palestinskog stanovništva i njegova dostojanstva.

U izraelskom kopnenom i zračnom ratu Gaza je opustošena, gotovo su svi njezini stanovnici interno raseljeni, ne postoje niti minimalni uvjeti za život. Izraelske vlasti tvrde da mogu osloboditi preostale taoce i neutralizirati Hamas silom, odnosno uništiti ga. Netanyahu je rekao da Izrael namjerava kontrolirati čitav Pojas Gaze. Hamas je iznio prijedlog oslobađanja svih talaca u zamjenu za prekid rata i oslobađanje svih Palestinaca u izraelskim zatvorima.

Najnoviji krug neizravnih pregovora o prekidu vatre u Kataru između Izraela i Hamasa nije urodio plodom, a kako i može, uz izraelske stavove. Osjećaj moći i nekažnjivosti daje cionističkom režimu krila da leti visoko i traži maksimum, uključivši i napad na Iran. Uz američke nemoguće uvjete Iranu koji vode u neuspjeh novog nuklearnog sporazuma, cionistički se entitet nada američkoj vojnoj pomoći u agresiji na Iran. Međutim, i u toj iluziji ima pukotina.

Potaknut nezadovoljstvom vjernih zapadnih saveznika, opozicijski vođa Yair Golan, čelnik male stranke Demokrati, izjavio je 20. maja da je Izrael na putu da postane izopćena država, kao što je nekada bila Južnoafrička Republika, ako se ne vrati ponašanju normalne zemlje, zemlje koja ne ratuje protiv civila, ne ubija djecu iz hobija i ne postavlja sebi cilj da protjera čitave populacije.

Upozorio je i da Netanyahuova vlada ugrožava postojanje Izraela.  Golan tvrdi da je Hamas vojno poražen još u junu prošle godine i da se rat ne vodi radi odbrane zemlje, već opstanka vlade koji je uvjetovan ostankom radikalnih i ekstremističkih ministara iz vjerskih stranaka kojima je cilj osvajanje Gaze i egzodus svih Palestinaca.

Naravno, Netanyahu je oštro reagirao, nazvavši izjave krvavom klevetom i huškačkom retorikom, ponovivši n-ti puta da je IDF najmoralnija vojska na svijetu. Golan se sa potonjim slaže, bio je general te iste vojske i izjavu protiv vlade je ogradio od vojske koja je neporočna. Pa ko onda čini zločine? Divlji naseljenici, ali oni ne mogu masovno ubijati. Ostatak izraelske političke klase, kao i dobar dio nevladinog sektora i javnosti ne diže glas protiv, osim što od Netanyahua traže primirje za oslobađanje talaca.   

Nakon najava, Britanija je supendirala pregovore o slobodnoj trgovini s Izraelom. EU raspravlja o politici prema cionističkom entitetu, posebno nastavku sporazuma o slobodnoj trgovini koji mu je omogućavao privilegije članice EU. Zbog sve većeg pritiska javnosti, masovnih protesta širom evropskih metropola, mogu se očekivati neki dodatni pritisci i uvijene sankcije. Kanada i Francuska su najavile sankcije i zovu na priznanje Palestine.

Španija je pokrenula turneju zemljama članicama EU za priznanje Palestine, što je ona već, sa nekim drugim članicama učinila. Rezultati ovog pritiska, u kombinaciji sa pogoršanim odnosima Netanyahua s američkim predsjednikom Trumpom, rezultirali su izraelskim inicijalnim propuštanjem humanitarne pomoći i to iako nije prihvaćen njihov neprihvatljiv i pristrasan plan koji su podržali Amerikanci.

Vodi li ovo nekamo, osim u kratkoročnu odgodu konačnog rješenja palestinskog pitanja koji se već najavljuje dugo i to od izraelskih zvaničnika i političara te vojnika, u jeku novog općeg napada na Gazu? Palestinci barem neće gladni masovno umrijeti. A umirat će i dalje od izraelskog, evropskog i američkog oružja. Stoga se i ove najave iz EU i Britanije čine više zadovoljavanjem zahtjeva demonstranata i nekih političkih stranaka i pokreta.

Uz Trumpovo oduševljenje gazanskom, od Palestinaca slobodnom rivijerom i nemušto izvlačenje njegovog ministra vanjskih poslova Rubia od informacije da Amerikanci nude Libiji odmrzavanje 30 milijardi dolara u zamjenu za prihvat oko milion Palestinaca iz Gaze. Zanimljivo je da se Libija nije oglasila, barem ova međunarodno priznata vlada u podijeljenoj zemlji. Jer kada se malo ublaže patnje ili smanji intenzitet napada, javnost počinje zaboravljati i genocid se može, možda malo tiše, nastaviti.

Uostalom šta je odmrzavanje 30 milijardi arapskih para kada će SAD dobiti četiri hiljade milijardi arapskih para koje je Trump iskamčio na turneji po Zaljevu. Za oružje protiv Irana, između ostalog. Uz konačno riješeno palestinsko pitanje. Tada će Izrael postati prijatelj. A Iran ostati neprijatelj.

Onda će Arapi sa Izraelom moći zajedno napasti zajedničkog neprijatelja.