Gavazzeni ima određeni broj imena, ali ističe da je istražiteljima ponudio prvenstveno način kako da dođu do svih. „Jedan od njih me posebno iznenadio, nisam ga očekivao.“ Da li se isti fenomen ponavlja i u drugim sukobima? „Da. I u Ukrajini postoji takozvani turizam rata, iako o detaljima još ne znamo mnogo.“
Italijanski novinar Ezio Gavazzeni, autor istraživačkog rada koji je potresao evropsku javnost, posljednjih je sedmica izuzetno tražen. „Više iz inostranstva nego u Italiji“, kaže on, dok čeka da pravosuđe završi svoj dio posla prije objavljivanja svoje knjige o zapadnim snajperistima koji su tokom opsade Sarajeva dolazili da ubijaju civile. Njegova saznanja potaknula su tužiteljstvo u Milanu da otvori istragu, a specijalna jedinica italijanskih karabinjera (ROS) već radi na ovom slučaju.
U središtu istražnog materijala nalaze se „stotine bogatih zapadnjaka“ koji su plaćali čitava bogatstva da doputuju na rubove Sarajeva i pucaju na ljude. Prema Gavazzenijevim saznanjima, pratili su ih pripadnici srpskih snaga Radovana Karadžića, odvodili na položaje iznad grada i omogućavali im da učestvuju u masakrima nad civilima. Nakon povratka u svoje zemlje nastavili bi živjeti komforne, anonimne živote. Danas, tri decenije poslije, ni imena ni identiteti većine njih još nisu javno poznati.
„I meni je to djelovalo nevjerovatno“, priznaje Gavazzeni. „O tome sam čuo još devedesetih, ali sam smatrao da je riječ o legendi.“ Sve se promijenilo nakon gledanja dokumentarca Sarajevo Safari iz 2022. godine. Režiser Miran Zupanič pomogao mu je doći do prvih izvora i otvorio pristup filmskom arhivu. „Tamo ima mnogo materijala koji sam spreman dostaviti tužilaštvu.“
Iako se u Italiji u javnosti govorilo o „ruti A-4“, autoputu koji vodi od Torina do Trsta prema granici bivše Jugoslavije, Gavazzeni ističe da su ti ljudi dolazili iz svih krajeva Evrope. „Ne samo iz Italije. Zato bi sudovi tih zemalja trebali pokrenuti istrage.“ Njegov dosije dostavljen tužilaštvu neprestano se širi: prva verzija imala je 17 stranica, oktobarska 90. „Kako god dobijem nove podatke, šaljem ih. Otvaranje slučaja potaknulo je mnoge da se jave.“
Pokušao je i direktno stupiti u kontakt s učesnicima ovih putovanja, ali bezuspješno. „Čim se približim, svi se zatvaraju u sebe. Možda će biti drugačije kad na vrata pokuca ROS.“
Ono što ga je najviše zaprepastilo jeste profil počinilaca. „Mislio sam da ubica uvijek ima neku snažnu motivaciju. Ali varao sam se. Oni su išli u safari, kako su to zvali. Nisu osjećali pripadnost ni žrtvama ni počiniteljima – samo zadovoljstvo pucanja. Turizam rata uvijek je postojao, ali u BiH je poprimio gotovo sistemski nivo.“ To, kaže, predstavlja transformaciju od Arendtine „banalnosti zla“ ka „ravnodušnosti zla“.
U italijanskoj javnosti spominjali su se desničarski simpatizeri, ali on odbacuje jednostavne političke etikete. „Nisu to bili ni plaćenici ni fanatici. To su bili advokati, poduzetnici, računovođe, ljudi s dozvolama za oružje, koji su trenirali po streljanama i koji su mogli platiti stotine hiljada eura za jedno putovanje.“
Gavazzeni ima određeni broj imena, ali ističe da je istražiteljima ponudio prvenstveno način kako da dođu do svih. „Jedan od njih me posebno iznenadio, nisam ga očekivao.“ Da li se isti fenomen ponavlja i u drugim sukobima? „Da. I u Ukrajini postoji takozvani turizam rata, iako o detaljima još ne znamo mnogo.“
O sumama koje su se plaćale ne želi govoriti precizno, ali ističe da se radilo o ogromnom novcu. „Za taj iznos danas možete kupiti trosoban stan u Milanu.“ Dok italijansko pravosuđe radi svoj posao, Gavazzenijeva otkrića otvaraju duboku, moralno poraznu ranu Evrope: činjenicu da su se na brdima oko Sarajeva vodili privatni lovovi na ljude i da gotovo niko za to nije odgovarao. Priča koja je nekad izgledala kao nevjerovatna legenda danas je vjerodostojan predmet istrage. Evropi preostaje da se suoči s onim što je godinama prešutkivala.
IZVOR: La Vanguardia
