U modernom kontekstu, islamski principi o radu mogu se primijeniti u borbi za pravednu nadnicu, dostojanstvene radne uvjete, borbu protiv eksploatacije i neplaćenog rada, ravnotežu između rada i odmora (čuvanje vremena za ibadet i porodicu), jednakost i poštovanje među svim vrstama zanimanja.

Rad je sastavni dio ljudske egzistencije, a u islamskoj tradiciji zauzima posebno uzvišeno mjesto. Islam ne samo da potiče rad i zalaganje, već ga povezuje s pojmovima ibadeta (bogoslužja), dostojanstva, časti i moralne ispravnosti. U vremenu kada se odnos prema radu često određuje prema tržišnim zakonima ili kapitalističkim vrijednostima, islam donosi pogled koji u središte stavlja čovjekovo dostojanstvo, njegovu odgovornost prema sebi, porodici i zajednici, te njegov odnos prema Bogu.

Prvi maj, ne kao praznik “nerada” i roštilja, nego kao simbol borbe za radnička prava, dobar je trenutak da pogledamo hadise poslanika Muhammeda, alejhi selam, o radu i radnicima, kao i primjere iz njegove prakse i šire islamske tradicije koji ukazuju na temeljnu važnost poštenog truda i poštenog odnosa prema radniku.

Kur’an, kao vrhovni zakon po kojem se muslimani moraju vladati, neprestano naglašava važnost djelovanja i truda. U 39. suri (Ez-Zumer, ajet 70), stoji: „I dobit će svako ono što je zaradio – a Allah najbolje zna šta su oni činili.“

Ovaj ajet ukazuje na to da su djela ono što određuje vrijednost čovjeka. Kur’an nikada ne odvaja duhovni život od praktičnog djelovanja. Vjernik nije onaj koji se samo moli, već i onaj koji aktivno učestvuje u životu, poštuje obaveze i doprinosi zajednici.

Rad je dio vjere

Muhammed, alejhi selam, kao Božiji poslanik i učitelj čovječanstva, svojim riječima i djelima podučavao je ummet da je rad sastavni dio vjere. Donosimo neke od najvažnijih hadisa koji ukazuju na njegov stav.

Pošten rad kao najbolji oblik zarade: „Nijedan čovjek ne jede bolju hranu od one koju je zaradio svojim rukama.“ (Buharija) Ovim hadisom jasno se stavlja do znanja da je najbolja zarada ona koja dolazi iz vlastitog truda. Islam ne podstiče zavisnost od drugih, osim u krajnjoj nuždi.

“Bolje vam je uzeti konopac, otići na brdo, donijeti naramak drva, prodati drva i tako biti neovisan nego tražiti od ljudi koji će možda dati, a možda uskratiti.“ (Buharija, Muslim) Ovaj hadis jasno daje prednost čak i najskromnijem fizičkom radu u odnosu na prosjačenje, naglašavajući važnost samostalnosti.

„Dajte radniku njegovu platu prije nego što se osuši znoj na njegovom čelu.“ (Ibn Madždže) Jedan od najsnažnijih hadisa o poštovanju radničkih prava. Islam ne tolerira izrabljivanje ili odgađanje isplate zarade, što se danas može primijeniti i na koncept pravovremene i poštene naknade.

Rad se u islamu smatra oblikom duhovnosti, a za to nalazimo potvrdu u Poslanikovim. Alejhi selam, hadisima. „Ko omrkne umoran od svoga rada, radeći pošteno i s halalom zarađujući, omrkao je s oproštenim grijesima.” (Ibn Asakir)

Za poštenom zaradom tragali su i vjerovjesnici, mir neka je na njih, koji su se bavili određenim zanatima. Tako se Ibrahim, a.s., bavio zemljoradnjom, Ismail, a.s., lovom, Ishak, Jakub, Šuajb i Musa, a.s., bavili su se stočarstvom. Za Nuha, Zekerijaa i Isaa, alejhimus-selam, kaže se da su se bavili stolarskim zanatom. Iz Kur'ana razumijemo da je Davud, a.s., pravio oklope i na taj način, pored ostalog, uzdržavao sebe i svoju porodicu. Iako je bio poslanik i vladar, to ga nije sputavalo da se bavi kovačkim zanatom. Zbog toga ga je Muhammed, a.s., pohvalio i istaknuo kao pozitivan primjer rekavši: „Najbolja zarada je ona kojom se čovjek izdržava od vlastitog truda. Zaista se Allahov Vjerovjesnik, Davud, a.s., hranio zaradom svojih ruku.” (Buhari)

Muhammed, s.a.v.s., bio je prije poslanstva pastir, a kasnije se bavio trgovinom. Čak je, kao vođa trgovačke ekspedicije, odlazio do daleke Sirije i nabavljao robu za potrebe Hatidže, ugledne veletrgovke iz Mekke. Uvidjevši njegovo poštenje i sposobnost u tom poslu ona mu je ponudila brak.

I nakon što je postao poslanik Muhammed, a.s., nije se stidio rada vlastitim rukama. Poznate su priče u kojima je učestvovao u gradnji mesdžida, kopanju rovova u Medini ili pomaganju drugima.

Rad je borba na Allahovom putu

Kada su ga ashabi pokušali osloboditi fizičkog posla tokom gradnje mesdžida u Medini, on im je kratko rekao: „Ja sam jedan od vas.“

Jednom prilikom ashabi su gledali čovjeka kako vrijedno radi i komentirali: „Kamo sreće da tako čini na Allahovom putu.“ Poslanik im reče: „Ako radi da prehrani svoju porodicu – on je na Allahovom putu. Ako radi da prehrani svoje roditelje – on je na Allahovom putu. Ako radi da prehrani samog sebe – i to je na Allahovom putu.“ (Bejheki)

U modernom kontekstu, islamski principi o radu mogu se primijeniti u borbi za pravednu nadnicu, dostojanstvene radne uvjete, borbu protiv eksploatacije i neplaćenog rada, ravnotežu između rada i odmora (čuvanje vremena za ibadet i porodicu), jednakost i poštovanje među svim vrstama zanimanja.

U šerijatskom pravu se radnici jasno štite – zabranjuje se iskorištavanje, propisuje obavezna isplata ugovorene zarade, preporučuje se međusobno poštovanje između poslodavca i radnika.

Islam daje sveobuhvatan i uravnotežen pogled na rad – ne kao nužno zlo, već kao sredstvo samostalnosti, izražavanja zahvalnosti Bogu, pomaganja zajednici i očuvanja časti. Poslanik Muhammed, a.s., kroz svoje riječi i primjer podučio je ummet da je pošten trud oblik ibadeta, a briga za radnika vjerska dužnost.

U društvima gdje je rad često potcijenjen ili iskorišten, islamski principi mogu ponuditi pravac prema dostojanstvu, pravednosti i duhovnoj ravnoteži. Islamska tradicija uči nas da ruka radnika zaslužuje poštovanje, a znoj lica donosi ne samo plodove na dunjaluku, već i nagradu na ahiretu. U svijetu pravih, iskrenih muslimana 1. maj, kao simbol borbe za radnička prava, ne bi bio potreban.