Na političkom panelu konferencije Una – Sava istaknuta je duboka institucionalna kriza u BiH, pasivnost međunarodne zajednice i štetnost secesionističkih politika. Armin Hodžić upozorio je na ignoriranje ruskog utjecaja, premijer Hušić i gradonačelnici Ogrešević i Sedić govorili su o blokadama, stanju na terenu i značaju evropskog puta. Govorilo se o odnosima Hrvatske i BiH, izbornom zakonu i secesionističkim poltikama. Poseban naglasak stavljen je na problem graničnih prijelaza koji guše povezanost i simboliziraju političku i infrastrukturnu stagnaciju među državama.

Prvi panel na Međunarodnoj konferenciji Una – Sava: Mostovi kulture, identiteta i zajedništva, koja se održava u zagrebačkom hotelu Sheraton, okupio je neke od ključnih političkih aktera iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske kako bi razgovarali o političkoj stvarnosti u BiH, odnosima sa susjedima i perspektivama evropskog puta. Panelom je moderirao novinar Ilija Jandrić.

Panel je odmah otvoren ozbiljnim tonom. Šemsudin Dedić, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH, istaknuo je da Bosna i Hercegovina živi u permanentnoj institucionalnoj krizi koju proizvodi trenutna vlast: „Trenutna politička postava u Federaciji BiH i na državnoj razini nije sposobna nositi se s krizom koju aktivno proizvodi. Izborni zakon je predmet političkog zastoja još od 2006. godine, a konstitutivnost i građanski model ostaju nepomirene krajnosti.“

Armin Hodžić, saborski zastupnik Bošnjaka u Hrvatskoj i domaćin konferencije, nadovezao se upozorenjem da međunarodna zajednica ponavlja greške iz devedesetih. “Ne možete tražiti od BiH da se ‘sama dogovori’, dok imate aktivne secesionističke politike, ignoriranje ruskog utjecaja i potpuni manevarski prostor za Dodika koji će, kad bude potrebno, biti iskorišten kao žarište.” Podsjetio je da se politička hrabrost danas kažnjava, jer se “sve bira po nacionalnom ključu, bez obzira na kvalifikacije”, te upozorio: “Bošnjaci nemaju alternativnu domovinu. Većina su u zemlji, i to se ne može ignorirati.”

Premijer Unsko-sanskog kantona Nijaz Hušić osvrnuo se na stanje na entitetskoj liniji s RS-om, rekavši da saradnja postoji, ali isključivo tamo gdje su prisutni povratnici i gdje postoji volja na lokalnom nivou. “Razgovaramo s ljudima u RS-u koji nas uvjeravaju da sigurnost nije upitna, ali Dodik radi sve da BiH učini neodrživom. No, odnosi na terenu ne odražavaju uvijek njegove poruke – podrška mu opada.” Istaknuo je: “Bosne će biti na cijelom teritoriju, pitanje je samo momenta kada će Dodik skupo platiti cijenu svojeg secesionizma.”

Nermin Ogrešević, gradonačelnik Cazina i predsjednik stranke NES, rekao je da BiH ima Ustav i Ustavni sud, a politika Milorada Dodika vodi se mimo ustavnog okvira i protivno interesima države, i to uz podršku Beograda i Moskve. “Bosna nije nastala 1995., već je jedna od najstarijih država Evrope. Danas se dijelimo na one koji žele Evropu i one koji žele njezinu destrukciju.”

Ogrešević se osvrnuo i na odnos s Hrvatskom i Srbijom: “Sa Hrvatskom su odnosi kompleksni, ali imaju perspektivu, a sa Srbijom imamo otvoreno destruktivne politike. Vučić ima ratne ciljeve, a Dodik želi izvornost Daytona jer osporava sve što je proizašlo iz njega.”

Elvedin Sedić, gradonačelnik Bihaća, naglasio je da se kriza osjeća i u turizmu. “Ljudi sve manje dolaze, jer osjećaj nesigurnosti raste. U BiH ne možemo donijeti ni banalne odluke, bez intervencije međunarodne zajednice nećemo napredovati prema EU, ali to će izostati pa ćemo do općih izbora biti u blokadama.”

Poseban akcent tokom panela bio je na temi graničnih prijelaza. Hodžić je rekao da je “nedopustivo da se u doba tehnološkog napretka čeka i do 4 sata na prijelazu”. Nazvao je to “obostranom sramotom za evropske standarde”. Sličnu zabrinutost izrazio je i premijer Hušić, rekavši da se “o graničnim prijelazima govori godinama, ali bez rješenja”.
“Ljudi svakodnevno putuju u oba smjera na posao, a granica je prepreka suživotu i razvoju.” Podsjetio je da su još 2013. godine potpisani ugovori o saradnji između BiH i Hrvatske, ali da se sporazum nije prilagodio stvarnim potrebama.

Zaključno, svi panelisti su se složili: ako se žele graditi mostovi između država i naroda, mora se početi rješavati ono što građani svakodnevno osjećaju – granični prijelazi, pravna nesigurnost, blokade i politički strah. A za to je, kako je rekao Hodžić, “potreban novi Dayton – za novo vrijeme.”