Nedavne demokratske reforme turske vlade u vezi s kurdskim pitanjem, zajedno s regionalnim razvojem, učinile su oružanu borbu zastarjelom.

Radnička partija Kurdistana (PKK) uskoro će objaviti da je donijela odluku o okončanju oružane borbe protiv Turske i samoraspuštanju.

Ova odluka uslijedila je nakon izjave lidera PKK-a Abdullaha Öcalana iz februara, koji je iz zatvora pozvao organizaciju koju je osnovao prije više od 40 godina da položi oružje.

U petak je PKK saopćio da je održao kongres u periodu od 5. do 7. maja, na kojem je razmatrana Öcalanova poruka. U saopćenju se navodi da su donesene odluke od „historijskog značaja“, koje će uskoro biti objavljene zajedno s pripadajućim dokumentima i informacijama.

U svojoj februarskoj izjavi, Öcalan je oružanu borbu opisao kao proizvod prošlog vremena. U poruci dugoj stranicu i po, Öcalan je naveo da je oružana borba PKK-a nekada bila neophodna zbog turskih državnih politika koje su negirale kurdski identitet i ograničavale prava i slobode Kurda.

„PKK je nastao u 20. stoljeću, u najnasilnijem periodu ljudske historije – pod sjenom realnog socijalizma i Hladnog rata“, napisao je Öcalan.

Međutim, tvrdi da su nedavne demokratske reforme turske vlade u vezi s kurdskim pitanjem, zajedno s regionalnim razvojem, učinile oružanu borbu zastarjelom.

„Sve grupe moraju položiti oružje, a PKK se mora raspustiti“, poručio je.

Öcalanova referenca na „sve grupe“ odnosi se i na afilijacije i ogranke PKK-a u Siriji i Iranu, kao i na njegovu krovnu organizaciju – Zajednice Kurdistana (KCK) – koja djeluje u tim zemljama, kao i u Iraku i Turskoj.

U martu je PKK javno saopćio da će poštovati Öcalanovu naredbu i objavio je prekid vatre.

U sklopu pregovora između Öcalana i turske vlade, u martu je postignut i poseban dogovor između Mazluma Abdi Şahina, komandanta Sirijskih demokratskih snaga (SDF) povezanih s PKK-om, i sirijskog predsjednika Ahmeda al-Sharaa. Dogovorom se Damasku daje puna kontrola nad državnim institucijama na sjeveroistoku Sirije, čime se efektivno ukida mogućnost stvaranja kurdske države ili federalnog sistema u toj zemlji.

Mnogi analitičari Öcalanov poziv vide kao direktnu posljedicu vojnog uspjeha Turske u izolaciji PKK-a u iračkim planinama Kandil. Od 2016. godine turske snage koriste naprednu tehnologiju dronova i elektronskog ratovanja kako bi PKK-u oduzele teritorijalnu kontrolu i rute za infiltraciju.

Još nije jasno kako će se tačno izvršiti predaja oružja. Neki izvori u Ankari sugeriraju da bi iračka vlada mogla imati ulogu u prikupljanju i registraciji oružja, u saradnji sa susjednim zemljama.

Očekuje se da će se strani borci iz Sirije vratiti u svoje matične zemlje. Oni koji se odluče za ulazak u politiku bit će integrisani u nacionalne političke sisteme. Visoki lideri KCK-a navodno će biti premješteni u treće zemlje.

Neki posmatrači vjeruju da bi čelni ljudi PKK-a mogli biti preseljeni u Sulajmaniju, regiju u Iraku pod kontrolom Patriotske unije Kurdistana (PUK), političke partije koja je historijski bila naklonjena ovoj oružanoj grupi.

(Middle East Eye)