Xinjiang je dom ujgurske muslimanske manjine, koja je prema brojnim izvještajima međunarodnih organizacija, uključujući Ujedinjene nacije, bila izložena sistemskim kršenjima ljudskih prava: masovnim pritvaranjima, prisilnim sterilizacijama, mučenjima i kulturološkoj asimilaciji

Regija Xinjiang, dugo sinonim za represiju kineskog režima i mrežu „kampova za preodgoj“ u kojima su zatvarani pripadnici ujgurske manjine, danas se pokušava predstaviti svijetu u potpuno novom svjetlu. Peking ulaže milijarde u infrastrukturu, zelenu energiju i turizam, s ambicijom da ovu nekada zatvorenu i napetu provinciju pretvori u „vitrine stabilnosti“.

Na gotovo 2.000 metara nadmorske visine, serpentinama po kojima mogu voziti samo posebni autobusi, turisti se penju do Nebeskog jezera u planinama Tian Shan. Smaragdno jezero, okruženo snježnim vrhovima, jedno je od najpoznatijih izletišta u kineskoj provinciji Xinjiang.

Parovi i porodice dolaze u kolonama, tražeći savršeni kadar za fotografiju. „Htio sam pobjeći od vrućine u svom gradu“, kaže Wu Xueyu, turista iz blizine Hong Konga. „Ovdje je još uvijek netaknuto i mirno.“

Vlada želi da upravo takve slike postanu novo lice Xinjianga, regije koja je još do jučer bila simbol brutalnosti kineskog nadzornog aparata. Kineske vlasti sada ulažu ogromne iznose ne samo u turizam, već i u razvoj „zelene energije“ i vještačke inteligencije, tvrdeći da time podižu životni standard stanovništva i stabilnost.

Samo nekoliko stotina kilometara dalje, u pustinjskoj Turpan-senki, turisti obilaze ruševine drevnog grada Jiaohe, ostatke civilizacije od prije više od 2.000 godina, danas pod zaštitom UNESCO-a. Pješčani prizori prošlosti tu se koriste kao kulisa za novu propagandnu sliku sadašnjosti: onu o „harmoniji i napretku“.

Ali ispod površine blista tamna prošlost. Xinjiang je dom ujgurske muslimanske manjine, koja je prema brojnim izvještajima međunarodnih organizacija, uključujući Ujedinjene nacije, bila izložena sistemskim kršenjima ljudskih prava: masovnim pritvaranjima, prisilnim sterilizacijama, mučenjima i kulturološkoj asimilaciji.

Od 2017. godine stotine hiljada Ujgura završile su u „centrima za obuku“, kako ih naziva Peking. Kineske vlasti tvrde da je riječ o programima profesionalne edukacije i borbe protiv ekstremizma, ali svjedočenja bivših zatočenika i satelitske snimke pokazuju zatvorske uvjete i prisilni rad.

U glavnom gradu Urumqiju i posebno u gradu Kašgaru, s orijentalnim ugođajem i obnovljenom starom čaršijom, Peking sada organizuje turističke spektakle o starom Putu svile. Glumci u kostimima, jahači i akrobate oživljavaju „harmoničnu prošlost“, dok iznad njih frcaju plamenovi i zastave. Zapadnih turista gotovo da nema, ali domaćih je sve više.

„Prošle godine imali smo više od 300 miliona noćenja u Xinjiangu, a ove očekujemo još bolje rezultate“, kaže lokalna službenica za turizam Yu Jie. „Želimo razviti i medicinski turizam jer je zdravstvena usluga u susjednim zemljama lošija.“ U regiji već postoji 28 aerodroma, a planira ih se još. Među projektima je i razvoj zimskog turizma po uzoru na evropske centre.

Peking se, dakle, trudi izbrisati sliku Xinjianga kao mjesta prisilnih logora i represije  i zamijeniti je slikama jezera, planina i nasmijanih plesača. No, pitanje je može li turizam prekriti historiju nasilja i nadzora. Dok zvanična Kina tvrdi da je „ekstremizam iskorijenjen“ i da je regija sada „simbol jedinstva“, međunarodni posmatrači upozoravaju da se kontrola samo promijenila, iz vojno-policijske u ekonomsku i kulturnu. Iza kulisa luksuznih hotela i novih autoputeva stoji ideja da je mir jednako poslušnost.

Hoće li Xinjiang doista postati globalna turistička destinacija i poveznica s Evropom, ili ostati laboratorij kineske politike preodgoja, pitanje je na koje ni milijarde investicija zasad ne mogu dati uvjerljiv odgovor.

IZVOR: Der Standard