Malak A Tantesh iz Gaze i Emma Graham-Harrison iz Jerusalema izvještavaju o teškim posljedicama nestašice hrane, gladi, pothranjenosti i smrtonosnim izraelskim napadima na punktove za pomoć.

Doktor Musab Farwana obavlja pretrage na Mohammedu Aliwi, koji ima sedam mjeseci, ali teži samo četiri kg. Njegove koščate ruke vire iz dječjeg odijela s nasmijanim emojijem i natpisom „smiley boy“ – što u bolnici u Gazi zvuči kao okrutna šala. Veći dio dana provodi plačući od gladi ili grickajući vlastite izgladnjele prste.

Samo 4 kg u sedmom mjesecu života – i to mu je već drugi put da je hospitaliziran. Lice mu je upalo, udovi kost i koža, a rebra bolno izbočena iz grudnog koša.

„Najviše se bojim da ću izgubiti unuka zbog pothranjenosti“, kaže njegova nana Faiza Abdul Rahman, koja se i sama stalno osjeća malaksalo zbog nedostatka hrane. Dan ranije pojela je samo jedan komad pite, koji je koštao 15 šekela (oko 3 funte).

„Njegova braća i sestre također pate od jake gladi. Nekad legnu u krevet a da ništa nisu pojeli.“

Mohammed je rođen zdrav, ali njegova majka, teško pothranjena, nije mogla dojiti. Od tada su uspjeli nabaviti samo dvije konzerve adaptiranog mlijeka. Odjeljenje u bolnici Patient Friends Benevolent Society je prepuno kosturaste djece – neka dijele krevete. U Gazi su ostala samo dva pedijatrijska tima. Svakog dana dođe i do 200 djece tražeći pomoć.

Doktor Farwana svaki dan pokušava – često bezuspješno – spasiti ih. Zatim se vraća kući da podijeli premale porcije hrane sa svojom gladnom djecom.

Cijela porodica brzo gubi na težini – plata mu ne vrijedi skoro ništa, a ne usuđuje se ići po pomoć na punktove GHF-a (Gaza Humanitarian Foundation) nakon što je kolega, doktor Ramzi Hajaj, ubijen pokušavajući nabaviti hranu.

Gaza nikad nije bila gladnija, iako su upozorenja na glad prisutna već skoro dvije godine.

Samo u tri dana ove sedmice, zvaničnici javnog zdravstva zabilježili su 43 smrtna slučaja zbog gladi – ukupno 68 od početka rata.

Faiza kaže da ni tokom najstrožih blokada hrane prošle godine situacija nije bila ovako loša. „Gladovali smo ranije, ali nikada ovako“, kaže. „Ovo je najteža faza koju smo ikad preživjeli.“

Svedočenja doktora i stanovnika, kao i podaci izraelskih vlasti, UN-a i humanitarnih organizacija, pokazuju da hrane ponestaje.

Prazne police znače i eksploziju cijena – brašno se prodaje po cijeni koja je 30 puta veća nego početkom godine.

Novac i veze više ne znače ništa. „Humanitarne organizacije gledaju kako im kolege i partneri nestaju pred očima“, navodi se u zajedničkoj izjavi više od 100 organizacija koje djeluju u Gazi, uključujući Ljekare bez granica, Save the Children i Oxfam.

Sindikat novinara AFP-a izjavio je da prvi put u historiji ove novinske agencije postoji rizik da izgube kolegu od – gladi. Direktor Svjetske zdravstvene organizacije, Tedros Adhanom Ghebreyesus, rekao je da „veliki dio stanovništva Gaze gladuje“. „Ne znam kako to nazvati osim masovnom glađu – i to izazvanom ljudskom rukom.“

Izrael je mjesecima blokirao isporuke hrane. Od marta dopušta količine koje su ispod granice za preživljavanje 2,1 miliona ljudi.

Stanovništvo je već iscrpljeno dugotrajnom glađu i višestrukim raseljavanjima.

„Djeca u Gazi već skoro dvije godine žive u gladi. I kad su ponekad sita, nisu dobijala potrebne nutrijente. Ti su nutrijenti sada potpuno nestali“, kaže dr. Farwana.

Godine pothranjenosti učinile su ih osjetljivijim na druge bolesti. Slab imunitet i nedostatak osnovnih lijekova, koje Izrael također blokira, dodatno pogoršavaju stanje.

„Često se osjećam bespomoćno. Dijete treba nešto sasvim jednostavno da bi preživjelo, a mi to ne možemo obezbijediti.“

Tri teško pothranjena pacijenta umrla su ove sedmice na intenzivnoj njezi. Jedna djevojčica bi vjerovatno preživjela da su imali intravenski kalij – inače osnovni lijek, sada nedostupan.

„Pokušali smo s oralnim alternativama, ali zbog pothranjenosti i komplikacija nije mogla da ih apsorbuje.“

„Ti slučajevi me progone. Ovo dijete je moglo preživjeti i vratiti se porodici. Ali zato što nismo imali jednu jednostavnu stvar – umrla je.“

Izrael je 2. marta uveo potpunu opsadu Gaze. Kad je 19. maja premijer Netanyahu proglasio kraj opsade, tvrdio je da sprečava „krizu gladi“, pod pritiskom svojih saveznika.

U stvarnosti, izraelska politika je samo usporila glad, puštajući minimalne količine pomoći kako bi se humanitarna katastrofa odvijala postepeno.

Planirano je da se sva pomoć distribuira kroz tajnu, američki podržanu mrežu, sa četiri militarizovana centra.

Stotine ljudi je ubijeno pokušavajući doći do hrane u tim „zamkama smrti“, koje ne zadovoljavaju ni djelić potreba.

Do 22. jula, GHF je djelovao 58 dana, a unesena količina hrane bi, čak i ravnomjerno raspodijeljena, bila dovoljna za manje od dvije sedmice.

Umm Youssef al-Khalidi je prvi put odlučila otići do punkta GHF-a. Mjesecima je izbjegavala rizik – ima dvoje male djece, a muž joj je paraliziran.

„Glad smo gasili vodom“, kaže.

„Bojim se više za porodicu nego za sebe. Ako mi se nešto dogodi, ko će se o njima brinuti?“

Ali prošle sedmice nisu jeli četiri dana. Kad su prekinuli post, osam članova porodice podijelilo je kesu riže i dva krompira koje im je dao nepoznati prolaznik.

Nekad su djeca bila izvrsni učenici, a sada dane provode na ulici ispred srušene džamije u Gazi, gdje djevojčice pokušavaju prodavati narukvice.

„Moja djeca su postala kost i koža“, kaže Khalidi. „Od najmanjeg napora se umore. Sjednu i traže hranu, a ja im nemam šta dati.“

U užasnoj računici očaja, odlučila je da je nada u malo hrane ipak veća od rizika da izgubi jedinu odraslu osobu koja ih može održati na okupu.

„Nemam nikoga drugog da pošaljem“, rekla je. „Boli me gledati kako propadaju, a svakim danom bez hrane su sve slabiji.“

(The Guardian)