Sukob između Trumpa i Kalifornije ne može se objasniti jednom rečenicom ni reducirati na pitanje migracijske politike. Radi se o duboko ideološkom, politički kalkuliranom i strateški raspoređenom sukobu čiji je cilj višestruk: učvrstiti predsjedničku moć, demonizirati protivnike, uzburkati strah među biračima i, ne manje važno, uništiti simboličkog neprijatelja — Kaliforniju kao bastion demokratskih vrijednosti.

Posljednjih dana, grad Los Angeles pretvorio se u epicentar političkog i institucionalnog sukoba koji odzvanja diljem Sjedinjenih Američkih Država. S jedne strane stoji administracija predsjednika Donalda Trumpa, s druge ne samo demonstranti koji pružaju otpor sve češćim racijama Imigracijske i carinske službe (ICE), već i državne vlasti Kalifornije, predvođene guvernerom Gavinom Newsomom. Riječ je o sukobu koji nije izbio jučer, već se godinama pripremao, a sada je eksplodirao u savršenom političkom trenutku.

Sukob između Trumpa i Kalifornije ne može se objasniti jednom rečenicom ni reducirati na pitanje migracijske politike. Radi se o duboko ideološkom, politički kalkuliranom i strateški raspoređenom sukobu čiji je cilj višestruk: učvrstiti predsjedničku moć, demonizirati protivnike, uzburkati strah među biračima i, ne manje važno, uništiti simboličkog neprijatelja — Kaliforniju kao bastion demokratskih vrijednosti, analizira današnji El Mundo.

Ovo je deset ključnih razloga zbog kojih predsjednik Trump pojačava napetosti s Kalifornijom:

1. Učvršćivanje predsjedničke moći kroz vanredne mjere

Trumpova strategija utemeljena je na stvaranju stanja permanentne krize. Gotovo svaka politika njegove administracije — od privrede, trgovinskih tarifa, do obrazovanja i javne sigurnosti — predstavljena je kao hitno pitanje koje zahtijeva vanredne ovlasti. Time se stvara politička podloga za širenje predsjedničkih ovlasti izvan uobičajenih ustavnih okvira. Kritičari upozoravaju da takav pristup vodi u “stanje iznimke”, gdje demokratske norme i građanske slobode postaju nevažne.

2. Migracija kao središnja politička tema

Trump dosljedno koristi retoriku “invazije stranaca” kako bi poticao strah među glasačima i mobilizirao svoju bazu. Operacije ICE-a u četvrtima s dominantnim latinoameričkim stanovništvom, koje ponekad dosežu 80% populacije, dio su šire kampanje kojom se želi potvrditi odlučnost u suzbijanju ilegalne imigracije. Činjenica da su mnogi privedeni bez kaznene prošlosti nije prepreka; ključan je vizualni učinak i politička poruka.

3. Sukob s „gradovima utočištima“

Los Angeles i druge velike kalifornijske metropole definirane su kao „gradovi utočišta“, što znači da gradske vlasti ne sarađuju s federalnim agencijama u provedbi deportacija. Takav otpor federaciji Trump vidi kao izazov svojoj vlasti i institucijskom autoritetu, a sukob s njima koristi za promoviranje narativa o “anarhičnoj ljevici”.

4. Demonizacija Kalifornije kao simbola liberalne Amerike

Za republikanske birače, Kalifornija simbolizira sve ono što “ne valja” u SAD-u — progresivne vrijednosti, kulturni liberalizam, imigrantsku populaciju, legalizaciju marihuane, transrodna prava, i, nimalo slučajno, neobavezno traženje osobnog dokumenta pri glasanju. Sve to zajedno u republikanskoj mitologiji stvara sliku države kao moralno propale i politički neprijateljske.

5. Slabljenje potencijalnih demokratskih kandidata

Guverner Gavin Newsom i potpredsjednica Kamala Harris već su viđeni kao mogući kandidati za predsjedničke izbore 2028. Napadom na Kaliforniju, Trump cilja direktno na njihove političke pozicije, nastojeći ih prikazati kao nesposobne lidere koji toleriraju kaos i nesigurnost.

6. Skretanje pozornosti s drugih skandala

Intenziviranjem sukoba s Kalifornijom, Bijela kuća nastoji preusmjeriti pažnju javnosti s drugih problema: sukoba s tehnološkim magnatom Elonom Muskom, neugodnih informacija o kontaktima s finansijerom Jeffreyjem Epsteinom, kao i neuspjeha u provođenju niza zakona koji su zapeli na sudovima.

7. Povratak retorici sile i militarizacije

Trump nikada nije skrivao želju da koristi vojsku unutar SAD-a. Već tokom prvog mandata predlagao je upotrebu vojske za gušenje protesta. Danas, okružen lojalnim kadrovima, ima veću slobodu za takve poteze. Aktivacija 4.000 pripadnika Nacionalne garde i čak 700 marinaca bez pristanka lokalnih vlasti dočekana je kao pravni i institucionalni presedan.

8. Zadovoljavanje najvjernije političke baze

Za najvjernije Trumpove pristaše, slike racija, protesta i nasilja potvrđuju njihove najdublje strahove i predrasude. Prikazivanje demonstranata kao maskiranih „antifaša“ služi kao okidač za mobilizaciju konzervativnog glasačkog tijela, koje vidi Trumpa kao posljednju branu pred haosom.

9. Primjena teorije o „jedinstvenom izvršnom ovlaštenju“

Trumpovi pravni savjetnici oslanjaju se na doktrinu da predsjednik ima gotovo apsolutne ovlasti, kao svojevrsni američki monarh. Zakoni iz 18. i 19. stoljeća, poput Zakona o vanjskoj prijetnji iz 1798. i Zakona o pobuni iz 1807., koriste se za opravdavanje odluka koje bi inače bile neodržive. Sugeriranjem da su imigrantske bande „strane invazijske sile“, Trump stvara pravnu osnovu za ekstremne mjere.

10. Potreba za „potpunom pobjedom“ i političkom dominacijom

Za Trumpa, pobjeda nije dovoljna ako protivnik ne bude slomljen. U tom smislu, Kalifornija predstavlja „glavnu nagradu“: najbogatiju, najnaseljeniju i politički najtvrđu demokratsku državu. Poražavanjem Kalifornije, simbolički i institucionalno, Trump želi poslati poruku svima ostalima: otpor nije opcija.

Trumpovu retoriku u ovom sukobu karakterizira brutalna eskalacija. “Los Angeles je okupiran”, piše na društvenim mrežama. “Tamo je pakao, treba poslati vojsku.” Njegov savjetnik Stephen Miller govori o “bitci za spas civilizacije”, a državni tužitelji opisali su Kaliforniju kao “državu trećeg svijeta”. Sve to upakirano je u emocionalno nabijeni diskurs koji zaobilazi pravne, političke i etičke standarde.

Pitanje koje ostaje otvoreno glasi: koliko je sistema otporan na ovakvu vrstu udara? Historija američke politike poznaje primjere kada su predsjednici koristili Nacionalnu gardu bez pristanka guvernera — poput Eisenhowera ili Johnsona u borbi za građanska prava — ali tada u svrhu proširenja sloboda. Trump, čini se, koristi iste instrumente za njihovo sužavanje.

Sukob između Trumpa i Kalifornije nije samo unutrašnji američki politički obračun. On je i simptom šire krize zapadnih demokratija, gdje populistički lideri sve češće koriste vanredna stanja, krizne narative i polarizaciju kao oruđe vlastite konsolidacije. A kada izvanredno postane uobičajeno, krhkost demokratije postaje sve vidljivija.