Posljednjih mjeseci Izrael je sarađivao sa više bandi u Pojasu Gaze. Abu Shabab u Rafahu, Husam al-Astal u Khan Younisu, Ashraf al-Mansi u Beit Lahiji na sjeveru i Rami Heles u istočnoj Gazi sada vode grupe koje finansira, naoružava i štiti Izrael u 58% Gaze koja je potpuno depopulirana i pod kontrolom izraelske vojske.

Dok se primirje u Gazi bližilo, vođa izraelske bande povezane s Islamskom državom, Yaser Abu Shabab, zahtijevao je “međunarodnu zaštitu”, užasnut mogućnošću suočavanja s pravdom zbog sistematskog pljačkanja humanitarne pomoći, saradnje s Izraelom i ubijanja Palestinaca.

Izraelska vojska je odbila dozvoliti ovim kriminalnim bandama da traže utočište u samom Izraelu i željela ih je napustiti, sve dok Netanyahu nije uspio promijeniti linije povlačenja u Trumpovom planu i zadržati preko 58% Gaze u izraelskim rukama.

Abu Shabab je potom nastavio primati zaštitu, a Izrael je pronašao dobru upotrebu za miliciju kako bi nastavio rat drugim sredstvima.

Do sada je to podrazumijevalo izazivanje građanskih sukoba, izazivanje društvenog kolapsa, izvođenje atentata, špijunažu, otmice i operacije “udari i bježi” na terenu, uz izraelsko bombardiranje iz zraka.

Ruka Izraela u Gazi

Posljednjih mjeseci Izrael je sarađivao sa više bandi u Pojasu Gaze. Abu Shabab u Rafahu, Husam al-Astal u Khan Younisu, Ashraf al-Mansi u Beit Lahiji na sjeveru i Rami Heles u istočnoj Gazi sada vode grupe koje finansira, naoružava i štiti Izrael u 58% Gaze koja je potpuno depopulirana i pod kontrolom izraelske vojske.

Ove bande nisu nastale organski. Umjesto toga, od maja 2024. godine, izraelska agencija Shin Bet i izraelska vojska identificiraju i regrutuju kriminalce i bjegunce  od vlasti, posebno one koji su pobjegli iz zatvora nakon 7. oktobra, poput Abu Shababa.

Izrael je vještački grupirao ove pojedince obećavajući im moć, novac, oružje, vozila, domove i luksuz kojeg su Gazani lišeni, poput hrane, vode, cigareta i telefona.

Izrael koristi bande za četiri glavna cilja; da izazove glad u Gazi slanjem militanata da opljačkaju 90% konvoja pomoći pod zaštitom izraelske vojske; da izazove društveni kolaps, haos i eroziju građanskog reda; da izvode operacije u ime Izraela; i da upravljaju kampovima u Rafahu u koje je Izrael želio ugurati cijelo stanovništvo Gaze.

Korištenje bandi omogućilo bi Izraelu da održi uvjerljivo poricanje i prebaci krivicu za glad ili haos u Gazi na druge.

Ova taktika podsjeća na ono što je Izrael učinio u Libanu 1982. godine, kada je stvorio posredničku grupu Južnolibanske armije (SLA) i koristio ih za izvršenje masakra u Sabri i Šatili, kada je 3.500 Palestinaca pobijeno u dva izbjeglička kampa. SLA se raspala čim se Izrael povukao iz Južnog Libana, a njeni članovi su ili pobjegli u Izrael ili su suđeni za izdaju.

Izrael je također aktivno ili pasivno olakšavao protok vatrenog oružja, novca, vozila i municije velikim klanovima u Gazi kao osnovnu taktiku “zavadi pa vladaj” kako bi se Palestinci oslabili unutrašnjim sukobima.

Prilikom napuštanja područja tokom rata, izraelska vojska bi često ostavljala vatreno oružje ubijenih militanata Hamasa kako bi ih klanovi pronašli i prikupili. U drugim slučajevima, Izrael bi koristio posrednike kako bi direktno obezbijedio oružje ili novac tim klanovima.

Uprkos odbijanju klanova da djeluju kao posrednici, Izrael je smatrao da bi njihovo naoružavanje stvorilo unutrašnji izazov za Hamas.

Dvostruki agenti

U junu, izraelske novine Yediot Ahronoth priznale su da “Izraelska opklada na miliciju Abu Shabab propada”. Veličina bandi je i dalje relativno mala, u najboljem slučaju stotine, sa sve većim brojem članova bandi koji se nedavno predaju ili djeluju kao dvostruki agenti unutar milicija.

Bande ostaju izopćenici, odbačene od šireg društva i vlastitih porodica, koje su ih se javno odrekle. Njihova područja utjecaja ograničena su na izraelske vojne tampon zone i nisu uspjeli privući značajan broj stanovnika Gaze da se presele u njihove kampove, uprkos gladi i očaju koje je Izrael stvorio.

Izraelsko korištenje posredničkih bandi imalo je kontraefekt na dva druga ključna načina. Prvo, popularnost Hamasa u Gazi počela se oporavljati nakon pojave Abu Shababa i njegovih “narodnih snaga”, s obzirom na njihovu zloglasnu reputaciju trgovaca drogom s vezama s IS-om koji su bili odgovorni za pljačku velike većine humanitarne pomoći.

Strah od kriminalnih bandi i kolaboracionista koji vladaju Gazom stvorio je okupljanje oko efekta zastave koji je išao u korist Hamasa, jer je osnovao “Jedinicu strijelaca” zaduženu za lov na članove bandi.

Sigurnosne mjere koje je Hamas pokrenuo nakon prekida vatre imaju za cilj dodatno povećati popularnost grupe osvetom nad tim bandama i vraćanjem sigurnosti i javnog reda.

Drugo, posljednjih dana Hamas je konfiskovao stotine komada vatrenog oružja, desetine vozila i druge municije, pored značajnih količina novca koje je Izrael dao bandama, klanovima, kriminalcima i saradnicima u Gazi. To je navelo izraelski Kanal 12 da prizna da Izrael nenamjerno pomaže Hamasu da povrati snagu.

Čim je proglašen prekid vatre, Hamas je započeo kampanju razoružavanja i demontiranja različitih milicija oko enklave, ali četiri glavne izraelske posredničke bande su premještene iza žute linije koja Gazu dijeli na dva dijela.

Svaki Palestinac koji pokuša preći ovu liniju biva upucan od strane Izraela na licu mjesta, a izraelski mediji otvoreno priznaju da vojska “čuva” i štiti ove bande u depopuliranoj “zoni istrebljenja”.

Izrael ne troši svoje vojne resurse na zaštitu grupe odmetnika, bjegunaca i saradnika iz lojalnosti ili ljubaznosti. Naprotiv, to je zato što su ove bande i dalje korisne za izraelske ciljeve.

Od prekida vatre, Izrael koristi svoje posredničke bande kako bi došao do područja Gaze do kojih vojska ne može; prikupljao obavještajne podatke, regrutovao više saradnika i, što je još važnije, izvršavao atentate i druge napade prije nego što pobjegne natrag u tampon zonu. Ovo pitanje je istaknuto otmicom i ubistvom istaknutog aktiviste iz Gaze Saleha Jafarawija.

Izrael također koristi bande od početka prekida vatre kako bi podstakao narativ građanskog rata koji Palestince prikazuje kao nesposobne da sami upravljaju i kojima je potrebna vanjska intervencija kako bi se opravdao nastavak izraelske kampanje bombardiranja pod izgovorom “zaštite stanovnika Gaze od Hamasa”.

Izrael bi također mogao koristiti svoje posredničke bande za operaciju pod lažnom zastavom kako bi opravdao nastavak genocida u punoj snazi. Bivši oficir Mossada, Avner Avraham, nedavno je izjavio da bi izraelska „kreativna ideja“ za prekid primirja mogla biti „naši ljudi šalju projektile iznutra (Gaze), a mi kažemo ‘oh, evo projektila iz Gaze’, tako da sada možemo uzvratiti.“ Dodao je: „Izbrisat ćemo Gazu“.

Potemkinovo selo

Konačno, Izrael sada koristi posredničke bande kako bi zaobišao pritisak za obnovu Gaze. Izraelska vlada uspjela je uvjeriti Trumpovu administraciju da rekonstrukcija u enklavi treba da se provodi samo u 58% područja pod kontrolom Izraela.

Ali ta područja su potpuno depopulirana osim nekoliko stotina članova bandi i njihovih porodica. Nijednom Palestincu nije dozvoljen ulazak u ta područja, pa kome će biti namijenjena ova selektivna i površna rekonstrukcija?

To znači da Izrael namjerava izgraditi Potemkinovo selo – vanjsku fasadu kako bi svijet povjerovao da je situacija bolja nego što zapravo jeste, a zatim to iskoristiti kao izgovor da opravda zašto dva miliona ljudi treba da ostanu zatvoreni u nenastanjivoj zoni i redovno bombardovani iz zraka i napadani na kopnu od strane bandi.

Mjanmar je izveo sličan trik 2023. godine kako bi prikrio svoj genocid nad Rohinjama. Burmanska vlada je izgradila dva “model sela” za 314 porodica Rohinja sa malim kućama koje nemaju kupatila, kuhinje ili aranžmane za hranu, samo kao smokvin list da prikrije svoje zločine. U međuvremenu, preko milion Rohinja su i dalje izbjeglice zaglavljene u Bangladešu i susjednim zemljama.

Izrael će promovisati selo Abu Shabab kao dokaz da “pomaže stanovnicima Gaze” i ne sprječava obnovu, dok će krivicu za nemogućnost života koje nameće dva miliona Palestinaca zatvorenih u drugoj sravnjenoj polovini Gaze prebaciti na druge.

Izrael ne samo da vodi rat, već postavlja predstavu za svijet, gdje se kolaboracionisti predstavljaju kao vođe zajednice, a gradovi duhova su predstavljeni kao “rekonstrukcija”.

Iza žilet žice i propagande krije se zlokobna inovacija u kolonijalnom nasilju: vladavina putem posrednika, propast po namjeri. Bande možda nose kefije i palestinske lične karte, ali djeluju kao neslužbeno oružje Izraela, zaduženo ne za upravljanje, već za onemogućavanje upravljanja i društvene kohezije.

Ako svijet povjeruje u iluziju, neće samo izdati Gazu; nagradit će plan genocida koji krije svoju ruku iza kolaboracionista i betonskih fasada.

Muhammad Shehada je palestinski pisac i analitičar iz Gaze i menadžer za EU poslove u Euro-Med Human Rights Monitoru.