Fokus rada Instituta i dalje su izvori orijentalnog porijekla – termin koji obuhvata sve izvore na nekom od orijentalnih jezika – arapskom, turskom, osmanskom turskom jeziku, perzijskom, historijske izvore ili rukopisnu baštinu na nekom od navedenih orijentalnih jezika

Orijentalni institut u Sarajevu prošle je godine proslavio značajnu 75. godišnjicu osnivanja. Kako je riječ o jednoj od nastarijih naučnih ustanova u Bosni i Hercegovini, nastojali su da ovu godišnjicu obilježe s više događaja, poput promocije novih izdanja, publiciranja kapitalnih naučnih projekata i naučnih skupova, kazao je u razgovoru za Fenu direktor Orijentalnog instituta u Sarajevu Aladin Husić.

Misija Orijentalnog instituta definirana je osnivačkim aktom 1950. godine i ona se može sažeti u nekoliko temeljnih zadataka – da sakuplja, čuva, obrađuje i objavljuje turski arhivski i ostali orijentalni rukopisni materijal, vrši ispitivanje istorije naših naroda u periodu osmanske vladavine, proučava književnost na orijentalnim jezicima i orijentalnu umjetnost u našim zemljama te održava naučne veze sa sličnim ustanovama u zemlji i inostranstvu.

Fokus rada Instituta i dalje su izvori orijentalnog porijekla – termin koji obuhvata sve izvore na nekom od orijentalnih jezika – arapskom, turskom, osmanskom turskom jeziku, perzijskom, historijske izvore ili rukopisnu baštinu na nekom od navedenih orijentalnih jezika.

Husić objašnjava da je Institut ranije bio usmjeren na “historiju ili baštinu jugoslovenskih naroda”, a danas je fokus na Bosni i Hercegovini i njenom geografskom i administrativnom historijskom prostoru.

– Suštinski mi se i dalje bavimo i regionalnim pitanjima, jer to je historijski neodvojivo. Također, rad na otkrivanju i afirmaciji naše pisane kulturne baštine, kroz rezultate našega rada, i dalje je u fokusu – ističe on.

On pojašnjava da kako vrijeme prolazi, mogućnosti ispunjenja prvobitne misije sve su ograničenije jer je sve manje sačuvanih izvora zbog raznih stradanja i nedaća. Osim Orijentalnog instituta, značajne gubitke u tom pogledu pretrpjela je i Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH.

– Nisu bolje prošle ni neke porodične i privatne, brojnije ili manje brojnije kolekcije ili pak pojedinačni preostali rukopisi i dokumenti. Pouzdano se zna da su neke privatne biblioteke i kolekcije, poput zaostavštine Hifzije Suljkića, monstruozno pljačkane – naveo je Husić.

Dio Orijentalnog instituta predstavlja i arhiv rukopisne zbirke, koji je u odnosu na nekadašnji potencijal “vrlo skroman”. On broji oko stotinjak rukopisnih djela i nešto originalne građe, desetak sačuvanih sidžila i jednu zbirku od oko 400 pojedinačnih dokumenata.

– Dobro je poznato da je u ratu stradalo 5.236 kodeksa rukopisa, 7.156 fermana i berata, 56 sidžila, 200.000 dokumenata i sva mikrofilmovana ili reprodukovana odnosno kopirana građa prikupljana po arhivima od Ankare do Beča – pojašnjava Husić.

Građa kojom danas Institut raspolaže je digitalizirana i ona je dostupna istraživačima koji imaju interesovanje za pojedine rukopise.

Više od sedam decenija od osnivanja Orijentalni institut obilježio je nizom događaja, te je tako u saradnji sa srodnim institucijama sudjelovao u izložbi “Knjiga pod opsadom” čiji su autori Dželila Babović (Univerzitet u Sarajevu – Orijentalni institut), Madžida Smajkić, Mustafa Berhamović, Edin Lepenica (Gazi Husrev-begova biblioteka) i Muamera Smajić (Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH).

– Osim zajedničke misije, ove institucije dijele iskustva “borbe za knjigu” u ratnim uvjetima. Nažalost, Orijentalni institut i Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH imaju tragična iskustva te je izložba priređena u prostoru Gazi Husrev-begove biblioteke bila podsjećanje na vrijeme i uvjete rada tih institucija, kao i tragična iskustva iz 1992. godine – ističe Husić.

Ključne aktivnosti koje su upriličene za 75. godišnjicu su promocije izdanja “Pisma Hamdije Kreševljakovića Muhamedu Hadžijahiću” (1938-1959), koje je priredio Amer Maslo te Rukopisne zbirke na orijentalnim jezicima u franjevačkim samostanima, medresama i tekijama u Bosni i Hercegovini, autorice Madžide Mašić.

Tu su i izdanja “Čuvari baštine: Zbornik radova” posvećen prof. dr. Fehimu Nametku, “Sarajevski pjesnik Zekerija Sukerija: književno-teorijska studija i izbor iz Divana” autorice Amina Šiljak Jesenković te Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1530. godine, koji je obradila Međida Selmanović.

– Krunu tih aktivnosti predstavljao je Drugi međunarodni simpozijum o Evliji Čelebiji “Kulturno-historijski tokovi u Bosni od sredine 15. do sredine 19. stoljeća” – naglasio je Husić.

Simpozijum je organiziran u partnerstvu s Istraživačkim centrom Evlija Čelebi Univerziteta Fatih sultan Mehmed iz Istanbula, a učestvovalo je 38 naučnika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Sjeverne Makedonije, Turske i Italije.

Orijentalni institut ima svoje redovne projekte iz kojih proistječu publikacije, koje objavljuju po završetku projekata i u konačnici rezultiraju objavljivanjem knjiga.

– Već su u ovoj godini u pripremi dvije knjige. Tu je zatim i godišnjak, časopis “Prilozi za orijentalnu filologiju” koji u kontinuitetu izlazi od 1950. godine – podvukao je Husić. 

Orijentalni institut nedavno je završio proces indeksacije u svjetsku najpriznatiju bazu bibliografsko-bibliometrijskih podataka – SCOPUS, što potvrđuje naučnu referentnost časopisa i mogućnost ostvarivanja bolje vidljivosti radova te naučne institucije.

Ove godine u pripremi je i 75. broj časopisa “Prilozi za orijentalnu filologiju” koji će biti spreman za štampu početkom novembra.

– Također, važan segment našeg rada je prezentacija rezultata naših istraživanja na različitim naučnim skupovima, organiziranim od naučnih ili kulturnih ustanova u zemlji i inostranstvu – zaključio je u razgovoru za Fenu direktor Orijentalnog instituta u Sarajevu Aladin Husić.