Senzacionalnost otkrića najbolje potvrđuje činjenica da se do sada u cijeloj Bosni i Hercegovini, u Zemaljskom muzeju, čuvao tek jedan jedini takav ingot. I u Hrvatskoj se čuva isto samo jedan, a u Sloveniji dva ili tri. Veći broj takvih ingota pronađen je u Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj i Rumuniji. Sada, zahvaljujući ovom otkriću, broj pronađenih ingota u Bosanskoj Posavini možda nadmašuje ukupni broj svih poznatih u Europi!

Rijeka Sava krije mnoge tajne. Na području Orašja, do sada se uglavnom vadio abonus, drvo hrasta koje je pod pijeskom i muljem bez kisika stajalo po nekoliko tisuća godina. Jantarne do crne boje, to je kvalitetno drvo pogodno za izradu raznih predmeta, pa čak i namještaja. Nakon nedavnog, gotovo filmskog otkrića slike “Gospa od Anđela” Antoniusa Paulusa Sensera, koja je čitavo stoljeće bila skrivena ispod drugog platna, Muzej Franjevačkog samostana Tolisa “Vrata Bosne” je ponovno na pragu velikog otkrića – ovaj put arheološkog!

Ovo su objavili na društvenoj mreži iz Muzeja Franjevačkog samostana Tolisa. Bila su potrebna samo dva dana na rijeci Savi i otkrivena je pa iskopana dosad nezabilježena količina bipiramidalnih ingota – rijetkih metalnih šipki koje su, vjeruje se, stare preko dvije hiljade godina. Ingot je komad relativno čistog metala, izliven najčešće u šipke, pločice ili blokove i pogodan je za transport i daljnju obradu. Takve šipke kovači tope i od njih kuju oruđe, oružje, posuđe i sl. Ima ih različitih oblika, ovisno o periodu u kojem su izlijevani. Ovi pronađeni su karakteristični za prijelaz iz latenskog doba u rimsko doba i smješta ih se u 1. ili 2. stolje će prije Krista.

Foto: Muzej Franjevačkog samostana Tolisa “Vrata Bosne”

Senzacionalnost otkrića najbolje potvrđuje činjenica da se do sada u cijeloj Bosni i Hercegovini, u Zemaljskom muzeju, čuvao tek jedan jedini takav ingot. I u Hrvatskoj se čuva isto samo jedan, a u Sloveniji dva ili tri. Veći broj takvih ingota pronađen je u Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj i Rumuniji. Sada, zahvaljujući ovom otkriću, broj pronađenih ingota u Bosanskoj Posavini možda nadmašuje ukupni broj svih poznatih u Europi!

A sve je krenulo, a s kim drugo nego s Perom Matkićem, zaljubljenikom u prošlost Posavine, koji je prošle godine, sasvim slučajno, u mutnim vodama Save primijetio nešto neobično. Snimio je nekoliko fotografija koje su poslali ravnatelju Gradskog muzeja Vinkovci, Hrvoju Vuliću, koji je prepoznao da je riječ o nečemu uistinu posebnom.

On nas je uputio na Hrvatski restauratorski zavod i Krunoslava Zubčića, podvodnog arheologa. Čekali smo priliku i čim je vodostaj Save pao, dogovorili smo iskapanje. S Krunom je došao i Nikica Spudić, stručni suradnik i član Hrvatske gorske službe spašavanja Karlovac te su s Perom Matkićem, njegovim sinom Mihovilom i Jozom Jezerčićem, ravnateljem muzeja, otišli na lokalitet i pristupili stručnoj obradi i iskapanju koje je završilo za jedan dan.

Površina je dokumentirana, postav ljeni su reperi, tj. čvrste točke, a onda je teren fotografiran u svrhu fotogrametrije s pomoću koje će se kasnije dobiti 3D model površine i nacrt, tj. plan lokaliteta. Nakon toga su predmeti označeni brojevimai izvađeni na površinu. Stavljeni su u plastične kade u kojima se nalazi destilirana voda te će se tako čuvati do konzervacije i daljnje obrade. No, tek sada počinje uzbudljivi dio: predstoje detaljna hemijska ispitivanja koja bi mogla razotkriti nevjerojatne detalje – od toga iz kojeg rudnika potječe metal, do potvrde trgovačkih putova koji su povezivali Bosansku Posavinu sa srednjom Europom još u doba prije Krista.

Ovaj spektakularni nalaz, po mišljenju stručnjaka, mogao bi zauvijek promijeniti pogled na ulogu tog kraja u antičkoj trgovini i ekonomiji te pokazati da je Bosanska Posavina bila daleko važnije središte nego što se do sada pretpostavljalo.

Izvor: 24sata