U središtu slučaja nalazi se službenica ICC-a, nazvana Aisha, koja je u kasnim tridesetim godinama. Prema njenim navodima i svjedočenjima upućenim tijelima UN-a (Ured za unutrašnji nadzor – OIOS), Khan ju je u periodu od 11 mjeseci više puta neželjeno ljubio, dodirivao i imao seksualne odnose s njom bez pristanka, u svom domu, u kancelariji i u hotelima tokom službenih putovanja

Glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda (ICC) Karim Ahmad Khan privremeno je napustio dužnost dok Ujedinjene nacije provode istragu navoda o seksualnom nedoličnom ponašanju, kao i navoda o zastrašivanju i odmazdi prema navodnoj žrtvi i osobama koje su prijavile navodno ponašanje.

Khan preko svojih advokata kategorički negira sve optužbe: tvrdi da se nikada nije bavio nedoličnim postupanjem bilo koje vrste, da nije uznemiravao ili zlostavljao bilo koga, te da nije zloupotrijebio položaj niti se upustio u prisilno ili profesionalno neprimjereno ponašanje, objavio je, pod markicom ekskluzivno, londonski Times.

U središtu slučaja nalazi se službenica ICC-a, nazvana Aisha, koja je u kasnim tridesetim godinama. Prema njenim navodima i svjedočenjima upućenim tijelima UN-a (Ured za unutrašnji nadzor – OIOS), Khan ju je u periodu od 11 mjeseci više puta neželjeno ljubio, dodirivao i imao seksualne odnose s njom bez pristanka, u svom domu, u kancelariji i u hotelima tokom službenih putovanja.

Njeni navodi, koje je s novinarima podijelio i suprug Malik (40), obuhvataju i tvrdnje o zaključavanju vrata u tužiočevom kabinetu, pokušajima „digitalne penetracije“ te višestruke incidente na radnim putovanjima. Imena su im izmijenjena iz sigurnosnih razloga.

Aisha je u ICC stigla kao pripravnica u novembru 2017. u Kabinet tadašnje glavne tužiteljice Fatou Bensoude. Od 2018. radila je u pravnom savjetodavnom odjelu Tužilaštva, a 2023. prelazi u tzv. Immediate Office of the Prosecutor, sekretarijat najbližeg tužiočevog tima, gdje postaje jedna od četvoro članova užeg kruga, ujedno i najmlađa. Kao „specijalna asistentica“ glavnog tužioca, radila je dugo, putovala često i bavila se politički najosjetljivijim predmetima.

Khan (55), britanski advokat s reputacijom energičnog i sposobnog procesnog stratega, rođen je u Edinburgu, QC je od 2011., član Lincoln’s Inn, a zastupao je u nizu najistaknutijih međunarodnih predmeta (Ruanda, Kambodža, bivša Jugoslavija). Početkom 2021. izabran je za glavnog tužioca ICC-a.

Prema navodima Aishe iznesenim suprugu, prvi uznemirujući trenutak desio se tokom njihove prve zajedničke inostrane misije u martu 2023. u Ujedinjeno Kraljevstvo. Nakon večere u hotelu Savoy, tužilac je predložio šetnju zaključanim vrtovima iza Lincoln’s Inn-a, do kojih je znao pristup. Tokom šetnje, navodno ju je uhvatio za ruku. Potom ju je pozvao u mali stan u blizini, za koji je rekao da pripada njegovom sinu; nakon čaja, ispratio ju je do njenog smještaja. Osjetila je nelagodu, ali, kako je kazala suprugu, uvjeravala je sebe da pretjeruje i da je riječ o „paternalnom“ odnosu.

Već sredinom aprila 2023. godine, kako Aisha tvrdi, počinje obrazac poziva u Khanov stan u Hagu (koji dijeli sa suprugom, Dato Shyamalom Alagendrom) „zbog posla“, nakon čega bi, kako navodi, uslijedili neželjeni pokušaji seksualnog kontakta. Prema njenim zapisima, nekoliko puta došlo je i do seksualnih odnosa bez njenog pristanka. U jednom trenutku, tvrdi, Khan je u kancelariji zaključavao dvoja vrata (prema sekretarijatu i prema hodniku) i pokušavao je poljubiti; kada je Aisha kao izgovor navela da se kroz neobloženi dio stakla mogu vidjeti njihova stopala, na vratima je, tvrdi, naknadno postavljena mat folija odozgo do dolje.

Druga žena je, prema ranijem pisanju medija, također podnijela pritužbu OIOS-u, navodeći da ju je Khan 2009. kao pripravnicu pozvao u svoj dom, ljubio i dodirivao te tražio seks, što je ona odbila. Khan je, putem advokata, i te navode kategorički negirao.

Aisha tvrdi da su se napadi događali i na putovanjima, u Parizu, Čadu, Kongo DR i Kolumbiji, pri čemu bi pozivi u hotelsku sobu stizali „pod krinkom posla“. Tokom misije u Čad krajem januara 2023., nakon noći priprema govora, Aisha navodi da ju je Khan pozvao u svoju sobu „radi bilješki“, potom je odveo do kreveta i došlo je do odnosa bez njenog pristanka. „Povukao je plahtu preko nas; osjećala sam se klaustrofobično“, stoji u njenim zapisima. Na drugim putovanjima, tvrdi Malik, Khan je zvao ili kucao na vrata kasno u noć; postoje zapisi o propuštenim pozivima od 20 do 5 sati ujutro u dane koji se poklapaju s putovanjima. Jedna poruka u 3 sata ujutro, u periodu putovanja u Venecuelu 21. aprila, glasila je: „molim te, odvoji vrijeme za direktan razgovor sa mnom“.

U kancelariji, kako tvrdi, rad se pretvarao u ciklus omalovažavanja i pohvala: nakon odbijanja, navodno bi postajao razdražljiv, isključivao je iz sastanaka, potom slijedilo „pomirenje“. U septembru 2023. Aisha u svojim bilješkama opisuje da razmišlja o samoubistvu, odsijeca dugu crnu kosu (za koju je, tvrdi, Khan govorio da „voli“), boji je i buši više rupica na ušima kako bi ga odbila.

Slučaj dobija dodatnu osjetljivost zbog vremenskog preklapanja s najkontroverznijim potezima ICC-a u njegovoj historiji. Nakon napada Hamasa sedmog oktobra 2023., pritisak na tim tužioca da procesuira zločine svih strana enormno je porastao. U novembru 2023. društvenim mrežama kružila je Khanova fotografija s natpisom „Genocide Enabler“, što je, prema Aishinim zapisima, tužioca duboko pogodilo.

Američka administracija snažno je iskazala protivljenje mogućim nalozima protiv izraelskih lidera. Trećeg maja 2024. Khan je razgovarao s tadašnjim državnim sekretarom SAD-a Antonyjem Blinkenom; prema razumijevanju razgovora, Blinken je upozoravao da bi eventualni nalozi „raznijeli“ napore za prekid vatre i potaknuli vojnu eskalaciju, te naglašavao da Khan treba obići Izrael i Gazu radi prikupljanja dokaza na terenu. Posjeta se nije desila.

Uprkos okolnostima, 20. maja 2024. Khan je u emisiji CNN-a kod Christiane Amanpour objavio da će tražiti naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i tadašnjeg ministra odbrane Yoava Gallanta zbog zločina protiv čovječnosti u vezi s ratom u Gazi, te da će zatražiti naloge i protiv čelnika Hamasa Yahye Sinwara, Mohammeda Deifa i Ismaila Haniyeha. Prethodno su, prema izvorima iz Suda, aplikacije pripremane duže vrijeme; pretpretresno vijeće je kasnije jednoglasno odobrilo naloge. Nema naznake da su optužbe protiv Khana na bilo koji način uticale na pravne kriterije za podnošenje zahtjeva ili na njihov sadržaj. Nakon toga, SAD su uvele sankcije Khanu i njegovim zamjenicima.

Istovremeno, pojavile su se tvrdnje da su obznanjeni navodi o seksualnom nedoličnom ponašanju dio pokušaja diskreditacije tužioca zbog naloga protiv izraelskih zvaničnika; drugi su, obrnuto, insinuirali da su navodi posljedica pritiska kojem je bio izložen. Khan, preko advokata, odlučno odbacuje takve konstrukcije, a Aisha i njeni kolege poriču bilo kakvu političku motivaciju.

Khan, preko pravnih zastupnika, „snažno i sveobuhvatno“ negira svaku tačku navoda. Tvrdi da nije nikoga uznemiravao, zlostavljao ili maltretirao, niti zloupotrijebio funkciju. Kaže da sa OIOS-om u potpunosti sarađuje i da, dok je istraga u toku, postoje značajna ograničenja u pogledu onoga što smije javno reći.

Navodi su, očekivano, pretvoreni u političko oružje. Neki, uključujući i Khana, sugerirali su da je cilj diskreditirati tužioca zato što je krenuo na izraelske dužnosnike; drugi su, pak, tvrdili da su navodi rezultat pritiska kojem je Khan bio izložen. Aisha i njeni kolege odlučno odbacuju teze o političkoj motivaciji. Malik kaže da je najteže to što se „sve svodi na geopolitiku“, dok se zanemaruje „ljudska priča“ njegove supruge: od studentskih dana u Maleziji, preko stipendije na Warwicku i rada tokom trudnoće, do „posla iz snova“ u Hagu i pakla koji, kako tvrdi, počinje 2023.

Dok OIOS provodi istragu, Khan je na odsustvu sa dužnosti. U međuvremenu, ICC nastavlja s predmetima koji duboko dijele globalnu javnost, uključujući i ratne zločine u Gazi i Ukrajini. Bez obzira na ishod istrage, slučaj otvara teška pitanja o profesionalnim granicama, odgovornosti nosilaca najviših funkcija i zaštiti uposlenika u institucijama čija je misija štititi međunarodno pravo te o tome mogu li i kako te institucije jednako štititi svoje vlastite.

Cijeli tekst pročitajte na stranici Timesa