Jedan od ključnih trenutaka ove operacije dogodio se 23. septembra 1948. godine. Tog dana u Nikšić je sletio transportni avion C-54 koji je trebao voditi grupu Spitfirea do Izraela. Istovremeno, iz Izraela je stigao avion C-46, ali je njegov let imao dramatičan obrat. Na povratku iz Čehoslovačke, pilot se izgubio i nije uspio pronaći improvizirani aerodrom kod Nikšića. Nakon bezuspješnog traženja, bio je prisiljen sletjeti 50 kilometara sjeveroistočno od Mostara. Avion je tom prilikom uništen, ali je dragocjeni teret,  oprema i oružje, ostao upotrebljiv

Jugoslavija je neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata pomagala i politički i oružano stvaranje jevrejske države. U domaćoj historiografiji i literaturi o toj pomoći jedva da je bilo riječi, a vojni i policijski arhivi, naročito oni UDBE, i dalje su zatvoreni. Međutim, strana istraživanja pokazuju da je Jugoslavija igrala presudnu ulogu u naoružavanju mladog Izraela tokom 1948. godine, u vrijeme kada su ga neposredno nakon proglašenja nezavisnosti napale okolne arapske države.

Nakon što je 15. maja 1948. proglašena Država Izrael, ubrzo je uslijedio rat s Egiptom, Jordanom, Sirijom, Libanom i Irakom. Nova jevrejska država bila je izložena egzistencijalnom izazovu i očajnički je trebala oružje i vojnu tehniku. Osim političke podrške, zemlje “narodne demokratije” poput Čehoslovačke i Jugoslavije nudile su i oružanu pomoć, djelom iz ideološke bliskosti, djelom iz ekonomskih interesa. Izrael je bio spreman plaćati gotovinom, a socijalističkim državama je novac bio prijeko potreban.

U tom kontekstu Čehoslovačka je potpisala ugovore o isporuci aviona Spitfire, a Jugoslavija je prihvatila da postane ključna tranzitna tačka kroz koju će se ti avioni prebacivati prema Izraelu.

Jugoslavenske vlasti su u julu 1948. dozvolile da se transfer aviona obavi preko njihove teritorije. Za tu svrhu je odabrano improvizirano letilište kod Nikšića, koje je nosilo kodni naziv “Alabama”. Teren je u potpunoj tajnosti pripremljen za slijetanje i dopunu goriva. Komandant izraelskog kontingenta bio je Gideon Šošat “Geda”, bivši oficir britanskog ratnog zrakoplovstva.

Operacija je dobila kodno ime “Velveeta” (Somot).

Plan je predviđao da grupe Spitfirea prelete iz Čehoslovačke do Nikšića, gdje bi ih čekali transportni avioni C-54 i C-46 s dodatnom opremom i oružjem, a zatim zajedno produžili prema Izraelu.

Jedan od ključnih trenutaka ove operacije dogodio se 23. septembra 1948. godine. Tog dana u Nikšić je sletio transportni avion C-54 koji je trebao voditi grupu Spitfirea do Izraela. Istovremeno, iz Izraela je stigao avion C-46, ali je njegov let imao dramatičan obrat. Na povratku iz Čehoslovačke, pilot se izgubio i nije uspio pronaći improvizirani aerodrom kod Nikšića. Nakon bezuspješnog traženja, bio je prisiljen sletjeti 50 kilometara sjeveroistočno od Mostara. Avion je tom prilikom uništen, ali je dragocjeni teret,  oprema i oružje, ostao upotrebljiv.

Pilot i posada su se uz pomoć mještana povezali s jugoslavenskom milicijom, a zatim s UDBOM. Prebačeni su u Nikšić, gdje su nastavili suradnju s izraelskom misijom. Budući da je prva grupa Spitfirea već nastavila put, posada je kasnije otputovala u Izrael brodom, zajedno s grupom emigranata. Ostatak opreme iz uništenog C-46 Jugoslaveni su uredno predali izraelskoj strani.

Zanimljivo je da je pilot u svom izvještaju ostavio preporuku budućim izraelskim avijatičarima: “Uvijek budite u kontaktu s UDBOM. Ne spominjite Izrael, ne govorite ništa – samo pitajte za tajnu policiju.”

Prva grupa od šest Spitfirea poletjela je iz Kunovica u Čehoslovačkoj 24. septembra 1948. godine (operacija “Velveeta I”). Nakon slijetanja u Nikšić, pet aviona je 27. septembra produžilo prema Rodosu i zatim u Izrael. Jedan avion, oštećen prilikom slijetanja, ostao je na popravci u Jugoslaviji i tek kasnije transportovan.

Nakon diplomatskih incidenata, pritisaka američke diplomatije i prijetnji sovjetskih satelita na jugoslavenskim granicama, operacija je privremeno obustavljena. Ipak, pregovori su nastavljeni, a početkom decembra 1948. krenula je nova faza – “Velveeta II”. Tada su Jugoslaveni dozvolili transfer novih Spitfirea, a dio je išao željeznicom do luka Split i Rijeka, odakle su jugoslavenski brodovi prevozili dijelove i avione u Izrael.

Operacija nije bila bez gubitaka. Tokom decembarskih letova jedna grupa izraelskih pilota našla se u snježnoj oluji nad Jugoslavijom. Jedan Spitfire se srušio na teritoriji Hrvatske, a pilot je poginuo, dok je drugi avion prinudno sletio u Hercegovini. Ipak, već 23. decembra 1948. prva grupa od pet aviona uspjela je sletjeti u Izrael, čime je ispisana prva stranica buduće izraelske ratne avijacije.

Nakon još nekoliko grupa, operacija je uspješno okončana u januaru 1949. godine. Ukupno je deset Spitfirea stiglo u Izrael u okviru “Velveete II”.

Osim Spitfirea, Jugoslavija je Izraelu isporučivala i drugo naoružanje. Iz arhiva se zna da su jugoslavenski brodovi otpremali kontejnere s oznakom “Željezo u komadu”, u kojima su se nalazili dijelovi aviona, motori i rezervni dijelovi. U Šibeniku su utovarane puške i mitraljezi namijenjeni izraelskoj vojsci. Sačuvan je i primjerak tenka tipa “Hotchkiss” u Izraelskom tenkovskom muzeju u Latrunu, koji potječe iz jugoslavenske isporuke od deset takvih tenkova, prvih u izraelskoj armiji.

Ova epizoda pokazuje da je Jugoslavija imala veliku ulogu u stvaranju izraelske avijacije i obrane države u njenim prvim mjesecima postojanja. Ipak, politička klima se ubrzo promijenila. Nakon sukoba Tita i Staljina 1948. godine, Jugoslavija je nastojala balansirati između Istoka i Zapada. Već 1950-ih Beograd je počeo razvijati bliže odnose s arapskim zemljama, a kasnije, kroz Pokret nesvrstanih, izraelsko-jugoslavensko savezništvo potpuno je izblijedjelo.

U kolektivnom pamćenju regiona, zbog promjena političkih orijentacija i zatvorenih arhiva, ova pomoć skoro da je izbrisana. Tek međunarodna istraživanja i memoari izraelskih pilota danas svjedoče o tome kako su Nikšić i Šibenik postali ključne tačke u izgradnji izraelske države.