Pavle Đurišić bio je jedan od najpoznatijih četničkih komandanata u Kraljevini Jugoslaviji i vođa velikog dijela četničkog pokreta na prostoru Crne Gore i Sandžaka tokom Drugog svjetskog rata. Bio je blizak saradnik Draže Mihailovića, vođe Jugoslovenske vojske u otadžbini (četnika), a njegova uloga u ratu ostala je upamćena po brutalnim zločinima nad civilnim stanovništvom, naročito muslimanskim i albanskim

U Crnoj Gori se posljednjih mjeseci svjedoči sve otvorenijem pokušaju revizije povijesti Drugog svjetskog rata, i to ne samo u privatnim ili marginalnim krugovima, već i na najvišim političkim i vjerskim razinama. Afirmativno govoriti o četničkom pokretu, veličati njegove vođe i istodobno kriminalizirati partizanski pokret — to su danas svakodnevne pojave u crnogorskom javnom životu. Nositelji ovih poruka su, između ostalih, predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić te visoki predstavnici Srpske pravoslavne crkve, mitropoliti Joanikije i Metodije.

Za dio javnosti, akademske zajednice i nevladinog sektora ovakva praksa predstavlja ozbiljnu prijetnju društvenoj koheziji, miru i demokratskim vrijednostima, dok s druge strane izostanak odlučne reakcije nadležnih državnih institucija daje dodatni prostor širenju ove opasne ideologije.

Pavle Đurišić bio je jedan od najpoznatijih četničkih komandanata u Kraljevini Jugoslaviji i vođa velikog dijela četničkog pokreta na prostoru Crne Gore i Sandžaka tokom Drugog svjetskog rata. Bio je blizak saradnik Draže Mihailovića, vođe Jugoslovenske vojske u otadžbini (četnika), a njegova uloga u ratu ostala je upamćena po brutalnim zločinima nad civilnim stanovništvom, naročito muslimanskim i albanskim.

Prema dostupnim povijesnim izvorima, Pavle Đurišić je odgovoran za pokolje hiljada civila u Pljevljima, Bijelom Polju, Beranama i drugim mjestima na sjeveru Crne Gore i Sandžaka. Njegove jedinice su sistematski sprovodile masakre, spaljivanja sela, silovanja i progon stanovništva, što je dokumentovano u brojnim izvještajima iz tog vremena, uključujući i one saveznika. Tokom rata, Đurišić je ušao u otvorenu saradnju s nacističkom Njemačkom i fašističkom Italijom, a njegove snage bile su logistički podržavane od strane okupatora u borbi protiv partizanskog otpora.

Zarobljen je i ubijen 1945. godine, pri pokušaju proboja ka Sloveniji. U današnjoj Crnoj Gori, uprkos dobro dokumentovanim zločinima, Pavle Đurišić se od strane pojedinih krugova pokušava prikazati kao “patriota”, “vođa otadžbinske vojske” i “mučenik”.

Nedavne krivične prijave protiv mitropolita Joanikija i Metodija zbog veličanja četničkog pokreta — podnesene tužilaštvima u Podgorici i Bijelom Polju — za sada nisu rezultirale podizanjem optužnica. Više državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je prijavu protiv Joanikija uz obrazloženje da “nema elemenata bića krivičnog djela”, dok se u Bijelom Polju još uvijek “sprovodi izviđaj”.

U međuvremenu, u centru Podgorice, iz restorana “Radovče”, kojim upravlja obrazovna institucija, odjekivala je pjesma o Pavlu Đurišiću. U pitanju nije incident već simptom dubljeg problema — normalizacije četničke ideologije i njenih nositelja.

Sara Čabarkapa iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) upozorava da Crna Gora danas svjedoči opasnom djelovanju tzv. Overtonovog prozora — mehanizma pomjeranja društvenih granica prihvatljivog. “Ono što je 2020. bilo nezamislivo — da se u Podgorici vijore četničke zastave — danas je postalo ‘tema za raspravu’. Najveći problem je izostanak institucionalnog odgovora na ovakve pojave, što dodatno osnažuje narative mržnje i istorijskog revizionizma.”

Čabarkapa posebno ističe ulogu Andrije Mandića, koji veličanje četnika ne provodi samo kao pojedinac, već i kao predsjednik Skupštine, kroz institucionalne kanale. “Za razliku od mitropolita koji to rade otvoreno, Mandić koristi terminologiju kao što je ‘Jugoslovenska vojska u otadžbini’, iako je kralj Petar II Karađorđević 1944. godine pozvao sve četnike da se priključe partizanima.”

Demokratska partija socijalista (DPS) najavila je prijedlog zakona o zabrani fašističkih, nacističkih i ekstremno nacionalističkih organizacija i njihovih simbola. U nacrtu zakona, koji će uskoro biti predstavljen, planira se zabrana veličanja ratnih zločinaca, negiranja zločina protiv čovječnosti te promoviranja ideologija koje podstiču govor mržnje.

DPS je u ovom kontekstu već započeo konsultacije sa stručnjacima Pravnog fakulteta, udruženjima pravnika, nevladinim organizacijama i predstavnicima civilnog društva.

Miloš Đuričković, član Evropskog saveza i predstavnik Socijaldemokrata, na duhovito-sarkastičan način obratio se Andriji Mandiću s pitanjem: “Imate li dokaz da je makar jedan četnik u Crnoj Gori stradao od strane fašističkih okupatora?” Njegovo pismo otkriva suštinsku prazninu u pokušaju da se četnici predstave kao antifašisti: “Ni ugriz psa u njemačkoj uniformi, ni zalutali metak, ni slučajno gaženje gusjeničarom Wehrmachta — ništa.”

Đuričkovićeva ironija osvjetljava ključni problem: pokušaji rehabilitacije četničkog pokreta nisu samo povijesno neutemeljeni, već su i duboko opasni, jer relativiziraju zločine i dovode u pitanje vrijednosti na kojima počiva moderna Crna Gora.kako bi Crna Gora mogla zadržati svoje mjesto među modernim, demokratskim i civiliziranim državama. (IZVOR: CDM)