Novoobjavljeni dokumenti iz zaostavštine Jeffreyja Epsteina, više od 23.000 stranica interne korespondencije, bilješki i dnevnika, otvorili su najopasniji politički skandal u dosadašnjem mandatu Donalda Trumpa. Po prvi put otkako je ponovo ušao u Bijelu kuću, predsjednik je prisiljen na defanzivu: e-mailovi sugeriraju da je znao za Epsteinove aktivnosti mnogo ranije nego što je javno tvrdio. Njegovo izbjegavanje novinara, panične političke reakcije i rastuće napetosti unutar MAGA kruga otkrivaju razmjere krize koja prijeti potkopati temelj njegove političke moći

Nijedan skandal u političkoj deceniji Donalda Trumpa nije ga ozbiljno uzdrmao. Ni kompromitirajuće snimke iz 2016. godine, ni sudski procesi, ni optužbe dvadesetak žena, ni presuda za seksualnu agresiju, ni kazne za falsifikovanje poslovnih dokumenata, ni istrage oko njegovog uloge u napadu na Kongres.

Sve je to, naizgled paradoksalno, postajalo gorivo za narativ o progonu, oružje protiv političkih protivnika i dokaz njegovoj bazi da je riječ o čovjeku kojem „ne mogu ništa“. Njegov politički identitet izrastao je upravo iz te otpornosti. Ali kada je ovih dana u Washingtonu otvoren novi paket od 23.000 stranica dokumenata iz zaostavštine Jeffreyja Epsteina, po prvi put se pojavila pukotina koju Trump ne može jednostavno zakrpiti napadom na demokrate ili optužbom za politički linč.

Epstein, finansijer i seksualni predator čija je mreža zlostavljanja maloljetnica decenijama obuhvatala političku, finansijsku i naučnu elitu SAD-a, bio je blizak s Trumpom više od petnaest godina. Njihovo prijateljstvo nikada nije bilo tajna; postoje fotografije, zajedničke zabave, izjave u kojima Trump govori o njemu s neskrivenim simpatijama. Ono što je novo, i politički razorno, jeste sadržaj novih dokumenata, e-mailova i bilješki, koji po prvi put iznose elemente koji ukazuju da je Trump, mnogo prije nego što je Epstein postao simbol mračne, kriminalne eksploatacije maloljetnica, znao više nego što je ikada priznao.

U jednoj od poruka Ghislaine Maxwell, Epstein navodi da je Trump „proveo sate u mojoj kući“ zajedno s jednom od djevojaka koje su kasnije identificirane kao žrtve. U drugoj poruci, upućenoj novinaru Michaelu Wolffu, finansijer izričito tvrdi da je Trump „znao za djevojke“, za ono što se događalo u njegovim kućama, avionima i na privatnim karipskim ostrvima.

U trećoj korespondenciji, Epstein i Wolff raspravljaju o tome kako bi informacije koje posjeduju o Trumpu mogle poslužiti kao „politička valuta“, svojevrsni dug koji bi se mogao naplatiti u pogodnom trenutku. To su, prema većini stručnjaka, najozbiljnije naznake u dosadašnjim dokumentima da je Trump bio svjestan prirode Epsteinovih aktivnosti, što samo po sebi ima razoran politički potencijal, bez obzira na to postoji li pravna odgovornost.

Koliko je ova afera drugačija od svih ranijih, vidjelo se u načinu na koji je Trump reagirao. Navikao je da prvu liniju odbrane gradi napadom: na demokrate, na medije, na „duboku državu“, na vlastite saradnike koji postaju nepouzdani. Ovaj put, u danima nakon što su dokumenti objavljeni, izbjegavao je pitanja novinara, prekidao konferencije, a u više navrata odbio odgovarati i na rutinska pitanja. Bilo je to ponašanje neuobičajeno za predsjednika koji je svoju političku snagu izgradio na permanentnom sukobu s novinarima.

Tek nakon nekoliko dana, oglasio se na Truth Socialu, nazvavši aferu „bulo Epstein“, pokušavajući je prikazati kao još jednu strategiju demokrata da skrenu pažnju s ekonomskih problema i vlastitih neuspjeha. Najavio je da će zatražiti od FBI-a i ministrice pravde Pam Bondi da otvore istragu o vezama Epsteina s Billom Clintonom, Reidom Hoffmanom, Larryjem Summersom i drugim ličnostima iz demokratskog establišmenta.

Ali nova serija dokumenata sama je po sebi dovoljan dokaz da ova strategija skretanja pažnje ne može funkcionirati kao ranije. Jer Trump nije jedini republikanac kojeg pogađa sadržaj tih papira, ali je jedini republikanski lider čije se ime pojavljuje stotinama puta i čije se prisustvo u krugu Epsteina sada vidi u novom svjetlu. Niti je afera “problem demokrata”, kako on tvrdi, niti se može prebaciti isključivo na prošle Clintonove veze s finansijerom. Epstein je godinama održavao kontakte i sa ključnim ličnostima pokreta MAGA: Steveom Bannonom, Peterom Thielom, pa čak i s ljudima iz najužeg Trumpovog političkog kruga. Upravo ta činjenica pretvara ovu aferu u nešto što Trump ne može izmaknuti iz svog dvorišta.

Još veći problem za njega jeste politička dinamika koja se u Kongresu ubrzano mijenja. Dio republikanskih zastupnika, posebno tvrdolinijaša koji su dosad bili njegova najvjernija podrška, počeo je javno zahtijevati potpunu objavu cjelokupne Epsteinove arhive, uključujući materijale pod kontrolom Ministarstva pravde. Među njima je i Marjorie Taylor Greene, koja je Trumpa godinama branila i u najkontroverznijim situacijama, a sada tvrdi da je „objava Epsteinovih papira najlogičniji i najjednostavniji potez“ i da je blokirati to “potpuno besmisleno”. Trump je uzvratio napadom, tvrdeći da je Greene „skrenula ulijevo“ i da je postala „republikanka samo po imenu“, što je ton koji obično rezervira za političke protivnike, a ne za saveznike.

Ta unutrašnja podjela signalizirala je ono što je dosad bilo nezamislivo: prvi ozbiljan raskol unutar pokreta MAGA, koji je Trump deceniju držao u čvrstom ruku. A sve je ubrzano onog trenutka kada je Elon Musk, čovjek čiji je utjecaj među konzervativnim biračima ogroman, u javnom prepucavanju s Trumpom u junu prošle godine objavio da je „vrijeme da se kaže istina“ i da je „Trump u Epsteinovim dosjeima, zato dokumenti nisu objavljeni“. Nakon te izjave, Trump je prvi put počeo relativizirati značaj slučaja Epstein, govoreći da je riječ o temi koja „nikoga više ne zanima“ i potpuno odbacio ranije obećanje da će objaviti sve dokumente kada dođe na vlast.

Da bi se razumjela politička težina najnovijih otkrića, potrebno je podsjetiti na prirodu Epsteinovog slučaja. Za razliku od drugih afera u kojima su se Trumpu sudile političke ili finansijske greške, ovdje se radi o mreži sistematskog zlostavljanja maloljetnica koja se odvijala više od dvadeset godina, u kućama širom SAD-a, u njegovim avionima, na karipskim ostrvima koja su lokalni stanovnici s pravom nazivali „ostrva pedofila“.

Epstein, često uz pomoć Ghislaine Maxwell, regrutirao je djevojke iz ranjivih socijalnih sredina, obećavajući novac, a potom ih uvlačeći u krug zlostavljanja kojem su prisustvovali utjecajni muškarci iz politike, nauke, umjetnosti i biznisa. Nije slučajno što je jedina velika figura koja je do sada pala, princ Andrew, pala upravo zbog detaljne i uporne istrage jedne od najpoznatijih Epsteinovih žrtava, Virginije Giuffre. U svojim memoarima, objavljenim posthumno ove jeseni, Giuffre je napisala da se Epstein „nije trudio skrivati“ šta radi, nego je uživao u mogućnosti da ljudi vide, da se uvjere, da prihvate. Vidjeli su, pisala je: filantropi, naučnici iz prestižnih univerziteta, bankari, političari. „Vidjeli su i nije ih bilo briga.“

Upravo to čini Epsteinove dokumente politički eksplozivnim. Ne zato što dokazuju krivicu, nego zato što razotkrivaju mrežu društvenih odnosa, posjeta, telefonskih poziva, e-mailova i finansijskih tragova, koji godinama nisu bili vidljivi. Do sada je objavljeno oko 33.000 dokumenata, ali prema nalazima Kongresnog odbora za nadzor, Ministarstvo pravde posjeduje više od 300 gigabajta materijala koji uključuje desetine računara, stotine diskova, hiljade fotografija, dnevnike putovanja, finansijske evidencije i videosnimke.

U jednom od ranijih, parcijalno objavljenih paketa, otkriveno je postojanje Epsteinovog „rođendanskog albuma“ u kojem su se nalazile lične poruke poznatih ličnosti, uključujući i Trumpov crtež za koji danas tvrdi da je falsifikat. Taj materijal bacao je u sjenu ideju da je Trumpova veza s Epsteinom površna epizoda iz njujorškog društvenog miljea.

Da bi se izbjegla optužba o selektivnoj objavi, republikanci i demokrati u Odboru za nadzor najavili su da će iduće sedmice glasati zajedno o otkrivanju svih još neobjavljenih Epsteinovih dokumenata. Takva dvostranačka akcija rijetko se viđa, a u Trumpovom slučaju ima specifičnu težinu: prvi put njegovi saveznici u Kongresu, koji su godinama štitili svaki njegov potez, zahtijevaju transparentnost na koju on nije spreman. Odbrane koje su mu u prošlosti često prolazile, tvrdnje o politički motiviranim istragama, optužbe da je riječ o namještenim skandalima,  ne djeluju uvjerljivo kada inicijativa dolazi iz vlastite stranke.

I dok se politički pritisak pojačava, ostaje šira slika: Epsteinova ostavština je jedan od najmračnijih slučajeva u savremenoj američkoj istoriji. Ostala je ogromna arhiva i stotine žrtava koje još čekaju pravdu. Epsteinova smrt 2019. godine, službeno samoubistvo, nije zatvorila slučaj, nego ga je učinila samo složenijim. Svaki novi dokument koji se pojavi proširuje polje pitanja: ko je znao šta, u kojem trenutku, u kojoj mjeri? Ko je šutio i zašto? Ko je sve učestvovao u zabavama na privatnom ostrvu i kakvu su ulogu imali ljudi koji su Epsteina finansirali, štitili, preporučivali i povezivali s najvišim nivoima vlasti?

Za Donalda Trumpa, odgovori na ta pitanja nose politički rizik kakav dosad nije poznavao. Teško je zamisliti skandal koji može potpunije narušiti njegovu tvrdnju da je jedini čovjek u Washingtonu koji ne pripada „eliti koja skriva svoje prljave tajne“. Slučaj Epstein ruši upravo tu sliku. On razotkriva bliskost s čovjekom čije je ime postalo sinonim za predatorsko nasilje, ali i otvara mogućnost da se pokaže da Trump nije bio samo prolazni posjetilac u Epsteinovom krugu, nego sudionik koji je znao mnogo više nego što danas govori.

Epsteinovi dokumenti čine nešto što nijedan prethodni skandal nije uspio: uzdrmali su sam temelj političke koalicije koja je Trumpa održala na vlasti gotovo deset godina. Prvi put, njegovi najvjerniji saveznici sumnjaju u njegovu transparentnost; prvi put, dio pokreta MAGA okreće se protiv njega; prvi put, republikanci i demokrati pronalaze zajednički interes u objavljivanju materijala koji može biti poguban za bivšeg predsjednika. U političkom pejzažu američke desnice, to je tektonska promjena.

Afera Epstein već se naziva najvećim skandalom Trumpove političke ere. Razlog nije samo sadržaj dokumenata, nego i ono što oni simboliziraju: trenutak u kojem se dugogodišnja slika o Trumpu kao neuništivom političkom fenomenu suočava s dokazima koji ga ne ostavljaju mnogo prostora za manevrisanje. Ostaje otvoreno pitanje hoće li slučaj izazvati nove pravne procese, ili će ostati bombastična politička afera. Ali jedno je jasno: ovo je prva afera koju Trump ne može jednostavno odgurnuti na margine, jer su njene posljedice počele oblikovati politički pejzaž oko njega.