Rat u Ukrajini za samo nekoliko godina promijenio je lice modernog bojišta. Tenkove i velike ofanzive zamijenili su dronovi, senzori i sve sofisticiraniji robotski sistemi. Front je postao gotovo potpuno „vidljiv“, a pješadinci su prisiljeni sedmicama ostajati skriveni u rovovima dok iznad njih kruže hiljade bespilotnih letjelica. Sukob se pretvara u laboratoriju nove generacije ratovanja, onu u kojoj tehnologija odlučuje ko će preživjeti na liniji fronta

Početak velike ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. obilježile su duge kolone tenkova i oklopnih vozila koje su napredovale prema Kijevu, uvjerene da će rat biti kratak. Četiri godine kasnije front je uglavnom stabiliziran, ali se sam način ratovanja dramatično promijenio. Bojište se pretvorilo u gotovo „transparentan“ prostor prepun senzora, kamera i elektronskih sistema, dok su dronovi postali najvažnije i najsmrtonosnije oružje na kopnu, moru i u zraku. Rat u Ukrajini sve više liči na prelaz prema robotskom ratovanju.

Tok sukoba može se pratiti kroz oružje koje je obilježilo pojedine faze. Na početku invazije dominirali su tenkovi, samohodna artiljerija i oklopna vozila, prizori nalik ratovima 20. stoljeća. Ukrajinske snage uspjele su ih zaustaviti uz pomoć prijenosnih protuoklopnih raketa Javelin, koje su ubrzo postale simbol otpora. Kasnije su raketni sistemi HIMARS dali snažan podsticaj moralu i pomogli ukrajinskoj kontraofanzivi tokom ljeta 2022, kada su oslobođeni Herson i drugi gradovi.

Već te jeseni rat manevra pretvorio se u rat pozicija. Tokom duge i krvave bitke za Bahmut početkom 2023. mali komercijalni dronovi Mavic postali su osnovno sredstvo izviđanja ukrajinskih snaga. Ubrzo su počeli služiti i za napade. „Tada su prvi put korišteni za bacanje granata u rovove. To je bila novost“, objašnjava Vladyslav Urubkov iz organizacije Come Back Alive, koja pomaže ukrajinskoj vojsci.

Tokom devet mjeseci borbi za Bahmut masovno su se proširili FPV dronovi – letjelice kojima se upravlja iz perspektive pilota putem kamere. U isto vrijeme ruske snage počele su koristiti i klizne bombe KAB. Rat je ubrzano ulazio u novu tehnološku fazu.

Nakon neuspjele ukrajinske kontraofanzive 2023. i višemjesečne blokade američke vojne pomoći, Kijev je odlučio povećati proizvodnju FPV dronova. Rusija je učinila isto. Obje strane počele su intenzivno koristiti sisteme elektronskog ratovanja kako bi ometale protivničke letjelice, iako su ruski sistemi često bili napredniji.

Nova tehnološka prekretnica dogodila se tokom ukrajinske operacije u ruskoj oblasti Kursk u ljeto 2024. Tada su se pojavili ruski dronovi vođeni optičkim kablom. Za razliku od radio-veze, takav sistem je praktično imun na elektronsko ometanje. „Za sada je jedina zaštita postavljanje mreža i direktna paljba“, kaže Urubkov.

Dronovi su danas apsolutno dominantni na bojištu. Prema riječima ukrajinskog vojnog vrha, obje strane dnevno koriste između šest i osam hiljada FPV letjelica. Operateri dronova postali su prioritetne mete, a Rusija je formirala i specijalne jedinice za lov na njih.

Na većim udaljenostima Moskva ima jasnu prednost zahvaljujući balističkim i krstarećim raketama, kliznim bombama, kamikaza-dronovima Lancet i iranskim Shahedima. Oni se koriste ne samo protiv vojske nego i protiv energetske infrastrukture širom Ukrajine.

Artiljerija i dalje igra ključnu ulogu, a tenkovi i oklopna vozila nisu nestali, ali se moraju prilagoditi prijetnji iz zraka. Sve češće ih prate laki terenski automobili, motocikli ili improvizovana vozila. Ruske jedinice sve rjeđe pokušavaju klasične proboje linije fronta i sve više koriste taktiku infiltracije malih grupa vojnika.

Istovremeno su se na bojištu pojavili i kopneni roboti. Analitičari navode da je Ukrajina u tom segmentu trenutno ispred. Roboti se koriste za transport opreme, izviđanje i evakuaciju ranjenih. Samo tokom jednog mjeseca obavili su hiljade misija.

Bojište se, međutim, pretvara u sve opasniju zonu. Nekada su vojnici najviše strahovali od artiljerije i mina. Danas je čitav prostor prekriven optičkim, termalnim i radiofrekvencijskim senzorima, radarima, GPS signalima i presretnutim telefonskim komunikacijama. Sve je vidljivo gotovo u realnom vremenu.

Zbog toga se takozvana „zona smrti“ stalno širi. Dronovi koji su nekada imali domet desetak kilometara sada mogu djelovati na više od četrdeset. Jasna linija razdvajanja između dvije vojske gotovo da više ne postoji. Uprkos tehnološkoj revoluciji, najteži teret i dalje nosi pješadinac. Ukrajinska vojska procjenjuje da su dronovi odgovorni za između 70 i 80 posto gubitaka na frontu.

Andrij Jvanjuk, pripadnik jedne od jedinica za bespilotne sisteme, služio je na najtežim sektorima fronta. Kaže da je svakim novim tehnološkim napretkom položaj vojnika postajao sve teži. Najveći problemi su logistika i smjena jedinica. „Dostaviti municiju, vodu ili hranu često je ruski rulet. Nekad je sigurnije ostati u rovovima nego pokušati smjenu“, kaže on.

Nekada je u jednoj poziciji moglo biti deset vojnika koji su se rotirali svakih nekoliko dana. Danas na pojedinim dijelovima fronta borave samo jedan ili dva vojnika koji sedmicama, ponekad i mjesecima, ne izlaze iz podzemnih skloništa. „Glavno pravilo je sjediti i skrivati se“, objašnjava Jvanjuk. Ako vojnik podigne glavu iznad zaklona, može biti trenutno uočen i pogođen. Termalne kamere lako otkrivaju ljudsko tijelo čak i po hladnom vremenu. Čak i mala vatra ili kuhanje mogu odati položaj.

U takvom okruženju uloga pješadije sve se više svodi na osmatranje i prikupljanje informacija koje se zatim prosljeđuju dronovima i artiljeriji. Ipak, prisustvo vojnika na terenu i dalje ima presudno značenje. „Gdje imamo pješadiju, to je naša teritorija“, kaže Jvanjuk.

Analitičari ukrajinskog Ministarstva odbrane smatraju da se rat već nalazi u novoj fazi. Govore o takozvanoj „ratnoj verziji 5.0“, periodu u kojem dominiraju bespilotni sistemi i koji vodi prema sve većoj autonomiji oružja. Razvija se dronove koji uz pomoć umjetne inteligencije mogu nastaviti misiju čak i kada izgube vezu s operaterom. Testiraju se operacije u kojima kopneni roboti i dronovi zajedno napadaju neprijateljske položaje.

Tehnološka utrka nema kraja. Jedna strana razvije sistem za presretanje, druga pronađe način da ga zaobiđe. Ukrajinski stručnjaci smatraju da imaju prednost u inovacijama, ali upozoravaju da Rusija, zahvaljujući centraliziranom sistemu vlasti, lakše i brže povećava proizvodnju.

Rat u Ukrajini tako postaje laboratorija modernog ratovanja. Ono što se danas testira na frontu sutra bi moglo postati standard na bojištima širom svijeta.

IZVOR: El Pais