Dodjela 68. Grammy nagrada u Los Angelesu pretvorila se u snažnu političku pozornicu, obilježenu otvorenim kritikama imigracijske politike administracije Donalda Trumpa. Veče je protekla u znaku protesta protiv ICE-a, a centralna figura bio je portorikanski muzičar Bad Bunny, koji je osvojio nagradu za album godine i u emotivnom govoru poručio da su migranti „ljudska bića, a ne ilegalci“. Njegove riječi izazvale su ovacije u dvorani i potvrdile da se Grammyji sve češće pretvaraju u prostor društvenog i političkog sukoba. Uoči nastupa na Super Bowlu, Bad Bunny se nametnuo kao jedan od najglasnijih kulturnih kritičara savremene američke politike

Dodjela 68. Grammy nagrada u Los Angelesu protekla je u znaku snažnih političkih poruka i otvorenih kritika imigracijske politike administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa. Ceremonija, održana u Crypto.com Areni, bila je jedna od politički najintenzivnijih u posljednjim godinama, a u središtu večeri našao se portorikanski muzičar Bad Bunny, koji je iskoristio dodjelu nagrada da pošalje jasnu poruku podrške migrantima i osude djelovanja američke Službe za imigraciju i carine (ICE).

Primajući zlatni gramofon, Bad Bunny se obratio publici mirnim, ali odlučnim tonom. „Prije nego što zahvalim Bogu, moram reći: ICE out“, rekao je, izazvavši ovacije i dug aplauz u dvorani. Nastavio je bez povišenog glasa: „Mi nismo divljaci. Nismo životinje. Nismo vanzemaljci. Mi smo ljudska bića. Mi smo Amerikanci.“ Publika je ustala na noge, dok je muzičar ostao sabran i smiren.

U nastavku govora pozvao je na odbacivanje mržnje. „Ne dozvolite da vas mržnja zarazi. Mržnja se pobjeđuje samo ljubavlju. Ako se borimo, moramo to činiti s ljubavlju. Ne mrzimo vas. Volimo svoj narod, volimo svoje porodice“, poručio je, završivši govor zahvalom Akademiji i Bogu.

Kasnije iste večeri Bad Bunny osvojio je i najvažniju nagradu, za album godine. Vidno emotivan, ponovo se popeo na binu i obratio se publici na španskom jeziku. „Ovu nagradu posvećujem svim ljudima koji su morali napustiti svoju zemlju“, rekao je, a zatim istu rečenicu ponovio na engleskom. „Svim onima koji su izgubili nekoga voljenog, a morali su nastaviti dalje. Volim vas. Svim Latinoamerikancima koji su zaslužili biti na ovoj pozornici.“

Za Bad Bunnyja je ovo izuzetno važna sedmica. Rođen u Portoriku, koji ima status američke teritorije, on je državljanin SAD-a, a već naredne nedjelje nastupit će na Super Bowlu u Santa Clari, u Kaliforniji.  Iako redovno nastupa širom svijeta i ima stalnu bazu u Portoriku, ovo će biti prvi nastup s novim albumom na američkom tlu. Sam je ranije priznao da je izbjegavao koncerte u SAD-u zbog straha od mogućih racija ICE-a i prisustva imigracijskih agenata među publikom, koja je većinom latinoamerička.

Trumpova administracija otvoreno je pokazivala neprijateljstvo prema muzičaru. Predsjednik je ranije tvrdio da „ne zna ko je Bad Bunny“, uprkos njegovoj globalnoj popularnosti. Ministarica domovinske sigurnosti Kristi Noem izjavila je da će imigracijski agenti biti „svuda“ tokom Super Bowla, dok je savjetnik tog ministarstva Corey Lewandowski poručio da „ne postoji sigurno utočište za ilegalne imigrante,  ni na Super Bowlu, ni bilo gdje drugo“.

Samo nekoliko dana prije ceremonije, Trump je izjavio da neće prisustvovati Super Bowlu i da je „anti“ Bad Bunny, kao i protiv grupe Green Day. „Mislim da je to užasan izbor. Sve što radi jeste da sije mržnju“, rekao je.

Portoriko je karipski arhipelag s 9,1 hiljadu kvadratnih kilometara i ima 3,2 miliona stanovnika. Tokom 400 godina, Španija je kontrolirala Portoriko i zarađivala novac uzgajajući šećernu trsku koristeći porobljenu radnu snagu. U 19. stoljeću, s oslabljenom Krunom (posebno zbog ratova s Napoleonom), Portorikanci su organizovali pokrete za nezavisnost. Isto se dogodilo i na Kubi, drugoj preostaloj španskoj koloniji u regiji.

Sjedinjene Američke Države podržale su te pokrete s ciljem da smanje evropski utjecaj i učvrste se kao sila na kontinentu. Godine 1898, nakon eksplozije američkog broda (čiji je uzrok do danas nejasan) u luci Havana, SAD su ušle u rat protiv Španije i pobijedile za nekoliko mjeseci.

Nakon sukoba, Portoriko je došao pod kontrolu SAD-a. Proširen je uzgoj šećerne trske i duhana, pri čemu je većina plantaža bila pod kontrolom američkih banaka. SAD su postavile vojne baze, testirali bombe i čak pokušale zabraniti upotrebu španskog jezika u školama.

Godine 1917. Amerika je priznala Portorikance kao američke državljane, u velikoj mjeri kako bi mogli biti mobilizirani za borbu u Prvom svjetskom ratu. S vremenom se pojavio nacionalistički pokret za nezavisnost. SAD su gušile proteste i stvorile mrežu nadzora s doušnicima i agentima FBI-ja.

Godine 1950. nacionalisti su koordinirali niz napada protiv američke vlade, uključujući pokušaj atentata na predsjednika Harryja S. Trumana. SAD su odgovorile bombardovanjem ostrva i hapšenjem 3.000 ljudi.

Godine 1952. Portoriko je dobio vlastiti Ustav, koji je i danas na snazi. Regija je neinkorporirana teritorija SAD-a, kao i druga ostrva i arhipelazi na Karibima i Pacifiku. Portorikanci imaju vlastitog guvernera, izabranog na izborima, ali ne glasaju za predsjednika SAD-a, iako Washington upravlja odbranom i međunarodnim odnosima tog teritorija.

U toj skoro pa državi, s pet stoljeća kolonizacije na leđima, marginalizirani umjetnici izumili su reggaeton, žanr koji je procvjetao 1990-ih i danas je jedan od glavnih izvoznika latino kulture širom svijeta.

Jedan od najvećih ambasadora reggaetona (i Portorika) je pjevač Benito Antonio Martínez Ocasio, Bad Bunny (nadimak dolazi od fotografije iz djetinjstva na kojoj se pojavljuje obučen kao zec, s mrzovoljnim izrazom lica). Sa 31 godinom, on je najslušaniji umjetnik na svijetu: samo 2025. godine skupio je 19,8 milijardi reprodukcija na Spotifyju i po četvrti put postao prvak platforme.

Ove će godine Bunny biti glavna atrakcija poluvremena Super Bowla, finala prvenstva američkog fudbala (i najvećeg televizijskog događaja u SAD-u). U svojim pjesmama Bunny miješa reference tradicionalnih portorikanskih žanrova, poput bombe (koju su stvorili porobljeni Afrikanci, s jakim prisustvom bubnjeva), plene (čiji su stihovi služili za širenje vijesti i svakodnevnih događaja), kao i salse, koja se učvrstila u New Yorku unutar zajednice karipskih imigranata.

Mnogi Bunnyjevi tekstovi govore o problemima s kojima se arhipelag suočava, naročito nakon uragana Maria 2017. godine, koji je usmrtio 3.000 ljudi i ostavio regije mjesecima bez struje. Pjevač podržava nezavisnost Portorika što je izazvalo kritike Donalda Trumpa zbog izbora umjetnika za Super Bowl.

Ali miješanje žanrova i politička komponenta u muzici nisu Bunnyjeva ekskluziva, već elementi prisutni od samog nastanka reggaetona. Na prijelazu iz 1960-ih u 1970-e, na Jamajci se pojavio novi muzički stil: dancehall, izveden iz reggaea, ali s plesnijim ritmom. Postao je popularan na zabavama na kojima su zaduženi za zvuk komunicirali s publikom između (i tokom) pjesama kako bi održali atmosferu. Dancehall je bio pravac koji je utjecao na prve MC-jeve hip-hopa, pokreta koji je nastao 1973. u periferiji New Yorka.

Tokom 1980-ih, tehnologija sintesajzera i drum mašina (koje oponašaju udaraljke) donijela je dancehallu brže ritmove i nove opcije riddima (kako Jamajčani nazivaju instrumentalnu osnovu pjesama). U isto vrijeme, u Panami, potomci jamajčanskih imigranata (koji su u zemlju došli uglavnom raditi na izgradnji Panamskog kanala), odrasli slušajući Boba Marleyja i ekipu, počeli su stvarati sličnu muziku ali na španskom jeziku.

U međuvremenu, nešto slično se događalo u New Yorku. S popularizacijom hip-hopa i snažnim prisustvom Latinoamerikanaca u gradu, nije dugo trebalo da neki umjetnici počnu rimovati na španskom. Jedan od preteča latino hip-hopa bio je reper Vico C, rođen u New Yorku, ali odrastao u Portoriku. Vico je svoje prve kasete snimio 1985. s portorikanskim DJ-em Negro (koji će kasnije osnovati The Noise, noćni klub koji je otkrio neke od najvećih talenata reggaetona).

Godine 1990. Jamajčanin Shabba Ranks objavio je hit “Dem Bow” (od they bow, “oni se klanjaju”). Producent Bobby Digital stvorio je pjesmu koristeći licencirani riddim iz druge pjesme, “Fish Market”, dancehall dvojca Steely & Clevie. Stvar je poprimila velike razmjere. Instrumentalna osnova, koja je postala poznata kao dembow, viralno se proširila i postala jedan od stubova reggaetona.

Dembow, dancehall, reggae na španskom, latino hip-hop… Sve to bilo je gorivo za muzičku scenu Portorika početkom 1990-ih. Pjesme, popularne na markesinama (natkrivenim vanjskim prostorima kuća gdje su se održavale zabave), su govorile o seksu, drogama i nasilju koje je prožimalo život na periferiji. Zbog toga je žanr dobio naziv underground.

Da bi se probio u undergroundu, bilo je potrebno uspostaviti veze s producentom. Osim DJ Negra, važna imena za pokret bili su DJ Eric i DJ Playero. Ako bi pronašli nekoga s potencijalom, sljedeći korak bio je snimiti demo koji bi mogao ući u mixtape, kompilaciju pjesama više izvođača koja se prodavala na ulici, iz gepeka automobila.

Playero je snimao u svom stanu u maloj zgradi u San Juanu, glavnom gradu Portorika. Umjetnici su se redali na stepenicama zgrade, s tekstovima zapisanim u sveskama. Radilo se do duboko u noć. Nije bilo vremena za perfekcionizam: pjesme su se obično snimale u jednom jedinom pokušaju.

Jedan od umjetnika koje je Playero otkrio kasnije će postati jedno od najvećih imena žanra: Daddy Yankee, koji je možda i tvorac termina “reggaeton”. Godine 1994, improvizirajući na jednom Playerovom mixtapeu, upotrijebio je tu riječ u jednom od stihova. Na španskom, sufiks -tón daje ideju intenziteta; reggaetón bi, dakle, bio nešto poput “jakog reggaea” (ne postoji konsenzus o upotrebi naglaska).

Druga priča o imenovanju, međutim, pripisuje se umjetniku DJ Ericku, koji je 1995. objavio album Reggaetón Live Vol. 1. Termin bi bio mješavina riječi reggae i maratón (“maraton”), u referenci na brze i iscrpljujuće procese snimanja. Kako god bilo, izraz se primio i postao sinonim za underground muziku Portorika.

Uspon reggaetona poklopio se s mandatom guvernera Pedra Rossellóa (1993–2001) i njegovom politikom javne sigurnosti “Tvrda ruka protiv kriminala” u Portoriku. Uz podršku Nacionalne garde, policija je često provodila racije u marginaliziranim četvrtima.

Rosselló i dio stanovništva osuđivali su tekstove i ples reggaetona, perreo, u kojem plesači drže kukove priljubljene (naziv dolazi od perro, što znači “pas”, i možete zamisliti zašto). Policija je kažnjavala prodavnice ploča i zaplijenila hiljade albuma. Kako prodaja ne bi opala, neki umjetnici su objavljivali umjerenije verzije, bez psovki.

Početkom 2000-ih, senatorica Velda González vodila je javna saslušanja kako bi pokušala regulirati tekstove žanra. Poznata u Portoriku po karijeri glumice, González se često pojavljivala na televiziji govoreći o hiperseksualizaciji žena u reggaeton pjesmama i spotovima. Tada se pojavljuju komercijalnije pjesme, s romantičnijim i manje eksplicitnim pristupom. Producenti poput DJ Blassa i dvojca Luny Tunes, inspirirani bachatom (sporijim i melodičnijim stilom iz Dominikanske Republike), bili su ključni u tom zaokretu, koji je pomogao reggaetonu da se probije na radio-stanice i privuče sponzore.

Queen i drugi važni umjetnici, poput Don Omara i Tega Calderóna, objavili su uspješne albume u tom periodu. Ali najveći fenomen bio je album Barrio Fino (2004) Daddyja Yankeeja. Na njemu se nalazi prvi globalni hit žanra: “Gasolina”, koji se i danas sluša na vjenčanjima i maturskim zabavama.

Eksplozija Yankeeja natjerala je velike američke diskografske kuće, koje su već pratile reggaeton, da se u potpunosti predaju stilu. No naišle su na probleme.

Mnoge reggaeton pjesme nastajale su bez ikakvog ugovora. Autorski krediti i saradnje često su se zasnivali na neformalnim dogovorima. Stvaranje sistema tantijema bilo je teško. Uz to, diskografske kuće su se suočavale s naglim padom prodaje CD-ova, zahvaljujući digitalnoj pirateriji. Ulaganje u novi žanr, pjevan na španskom, smatralo se rizičnim poslom.

To je bio loš period za diskografe, ali ne toliko za umjetnike, jer je internet pomogao da se reggaeton proširi do više ušiju. U Kolumbiji je stil pronašao svoj drugi dom. Novi umjetnici i producenti dali su žanru pop estetiku. Neka od najvećih imena reggaetona danas, poput J Balvina, Karol G i Malume, su Kolumbijci.

Portorikanski pjevač Nicky Jam, koji se krajem 2000-ih preselio u Kolumbiju, bio je jedan od onih koji su pomogli da se scena u toj zemlji uzdigne. Godine 2016. bio je prvi izbor sunarodnjaka Luisa Fonsija za saradnju na jednoj pjesmi. Kako nije imao vremena Fonsi se udružio s Daddyjem Yankeejem. Godine 2017. dvojac je objavio megahit “Despacito”.

Spot za “Despacito” do danas je drugi najgledaniji video u historiji YouTubea, s 8,8 milijardi pregleda (gledanije je samo dječija pjesme “Baby Shark”, koja ima 16,4 milijarde). Verzija otpjevana na engleskom, s Justinom Bieberom, pomogla je pjesmi da dodatno probije barijere, a ubrzo su se pojavile saradnje s imenima poput Madonne, Beyoncé i Drakea.

U Brazilu, jedna od prvih pjesama tog žanra bila je “Piriguete”, MC Papoa, objavljena 2006. godine (možete misliti da je funk, ali je reggaeton). Pravi proboj dogodio se deset godina kasnije, s “Despacitom” i španskim pjesmama Anitte.

Razumljiva je gorčina stihova iza kojih stoji Bad Bunny. Stoljeća kolonizacije i diktatura otvorili su slične rane širom Latinske Amerike. Ali stvorili su i jedinstvenu otpornost, pretočenu u umjetnost. “Postoji mnogo načina da se pokaže patriotizam i brani naša zemlja”, rekao je Bunny u novembru, osvojivši Latin Grammy za album godine 2025. “Mi smo izabrali muziku.”

IZVOR: Bosna.hr, agencije, El Pais, Superinteresante