Kada je općinsko vijeće Rørosa jednoglasno izabralo Sadmiru Buljubasic iz Laburističke partije (Ap) za novu načelnicu, ta je odluka značila i simboličan iskorak. Røros je dobio svoju prvu ženu na čelu općine, a Norveška vjerovatno prvog načelnika izbjegličkog porijekla, ženu koja je u zemlju stigla iz Bosne i Hercegovine.

Buljubašić nasljeđuje Isaka Veieruda Buscha, dosadašnjeg načelnika koji prelazi u parlament. Njeno imenovanje rezultat je dugog političkog angažmana: bila je vođa kluba vijećnika Laburističke partije i šefica odjela u domu za stare „Gjøsvika sykehjem“. Upravo to iskustvo, kako je kazala lokalnim medijima, oblikovalo ju je kao političarku koja razumije svakodnevne probleme građana, od brige o starima do nedostatka kadra u javnim službama.

U intervjuima za lokalne medije istakla je da u novoj ulozi želi jačati inkluziju, prava radnika i podršku djeci i mladima. „Naučila sam da politika mora slušati ljude koji rade, njeguju, odgajaju i brinu. Samo tako javne usluge mogu imati smisla“, izjavila je za list Fjell-Ljom.

Røros je historijski grad pod zaštitom UNESCO-a, ali i općina s ozbiljnim finansijskim izazovima: nalazi se na tzv. ROBEK-listi, pod državnim nadzorom. Buljubašić to vidi kao priliku za promjene, a ne prepreku: „Vrijeme je da preokrenemo svaki kamen i postavimo prioritete koji čuvaju dostojanstvo ljudi.“

Njen izbor ima šire značenje. Prema magazinu Kommunal Rapport, Buljubašić je u Norvešku došla kao izbjeglica i simbol je uspješne integracije: dokaz da inkluzija može prerasti u političko liderstvo. Za bosanskohercegovačku dijasporu, njena priča je podsjetnik da generacija prognanih devedesetih danas predvodi institucije u državama koje su ih prihvatile.

„Odrasla sam s osjećajem da dugujem zajednici. Norveška mi je dala dom, ali i obavezu da doprinesem“, kazala je. U njenom usponu ogleda se ono što se često samo deklarativno spominje: da integracija nije samo pomoć i prilagođavanje, nego aktivno učešće i preuzimanje odgovornosti.

Za Røros, Sadmira Buljubasic je znak kontinuiteta ljevice i nove energije. Za Norvešku, ona je dokaz da otvoreno društvo može povjeriti upravljanje gradu nekome tko je nekad bio stranac. A za Bosnu i Hercegovinu podsjetnik na izgubljene potencijale.