Ratni zločin u Stupnom Dolu počinjen je 23. oktobra 1993. godine, kada su pripadnici HVO-a ubili više desetina bošnjačkih civila, među kojima je bilo i žena, djece i staraca, a selo je potom spaljeno i uništeno. Taj događaj ostao je jedno od najtragičnijih poglavlja ratnih stradanja Bošnjaka u srednjoj Bosni i Zeničko-dobojskom kantonu. Za zločine počinjene u Stupnom Dolu, Haški tribunal i domaći sudovi osudili su više pripadnika HVO-a na višegodišnje kazne zatvora.

Obilježavanje 32. godišnjice ratnog zločina nad Bošnjacima Stupnog Dola i Vareša nastavlja se danas Maršom mira „Trasa spasa“, polaganjem cvijeća i centralnim programom sjećanja u Stupnom Dolu.

Program obilježavanja počeo je u utorak, 21. oktobra, komemorativnom akademijom održanom u Radničkom domu u Varešu.

U srijedu, 22. oktobra, u sali Srednje škole „Nordbat 2“ održano je okupljanje bivših logoraša, nakon čega je uslijedio mimohod sjećanja kroz grad te obilazak mezarja Glavica, gdje su ukopani šehidi Vareša.

Današnji program započeo je u 8.00 sati Maršom mira „Trasa spasa“, čiji je polazak bio s autobuske stanice u Vareš Majdanu. Učesnici prolaze putem kojim su 1993. godine mještani Stupnog Dola pokušali pronaći spas od napada jedinica Hrvatskog vijeća obrane (HVO), a marš završava u Stupnom Dolu, gdje će biti održana centralna manifestacija sjećanja.

Bajro Likić, predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Stupni do je pred početak Marša “Trasa spasa” u Varešu pozdravio učesnike te zahvalio nastavnom osoblju osnovnih i srednjih škola za pomoć u organizaciji.

– Prije 32 godine na današnji dan u 8.10 sati izvršen je teški zločin nad mještanima Stupnog Dola. Ovom trasom spasa spasili su se naši sugrađani koji su preživjeli – poručio je Likić.

Obilježavanje godišnjice

Od 8.30 sati imami Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Vareš obišli su sva mezarja na području Vareša i Stupnog Dola – od Pomenića, Dabravina, Hodžića i Budoželja, do Stupnog Dola. U 11.30 sati uslijedit će polaganje cvijeća na spomen-obilježje, prigodna obraćanja te dova na mezarju žrtava. Nakon podne-namaza, proučit će se i Kelimei-tevhid pred šehide Bosne i Hercegovine.

Ratni zločin u Stupnom Dolu počinjen je 23. oktobra 1993. godine, kada su pripadnici HVO-a ubili više desetina bošnjačkih civila, među kojima je bilo i žena, djece i staraca, a selo je potom spaljeno i uništeno. Taj događaj ostao je jedno od najtragičnijih poglavlja ratnih stradanja Bošnjaka u srednjoj Bosni i Zeničko-dobojskom kantonu. Za zločine počinjene u Stupnom Dolu, Haški tribunal i domaći sudovi osudili su više pripadnika HVO-a na višegodišnje kazne zatvora.

Svi ratni zločini pripadnika HVO-a na području općine Vareš koji su do sada sudski sankcionirani vezani su za kraj oktobra i početak novembra 1993. godine, kada je ovim gradom vladao Ivica Rajić, komandant II operativne grupe HVO-a, bivši kapetan I klase JNA. Nakon povlačenja HVO-a iz Vareša 5. novembra 1993. godine Ivica Rajić mijenja ime u Viktor Andrić. Pod tim imenom uhapšen je u aprilu 2003. u Splitu. Iako se dva puta pred Haškim tribunalom izjašnjavao da nije kriv, na kraju je Ivica Rajić ipak priznao krivicu. Nagli preokret uslijedio je netom pošto se izjasnio da nije kriv ni po jednoj tački izmijenjene optužnice. Tada je, a bio je 25. juli 2005. godine, Tužilaštvo podnijelo zahtjev za ustupanje optužnice Sudu BiH, čemu se odbrana usprotivila. Tri mjeseca kasnije Rajić potpisuje sporazum o priznanju krivice, a Tužilaštvo povlači zahtjev da mu se sudi u Bosni i Hercegovini. Ivica Rajić osuđen je na 12 godina zatvora. U septembru 2011. pušten je iz zatvora u Španiji.

U presudi Ivici Rajiću stoji: “22-23. oktobra 1993. Ivica Rajić je planirao i naredio snagama HVO-a pod svojom komandom i kontrolom da napadnu selo Stupni Do i brdo Bogoš. Među zapovjednicima i pripadnicima HVO-a koji su učestvovali u napadu na Stupni Do i brdo Bogoš, a koji su svi bili pod komandom Ivice Rajića i njemu podređeni, bili su Marinko Ljoljo, Dominik Ilijašević zvani Como, Miroslav Anić zvani Firga, Marinko Kepić i Marinko Jurišić zvani Špiro.

U Stupnom Dolu zapovjednici i vojnici HVO-a pod zapovjedništvom Ivice Rajića prisilili su civile, bosanske Muslimane, da napuste svoje domove i skloništa, pljačkali njihove dragocjenosti, hotimično ubijali muslimanske muškarce, žene i djecu i seksualno zlostavljali muslimanske žene. Dvanaest seljana muslimanske nacionalnosti natjerali su da uđu u jednu šupu koju su potom vojnici HVO-a zapalili (ali su seljani uspjeli da pobjegnu iz te šupe). U napadu HVO-a na Stupni Do, kojim je komandovao Ivica Rajić, poginulo je najmanje 37 bosanskih Muslimana, i to muškaraca, žena, staraca i djece (otprilike šestoro njih bili su borci)…”

U presudi se navodi da su tri muškarca i jedna žena pogubljeni su tako što su ubijeni iz vatrenog oružja ili zaklani; jedan vojnik HVO-a je odveo jednu ženu u jednu kuću u kojoj je ta žena pogubljena; u jednoj kući su pronađena spaljena tijela dvije starice, od kojih je jedna bila invalid; jedan muškarac ustrijeljen je nekoliko puta iz neposredne blizine zato što je odbio da svoj novac preda jednom vojniku HVO-a; kada je grupa Muslimana (jedan muškarac, devet žena i troje djece) pokušala da pobjegne, muškarac iz te grupe ubijen je iz vatrenog oružja (njegovo poluizgorjelo tijelo kasnije je pronađeno na mjestu gdje je bio ubijen), a dvije žene i sve troje djece su ubijeni ispred svoje kuće; tri muslimanske djevojke koje su prvobitno izbjegle susret s vojnicima HVO-a pronađene su kasnije kako se skrivaju u jednom malom podrumu i potom ubijene; na istoj lokaciji pronađeno je sedam izgorjelih tijela članova jedne muslimanske porodice (dva muškarca, tri žene i dva djeteta od dvije i tri godine) u skloništu u kojem su se skrivali; jedan muškarac muslimanske nacionalnosti, koji je bio teško ranjen u obje noge, odnesen je u kuću koju su kasnije vojnici HVO-a zapalili (izgorjelo tijelo tog muškarca je kasnije pronađeno u toj kući zajedno s još jednim izgorjelim tijelom); jedna Muslimanka je odvedena u jednu sobu i ustrijeljena, a kuća je zatim zapaljena.

U toku i nakon napada specijalnih jedinica ‘Maturice’ i/ili ‘Apostoli’ na selo Stupni Do potpuno uništene sve kuće u selu i okolni objekti, kao što su štale i šupe. U presudi se  konstatuje da su pripadnici istih jedinica opljačkali imovinu mještana sela.

Suđenja i kazne

Istovremeno su otpočela hapšenja širom Vareša. Presuda Rajiću kaže: “U gradu Varešu zapovjednici i vojnici HVO-a pod komandom i kontrolom Ivice Rajića, uključujući i pripadnike postrojbe Apostoli i postrojbi Vojne policije, uhapsili su više od 250 muškaraca, bosanskih Muslimana (od kojih su većina, ali ne svi, bili starosne dobi vojnih obaveznika) i zatočili ih u škole ‘Ivan Goran Kovačić’ i ‘Vladimir Nazor’. Tokom hapšenja gorepomenutih muškaraca muslimanske nacionalnosti, zapovjednici i vojnici HVO-a su ulazili u njihove kuće, fizički i psihički maltretirali stanare i prisutne osobe, te otimali njihove dragocjenosti. Vojnici HVO-a su tukli i zlostavljali zatočene muškarce, bosanske Muslimane.”

Također se u presudi navodi I slijedeće: “Dana 23. oktobra 1993. Ivica Rajić je izvijestio Darija Kordića, Milivoja Petkovića, Tihomira Blaškića i Marija Bradaru (zapovjednika brigade Ban Josip Jelačić): (…) ‘Grad Vareš je očišćen, svi vojno sposobni Muslimani – stavljeni pod prismotru. Zbog pokušaja opstrukcije planiranih aktivnosti, stavio sam u izolaciju gospodu Antu Pejčinovića, Zvonka Dužnovića i Ivicu Gavrana. Zapovjednik brigade (Bobovac) je u teškom depresivnom stanju i nije u stanju da vrši dužnost. U prilogu vam upućujem pismo koje sam prije dva dana dobio od zapovjednika Emila Haraha. Vareš je od danas hrvatski, borit ćemo se da ostane – morate mi pomoći.”

Od ostalih zločinaca iz Stupnog Dola osuđeni su Dominik Ilijašević i Miroslav Anić.  Miroslav Anić se godinama krio u Hrvatskoj, a na kraju se ugledao na šefa i priznao učešće u zločinima u Stupnom Dolu, ali i da je u junu 1993. lično ubio 25 civila bošnjačke nacionalnosti u selu Grahovci kod Kiseljaka. Sud BiH ga je osudio na 15 godina zatvora. Presuda mu je izrečena 31. maja 2011.

Dominiku Ilijaševiću suđeno je pred Kantonalnim sudom u Zenici. Za učešće u pokolju u Stupnom Dolu i u Grahovcima, te za još neke zločine u Kisljaku i Vareš-Majdanu osuđen je na 14 godina. Pošto mu je za ubistvo u Kiseljaku tokom rata Kantonalni sud u Travniku ranije izrekao kaznu od 4 godine i 6 mjeseci, to mu je određena jedinstvena kazna od 15 godina zatvora. Ilijašević je pobjegao 25. septembra 2013, kada mu je uprava zatvora u Mostaru, gdje je izdržavao kaznu, dozvolila dopust. Odslužio je ukupno 9 godina i 6 mjeseci zatvora. Za njim je raspisana međunarodna potjernica. U Hrvatskoj je navodno odmah nakon što se naselio na Viru prijavio Zadarskoj policiji i zatražio obnovu suđenja, ali Županijski sud u Zadru odbio je njegov zahtjev za preispitivanje presude ili umanjenjem kazne, isto je učinio i Vrhovni sud RH nakon žalbe. On se 17. marta 2017. morao javiti u zagrebački zatvor Remetinac radi odsluženja kazne.