U tom trenutku svojom hrabrošću ističe se Nusret Daut koji je sa flašom benzina krenuo je neprijateljski tenk koji je i onesposobio.
Na današnji dan, 10 maja 1992. godine srpski agresor krenuo je na brdu Mojmilo u silovit pješadijski napad, potpomognut tenkovima, na linije odbrane grada koje su ionako bile siromašne oružjem bez ikakvih protuoklopnih sredstava.
U tom trenutku svojom hrabrošću ističe se Nusret Daut koji je sa flašom benzina krenuo je neprijateljski tenk koji je i onesposobio.
Bila je to prva sarajevska pobjeda čovjeka nad oklopnjakom!
Kada je zapalio tenk, rekao je: “Sad i da poginem ne bi mi bilo žao“.
Bile su to nažalost, njegove posljednje riječi – u tom trenutku ga je pokosio četnički rafal i poginuo je kao vojnik, pripadnik Općinskog štaba Teritorijalne odbrane Novi Grad Sarajevo.
Za svoju hrabrost posthumno je odlikovan najvećim ratnim priznanjem, Zlatnim ljiljanom.
Nusret je rođen 15. oktobra 1963. godine u Konjicu. Živio je u Sarajevu i radio na željezničkoj stanici. Kad je počela agresija na RBiH, odmah se, kao i svi patrioti, uhvatio puške. Sa komšijama i ostalim saborcima, išao je na prvu liniju odbrane Sarajeva. Bio je dobrovoljac i išao je u sve akcije tadašnjeg Opštinskog štaba TO Novo Sarajevo.
