Promocija antologije Novi milenij – bošnjačka poezija 2000–2025 i edicije Behar održana je u Rijeci, u prostoru Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Rijeke, 4. decembra, u organizaciji Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj i Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Rijeke, a pod pokroviteljstvom saborskog zastupnika Armina Hodžića.

Uz autora Almira Zalihića i urednika Filipa Mursela Begovića, domaćin večeri bio je predsjednik Vijeća Alen Civić, koji je u pozdravnom obraćanju otvorio promociju riječima dobrodošlice, naglasivši važnost činjenice da se ovakav kulturni događaj odvija upravo u Rijeci, gradu s dubokom tradicijom multikulturalnosti.

Civić je istaknuo i zahvalnost pokrovitelju Arminu Hodžiću, „čija podrška potvrđuje važnost i nacionalni značaj ove izdavačke inicijative“, te predstavio antologiju kao ogledalo „kontinuiteta i vitalnosti bošnjačke kulture i jezika, uključujući i doprinose naše zajednice u dijaspori“.

JEDAN KORPUS, VIŠE CENTARA

Razgovor koji su u Rijeci vodili Zalihić i Begović razgrnuo je ključnu temu večeri — pitanje razvedenosti bošnjačke književnosti i njezinih suodnosa sa hrvatskom i srpskom književnosti. Zalihić je precizirao:

„Središte i polazište bošnjačke poezije uvijek je Bosna i Hercegovina, ali prirodno rastu dva jaka odvojka, sandžački i hrvatski, te dalje, širom dijaspore. Ti tokovi ne stoje u opoziciji centru, nego stvaraju policentričan prostor jedne tradicije i nekoliko idiomskih praksi koje se međusobno hrane.“

Odnosno, riječ je o rasvjetljavanju vlastite pozicije gdje bošnjačka književnost u Hrvatskoj i u Sandžaku nije tek puki okrajak glavnog toka već rukavac kojemu je dvostrukost i prožimanje književna prednost i vrijednost.

Posebna pažnja posvećena je autorima bošnjačkoga porijekla koji žive i stvaraju u Hrvatskoj, a koji su u ovoj antologiji uvršteni ravnopravno uz pisce iz Bosne i Sandžaka.

Begović je naglasio da njihova pozicija proizvodi jedinstven, kulturno i jezično obogaćen rukopis jer s jedne strane, oni su sudionici hrvatskoga književnog kanona, a s druge, ostaju integralni dio bošnjačke književne vertikale.

Zalihić je tu poziciju formulirao riječima: „Pojedini autori legitimno pripadaju i hrvatskom i bošnjačkom pjesništvu. Njihovi glasovi proširuju oba kanona.“

U Rijeci je istaknuta i važna činjenica: u antologiju su ušli živući pjesnici Bošnjaci iz Hrvatske koji su antologizirani i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, čime se potvrđuje njihova dvostruka književna vrijednost.

GRANICA KAO ESTETIKA I ISKUSTVO JEZIKA

Sandžački pjesnici zauzimaju u antologiji posebno vidljivo mjesto. Njihov identitet, oblikovan na prijelomnim geografskim i jezičkim linijama, proizvodi liriku visokog intenziteta. Zalihić je to opisao kao poetski kapital: „Sandžačka poezija nosi iskustvo kulturne i jezičke granice, njezin najveći kapital je autentičnost jezika i etička jasnoća.“

U razgovoru je objašnjeno da se Sandžak ne može podvesti ni pod jedan nacionalno-državni model — on ostaje samonikla zona koja mnogo duguje bošnjačkoj tradiciji, ali stvara u brzim izmjenama poetika, jezika i urbanih imaginarija.

U jednom trenutku razgovor se proširio te je naglašeno da projekti poput izdavanja Novog milenija nisu važni zato što u Hrvatskoj čuvaju identitet jedne manjine, nego zato što su duboko transdržavni.

Kao što je istaknuto, ovakva antologija jednako pripada Bošnjacima u Sarajevu, Zagrebu, Rijeci, Splitu, Novom Pazaru, Bijelom Polju, Münchenu ili Istanbulu ili New Yorku. Tamo gdje postoji bošnjačka zajednica, postoji i književna potreba, kulturni impuls i identitetska odgovornost.

Begović je dodatno naglasio da zajednica koja ne ulaže u vlastite knjige, časopise i kulturnu infrastrukturu ne može dugoročno opstati.

KOORDINACIJA KAO MODEL KULTURNE POLITIKE

Zalihić je posebno pohvalio rad Nacionalne koordinacije i pokroviteljstvo Armina Hodžića: „Ulaganje u knjige koje nedostaju u našem književnom životu pun je pogodak i dokaz da se s pravim pristupom mogu postići veliki rezultati u kratkom vremenu.“

Na primjeru edicije Behar, časopisa Bosna, te niza kapitalnih projekata poput Historije bošnjačke književnosti prof. dr. Seada Šemsovića koja je izašla tokom ove godine, razgovor je pokazao da bošnjačka manjina u Hrvatskoj trenutačno gradi kulturnu infrastrukturu kakva je u posljednja tri desetljeća često izostajala u Bosni i Hercegovini.

Značajno je istaknuto i da su antologije Novi milenij (Almira Zalihića), Kad zora razrjeđuje strah (Filipa Mursela Begovića) i Zašto tone Venecija (Ervina Jahića), sve objavljene u Zagrebu, jedina tri sabiranja bošnjačke poezije u posljednjih dvadeset godina.

Promocija u Rijeci potvrdila je ključnu ideju antologije da bošnjačka književnost nije zatvoren krug nego most između poetika, jezika, identiteta i geografija. Most između Bosne, Hrvatske, Sandžaka i dijaspore, između kulturnog pamćenja i recentnog književnog stvaranja, čime se ustvari stvaraju pretpostavke da bošnjačka književnost ima svoj vrijednosni okvir.

Promocije se nastavljaju u Zadru i Splitu. Projektna aktivnost je financirana sredstvima iz Državnog proračuna Republike Hrvatske putem Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Fotografije: Stipe Majić / Časopis Bosna