Dok je Rusija zaokupljena ratom u Ukrajini, Kina kroz svoj projekat Pojas i put ubrzano gradi infrastrukturne i trgovačke veze. U Tadžikistanu kineski radnici grade tunele i mostove na legendarnom Pamirskom putu svile, pretvarajući planinski autoput M41 u ključnu rutu za transport robe iz Kine prema Zapadu

Kada ove sedmice sleti u Dušanbe, glavni grad Tadžikistana, na samit država Centralne Azije, Vladimir Putin će zateći regiju koja mu više nije pokorna kao nekad. Dok ruski predsjednik nastoji učvrstiti uticaj nad bivšim sovjetskim republikama, Kina i Evropska unija sve snažnije zauzimaju prostor koji Moskva gubi zbog rata u Ukrajini i iscrpljene ekonomije.

Ta promjena odnosa nije došla preko noći. Još 2022. godine, na prethodnom samitu u Astani, tadžikistanski predsjednik Emomali Rahmon javno je, pred zatečenim Putinom, izrekao nezadovoljstvo prema Kremlju. „Uvijek smo poštovali interese našeg glavnog strateškog partnera. Želimo i da nas poštuju“, rekao je Rahmon, dok su lideri Kazahstana, Uzbekistana, Kirgistana i Turkmenistana nijemo posmatrali. Bio je to jedan od najočitijih znakova da se Centralna Azija više ne boji govoriti Moskvi ono što misli.

Regija bogata naftom, gasom i rudnim bogatstvima danas je poprište nove geopolitičke utakmice, svojevrsnog nastavka „Velike igre“ iz 19. stoljeća, kada su se Britanija i Rusija borile za prevlast u ovom prostoru.

Dok je Rusija zaokupljena ratom u Ukrajini, Kina kroz svoj projekat Pojas i put ubrzano gradi infrastrukturne i trgovačke veze. U Tadžikistanu kineski radnici grade tunele i mostove na legendarnom Pamirskom putu svile, pretvarajući planinski autoput M41 u ključnu rutu za transport robe iz Kine prema Zapadu.

Istovremeno, Evropska unija pokušava otvoriti „vrata prema Aziji“ vlastitim investicijama. Nakon prvog samita EU i država Centralne Azije u aprilu ove godine, Brisel je najavio investicijski paket vrijedan 15 milijardi eura za razvoj transporta i pristupa sirovinama.

Kazahstan i Uzbekistan, bogati uranijumom, bakrom i naftom, postali su ključni partneri za energetsku sigurnost Evrope i smanjenje ovisnosti o ruskim resursima.

Uprkos povijesnim i ekonomskim vezama, odnosi Rusije i Kazahstana postali su sve napetiji. U januaru 2022., samo nekoliko sedmica prije invazije na Ukrajinu, Putin je poslao trupe da pomognu kazahstanskoj vladi u gušenju masovnih protesta. No, zahvalnost nije potrajala: Kazahstan je ubrzo odbio podržati ruski rat, a njegovo vodstvo insistira na neutralnosti.

Predsjednik Kasim-Žomart Tokajev 2023. je čak otvorio sastanak s Putinom na kazahstanskom jeziku, odstupajući od tradicije komunikacije na ruskom, potez koji su mnogi protumačili kao simbolički čin otpora.

Moskva, ipak, zadržava značajan uticaj: trgovina između dvije zemlje je porasla, a Rusija i dalje kontroliše dio kazahstanske proizvodnje uranijuma i ključni Kaspijski naftovod koji vodi ka evropskim tržištima.

Kazahstan je, uz to, postao i tranzitna ruta za zapadnu robu, uključujući iPhone uređaje, koji preko njega stižu na rusko tržište uprkos sankcijama.

U Kirgistanu je ove godine uhapšena grupa Rusa koji su regrutovali dobrovoljce za rat u Ukrajini, među kojima su bili i zaposlenici „Ruskog doma“, kulturne institucije povezane s Kremljom. Taj incident simbolično je pokazao koliko se odnosi Moskve i njezinih manjih saveznika mijenjaju: formalno su lojalni, ali sve više zaziru od otvorene saradnje.

Ipak, Rusija i dalje posjeduje vojni i strateški uticaj. Ima bazu u Tadžikistanu, zračnu bazu u Kirgistanu, a koristi i kosmodrom Bajkonur u Kazahstanu, s kojeg njene rakete i dalje lete u svemir. Taj vojni i tehnološki otisak drži regiju u orbiti Moskve, makar privremeno.

Putin će u Dušanbe doputovati bez bojazni od hapšenja, iako je Međunarodni krivični sud (ICC) izdao nalog za njegovo privođenje zbog otmica ukrajinske djece. Tadžikistan jeste član ICC-a, ali, prema analitičarima, gotovo sigurno neće ispuniti tu obavezu. „Putin bi trebao biti u Hagu, a ne na samitima koje organizuju članice ICC-a“, poručila je Liz Evenson iz Human Rights Watcha.

Sličan scenario desio se i prošle godine u Mongoliji, također članici ICC-a, koja je priznala da ovisnost o ruskoj energiji čini njegovo hapšenje nemogućim bez ugrožavanja nacionalne sigurnosti.

Za Kremlj, Centralna Azija više nije prostor automatskog uticaja. Dok se Kina nameće kao infrastrukturni i finansijski partner, a EU nudi alternativu kroz investicije i tržišni pristup, Rusija je sve više svedena na ulogu vojnog garanta i sjećanje na prošlu moć.

Putin u Dušanbe stiže u trenutku kada se njegovo „blisko inozemstvo“ sve brže udaljava. Oslonac na staru nostalgiju za Sovjetskim Savezom više ne donosi rezultate: mlade generacije u Kazahstanu, Uzbekistanu i Tadžikistanu sve manje gledaju prema Moskvi, a sve više prema Pekingu i Briselu.

U toj novoj „Velikoj igri“, Rusija više nije jedini igrač. A možda ni glavni.

IZVOR: The Times