U godini koja obilježava najmračniju godišnjicu masakra, 88 godina – broj koji se smatra simbolom nacizma – najviši institucionalni autoritet Njemačke, tokom službene posjete Španiji, učinio je najznačajniji gest obeštećenja poznat do danas. U samom baskijskom gradu Guernici, pozdravio je dvije žene koje su preživjele bombardiranja, Crucitu Etxabe i Maríu del Carmen Aguirre, koje su, zbog svojih godina, prisustvovale polaganju cvijeća na gradskom groblju. Steinmeier je otputovao u Guernicu u pratnji španskog šefa države, kralja Felipea VI, koji nije ni u jednom trenutku progovorio i ostao je iza njega, na distanci, ali stojeći uspravno, tokom formalnog čina izvinjenja.

Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier svečano se u petak izvinio stanovnicima Guernice zbog brutalnog bombardiranja koje su izvele nacističke zračne snage 26. aprila 1937. godine, tokom Španskog građanskog rata, u kojem je Adolf Hitler učestvovao u podršci frankističkim pobunjenicima zajedno sa italijanskim fašistom Benitom Mussolinijem. Takozvana “Operacija Rügen” ostavila je stotine mrtvih (prva procjena baskijske vlade u to vrijeme ukazivala je na približno 1.700), uništila veliki dio centra grada i bila je eksperiment okrutnosti koji će kasnije biti primijenjen u Drugom svjetskom ratu. Slika Steinmeiera kako stoji sam, pognute glave, uz muziku “Guernica” koja svira u pozadini u paviljonu mauzoleja, koji nosi datum, latinski natpis “pax” (mir) i baskijski grb, sada će biti urezana u historiju.

U godini koja obilježava najmračniju godišnjicu masakra, 88 godina – broj koji se smatra simbolom nacizma – najviši institucionalni autoritet Njemačke, tokom službene posjete Španiji, učinio je najznačajniji gest obeštećenja poznat do danas. U samom baskijskom gradu Guernici, pozdravio je dvije žene koje su preživjele bombardiranja, Crucitu Etxabe i Maríu del Carmen Aguirre, koje su, zbog svojih godina, prisustvovale polaganju cvijeća na gradskom groblju. Steinmeier je otputovao u Guernicu u pratnji španskog šefa države, kralja Felipea VI, koji nije ni u jednom trenutku progovorio i ostao je iza njega, na distanci, ali stojeći uspravno, tokom formalnog čina izvinjenja.

Steinmeier i njegova supruga, Elke Büdenbender, borave u Španiji od srijede na poziv kralja Felipea VI. Njihova posjeta Guernici bila je planirana za posljednji dan njihovog putovanja, iako su već posjetili Muzej Reina Sofía u Madridu, gdje se nalazi Picassova “Guernica”. Ovu sliku je naručila legitimna španska vlada 1937. godine, republikanska vlada, kao snažan simbol osude barbarstva.

„Njemačka je svjesna svoje historijske odgovornosti. Priznajemo to i osjećamo se obaveznim da danas radimo na miru, demokratiji i protiv nasilja. Nisam prvi Nijemac koji je došao ovdje i to lično izrazio. Ali vjerujem da je dobro za naše međusobne odnose što, po prvi put, jedan njemački savezni predsjednik ovdje lično priznaje odgovornost za događaje iz tog vremena“, rekao je Steinmeier medijima na kraju dana.

Posjeta u Baskiji je počela veoma kasno zbog vremenskih uslova – Vitoria se, na primjer, probudila u magli – i neki mehanički problemi, prema izvorima, odgodili su predsjednički let iz Madrida za baskijsku prijestolnicu. Steinmeier je konačno sletio na aerodrom Foronda u 10:48 sati. Bio je to A350-941, registracije GAF901, koji je pripadao ratnim zrakoplovnim snagama Savezne Republike Njemačke, koje se još uvijek nazivaju Luftwaffe. Na njemu piše “Bundesrepublik Deutschland” (Savezna Republika Njemačka) velikim slovima.

Ovaj aerodrom je otvoren 1980. godine i nije onaj koji je koristila druga Luftwaffe, nacistička, koja je imala sjedište u Vitoriji i odakle je planirano bombardiranje. Taj stari aerodrom sada je zakopan u stambenom naselju Salburua, a u parku se nalazi mali spomenik u spomen na žrtve.

Na aerodromu Foronda, direktno na pisti, njemačkog predsjednika dočekalo je nekoliko zvaničnika. Uslijedila je kratka parada španskog vojnog osoblja. Nakon toga, njemačka pratnja – desetine crnih vozila, uglavnom njemačkih marki, poput kombija Mercedes-Benz Vito proizvedenih u Vitoriji, u pratnji Ertzaintze (baskijske policije) i Guardia Civil (Španske civilne garde) – otputovala je do palate Ajuria Enea, gdje je uslijedio sastanak sa baskijskim čelnicima.

Tamo su bili Lehendakari (predsjednik baskijske vlade), Imanol Pradales, vice-Lehendakari, Ibone Bengoetxea, predsjednici pokrajinskih vijeća Álava, Bizkaia i Gipuzkoa i drugi.

Pradales je dočekao predsjednika i njegovu suprugu na stražnjim stepenicama palate, onima koje vode prema vrtovima. Oficiri Ertzaintze u svečanim uniformama – zelenim i sa sabljama – postrojili su se pred jednim od najvažnijih posjetilaca u historiji Ajuria Enea. Nakon toga, Lehendakari (predsjednik baskijske vlade) proveo je Steinmeiera i Büdenbender kroz palatu. Na primjer, pokazao im je historijsku ikurriñu (baskijsku zastavu) iz Pariza nakon nacističke okupacije, koja uključuje grb Navare.

“Kada su Nijemci ušli u Pariz, ikurriñu su sakrili baskijski prognanici dok nije vraćena baskijskoj vladi nakon što je demokratija obnovljena”, objasnio je Lehendakari na engleskom.

Objasnio je da je prvi Lehendakari (predsjednik baskijske vlade), José Antonio de Aguirre, morao pobjeći od nacista i da je to učinio, upravo tako što je prošao kroz Berlin. „Stvarno?“, uzviknula je iznenađeno supruga njemačkog šefa države. Također se raspitivala o slici Zuloage, jednom od najljepših umjetničkih djela u palači, ali Pradales se nije mogao sjetiti naslova, „Doña Virtudes de azul y amarillo“ (Gospođa Vrlina u plavom i žutom). Sastanak se vodio pod baskijskom, španskom, njemačkom i evropskom zastavom.

U međuvremenu, u Guernici, s desetinama blokiranih parking mjesta, helikopterom koji kruži nad gradom i psima Ertzaintza (baskijske policije) koji pregledavaju mjesta posjetilaca, čekanje je bilo dugo. 77-godišnja žena, koja je stigla iz Valladolida 1964. godine, rekla je da je od početka osjećala da je bombardiranje “veoma živo” i insistirala da je to nešto “što se ne smije zaboraviti”. Mladi ljudi iz lokalne srednje škole također su posjetili groblje sa svojim njemačkim učenicima na razmjeni. Jedan od njih, Lur, 18, komentirao je važnost toga da nove generacije dobro razumiju prošlost.

Nedaleko odatle, predsjednik Baskijske nacionalističke stranke (PNV) iskoristio je vrijeme čekanja da insistira da Španija slijedi primjer Njemačke i izvini se. Godine 1937. PNV je bio dio vladajuće koalicije u Španiji. Zapravo, to je jedini put da je učestvovao u nacionalnoj vladi, s Manuelom de Irujom iz Navare. “Gernika nije bilo koji simbol”, insistirao je u vezi s prisustvom šefa države. “Znam da neki kažu da to nije ista vlada, ali ni njemački predsjednik nema nikakve veze s nacističkom Njemačkom”, obrazložio je. Po njegovom mišljenju, kralj Španije ne može biti “obični posmatrač” u baskajskom gradu. “Njegova posjeta mora doprinijeti baskijskom narodu, njihovoj samoupravi, nacionalnom priznanju, šta god to bilo”, rekao je, podsjećajući na prethodnu posjetu španskog šefa države. Bio je to Juan Carlos I 1981. godine, a ispred Skupštine održani su protesti koje su organizovali izabrani članovi Herrija Batasune (HB).

Sadašnja baskijska nacionalistička ljevica također je bojkotirala događaje s njemačkim predsjednikom zbog prisustva španske krune. U centru Guernice, kao oblik protesta, izložili su naopako okrenute slike posljednja tri šefa španske države, Francisca Franca i oba monarha dinastije Burbon. Izviždali su špansku himnu, koja je vraćena tokom Građanskog rata na zahtjev gradonačelnika Vitorije, Rafaela Santaolalle, koji je otvorio gradska vrata nacistima i fašistima. “Felipe VI, PP i Vox su nasljednici onih odgovornih za bombardovanje Guernice i nema mjesta neutralnosti ili zataškavanju pred njima”, rekao je Oskar Matute.

Ertzaintza (baskijska policija), Nacionalna policija, Civilna garda i obezbjeđenje kralja, zajedno s njemačkim timom, koordinirali su veliko raspoređivanje sigurnosnih snaga ovog petka. „Svi radimo zajedno“, komentirao je jedan policajac Ertzaintze u Guernici, među desetinama mobiliziranih. Neki incidenti dogodili su se na drugim demonstracijama, koje su ovaj put organizirale pristalice komunističkog pokreta GKS. U Bilbau je formiran tim za upravljanje krizama.

Predsjednik i kralj su prvo pozdravili dvoje preživjelih, Crucitu i Maríu del Carmen, u pratnji njihovih porodica. Tokom ceremonije, “Guernicu” Pabla Sorozábala izveli su txistularis (baskijski svirači flaute) i Bilbao Choral Society. Fernando Malaxetxeberria, državni službenik iz Guernice, zvonio je starim zvonom koje je pet puta preživjelo nacističko bombardiranje. Zvonjenje je bilo toliko sporo da se činilo da njihov zvuk traje cijelu vječnost. Nakon petog zvonjenja, članovi njemačke delegacije aranžirali su cvijeće: bijele karanfile. Traka u bojama trenutne zastave zemlje – crvenoj, žutoj i crnoj – nosila je jednostavnu poruku na njemačkom jeziku, koju je potpisao savezni predsjednik.

Nakon kratke petnaestominutne ceremonije na groblju, Steinmeier i kralj su otišli i posjetili Memorijalni muzej mira, gdje se čuva kopija pisma koje je jedan od njegovih prethodnika, Roman Herzog, poslao povodom šezdesete godišnjice bombardovanja. Godinu dana ranije, 1996. godine, Njemačka je obezbijedila sredstva za sportski centar kao simboličnu kompenzaciju. Nakon ove posjete, španski šef države vratio se u Madrid, dok je njemački predsjednik otišao na ručak u Foruu, u restoran Baserri Maitea, sa Lehendakarijem Pradalesom i drugim zvaničnicima. Dan će se završiti popodne posjetom Muzeju Guggenheim prije nego što delegacija krene za Berlin sa aerodroma Foronda.

Izvor: El Diario