Na 30. godišnjicu genocida, u Bundestagu se čula krajnje sramotna relativizacija zločina

Na tridesetu godišnjicu genocida nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici koji su počinile srpske snage, njemački Bundestag održao je debatu u čast žrtava. No, ono što se tokom te rasprave dogodilo kao rezultat ciničnih izjava zastupnika stranke Alternativa za Njemačku (AfD) pokazuje da mržnja može ponovo – i svuda – da trijumfuje ako ekstremna desnica dođe na vlast.

U julu 1995. godine, svijet je šutio. Ljudi su provodili godišnje odmore na moru, i ponekad, na radiju ili televiziji, možda bi čuli ime Srebrenica, a da i ne obrate pažnju na ono što se zaista dešavalo u tom gradiću u Bosni i Hercegovini. Veliki poljski pjesnik Adam Zagajewski (21. juni 1945 – 21. mart 2021) taj osjećaj ravnodušnosti zabilježio je snažnim riječima. U nastavku donosimo njegovu pjesmu pod naslovom „Ljeto 1995“:

Bilo je to ljeto na Mediteranu, sjeća se,

blizu Toulona, suho vino, nadahnuto samo sobom,

govorilo je dijalektom koji je bilo teško razumjeti,

pa smo shvatali samo dijelove promrmljanih riječi,

To je bilo ljeto u kosoj svjetlosti predvečerja, noću pod blijedim mrljama zvijezda, kad je buka

nevažnih glasova utihnula i samo

je tišina čekala da se javi pospana ptica,

ljeto s dnevnim naletima juga, kad su čak i

cvrčci pjevali, jedno ljeto,

kad se plava voda otvarala kao dobrodošlica, toliko gostoljubiva,

toliko da smo zaboravili na amfore koje su hiljadama

godina stajale na dnu mora, u tami,

same; bilo je to to ljeto, sjećaš li se,

kad su se vječno zeleni listovi vrbe smijali,

bio je juli kad smo se sprijateljili

s onim crnim mačetom

koje nam se činilo tako mudro,

Bilo je to isto to ljeto, kad su u Srebrenici

ubijani muškarci i dječaci;

tamo – bezbrojni suhi pucnji

i naravno također vrelina i prašina

i cvrčci, od straha ukočeni.

Trideset godina kasnije, činjenice su neosporne. U Srebrenici su srpske snage, pod komandom generala Ratka Mladića i uz podršku Beograda, ubile oko 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Međunarodni sud pravde ovaj masovni zločin okarakterisao je kao genocid. U više presuda, Haški tribunal za bivšu Jugoslaviju ustanovio je da je u Srebrenici počinjen genocid. Ratko Mladić je za ovaj zločin osuđen na doživotnu robiju. Isto se dogodilo i Radovanu Karadžiću. A više njihovih saradnika osuđeno je na dugogodišnje kazne zatvora. Ukupno, taj tim za ubistva, masakre i druge zločine dobio je više od 700 godina zatvora od strane Haškog tribunala.

Ipak, uprkos tim činjenicama, negiranje genocida u Srebrenici i dalje je svakodnevna disciplina nacionalista. U Srbiji, u jednom entitetu Bosne i Hercegovine. U ultranacionalističkim i prosrpskim krugovima u Crnoj Gori. Čak i u Skoplju: jedan potpredsjednik vlade iz redova srpske manjine ismijava žrtve. Ovo poricanje, koliko god bilo odvratno, u tim sredinama je – očekivano.

Ali genocid u Srebrenici negiraju i u Njemačkoj – tačnije, u njemačkom parlamentu. Na tridesetu godišnjicu genocida koji su srpske snage počinile nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici, Bundestag je prije nekoliko dana održao debatu u znak sjećanja na žrtve. Ono što su poslanici stranke Alternativa za Njemačku (AfD) izgovorili tokom rasprave bilo je potpuno u skladu sa srpskom propagandom iz Beograda i Banje Luke.

Na otvaranju sjednice, predsjednica Bundestaga Julia Klöckner, iz konzervativne CDU stranke, izjavila je: „Srebrenica je bila najgori ratni zločin na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata.“

Državni ministar u Ministarstvu vanjskih poslova, Gunther Krichbaum, uporedio je ludilo nacionalizma sa staklenikom i dodao: „Zato je Srebrenica poziv svima nama, poziv: Ne skrećite pogled, nego gledajte pravo! – Kada su ljudi u Evropi ili bilo gdje drugdje ugroženi zbog svog porijekla, svoje religije ili identiteta, ne smijemo šutjeti. Naša je odgovornost da se suprotstavimo minimiziranju, relativizaciji i oživljavanju nacionalizma i rasizma.“

Upravo suprotno od toga učinio je poslanik AfD-a Alexander Wolf. On je kritikovao klasifikaciju ratnog zločina kao genocida i indirektno izrazio zahvalnost Srbima jer su „u suštini poštedjeli žene i djecu“, iako su ubijali muškarce u Srebrenici. Wolf je optužio Njemačku da podržava rezoluciju Generalne skupštine UN-a, kojom se masakr u Srebrenici definiše kao genocid.

Drugi poslanik AfD-a, Martin Sichert, iskoristio je debatu za frontalni napad na muslimane uopšte i kritiku njemačke unutrašnje politike. Rekao je da nas „Srebrenica upozorava da prekinemo s multikulturalizmom dok još nije kasno“. Muslimane je optužio da pokušavaju postati većina kroz „džihad rađanja“ – rasističku teoriju po kojoj muslimani namjerno rađaju više djece kako bi postali većina u zapadnim društvima.

Ministar vanjskih poslova Johann Wadephul pokušao je zaustaviti ovu odvratnu raspravu riječima: „Žao mi je što takve rasprave namećemo žrtvama, njihovim porodicama – posebno onima koji su danas ovdje prisutni, uključujući i ambasadora.“

U loži Bundestaga za goste tada su bili ambasador Bosne i Hercegovine Damir Arnaut i dva preživjela svjedoka masakra u Srebrenici. Ono što se dogodilo tokom ove debate, kao rezultat ciničnih izjava poslanika Alternative za Njemačku, pokazuje da mržnja može ponovo – i svuda – da pobijedi, ako ekstremna desnica dođe na vlast.

IZVOR: Koha.net