Dok broj palestinskih žrtava u Gazi svakodnevno raste, Njemačka se nalazi pred jednom od svojih najdelikatnijih spoljnopolitičkih dilema. Vlada u Berlinu sve češće kritizira konkretne poteze kabineta Benjamina Netanyahua, ali istovremeno, zbog historijske odgovornosti za Holokaust, ostaje čvrsto vezana uz Izrael, u političkom, ekonomskom, pa i kulturnom smislu

Kancelar Friedrich Merz prošle sedmice u Madridu jasno je poručio svom španskom domaćinu Pedru Sánchezu: Njemačka neće priznati Palestinu kao državu. Po njegovom tumačenju, to bi trebao biti „jedan od posljednjih koraka“ na putu ka rješenju o dvije države, a ne sadašnji potez u Generalnoj skupštini UN-a, gdje su se Velika Britanija, Portugal, Australija i Kanada pridružile listi država koje su formalno priznale Palestinu. Njemačku je na zasjedanju predstavljao ministar vanjskih poslova Johann Wadephul, dok je Merz ostao u Berlinu.

Ipak, Merkeličin nasljednik ne skriva zabrinutost zbog izraelskih poteza. Portparol njemačke vlade ove sedmice je upozorio da „ne smije biti novih aneksija palestinskih teritorija“. Kritika dolazi dok ofanziva u Gazi i dalje odnosi stotine civila, a slike ruševina i masovnih sahrana sve teže prolaze bez reakcije njemačke javnosti.

No, Njemačka i dalje ostaje na poziciji jednog od najvjernijih izraelskih saveznika. To se pokazuje i u ekonomskoj sferi. Bruxelles razmatra mogućnost da se suspenduje dio trgovinskog sporazuma između EU i Izraela, što bi značilo uvođenje carina na izvoz vrijedan gotovo šest milijardi eura. Berlin tu ideju dočekuje s negodovanjem.

Markus Söder, predsjednik Bavarske i lider CSU-a, izjavio je da su „sankcije protiv Izraela fundamentalno pogrešne“ i da ih njegova stranka nikada neće podržati. Sličnu poruku poslao je i Thorsten Frei, šef kancelarije kancelara Merza, sugerirajući da će Njemačka reći „ne“ ovom prijedlogu.

Njemačka politika prema Izraelu uvijek se odvija u sjeni Holokausta. Od osnivanja izraelske države 1948. godine, Berlin je bio među njenim ključnim partnerima. Strah od optužbi za antisemitizam oblikuje i današnje odluke, bez obzira na to dolaze li s ljevice ili desnice.

Zato se u službenim njemačkim dokumentima i nastupima nikada ne koristi riječ „genocid“ kada se govori o Gazi. Umjesto toga, podsjeća se da je rat počeo napadom Hamasa sedmog oktobra 2023. i da će se okončati tek kada Hamas položi oružje i oslobodi izraelske taoce. „Vidimo ogromnu patnju palestinskog stanovništva u Gazi, ali smatramo da to nije proporcionalno ciljevima koje s pravom očekuje izraelska vlada“, rekao je Merz u Madridu. Dodao je, međutim: „Ne dijelimo definiciju genocida.“

Berlin je osmog augusta najavio suspenziju izvoza „oružja koje se može koristiti u Gazi“. Merz je govorio o mjeri „na neodređeno vrijeme“, ali analitičari tvrde da je riječ o djelomičnom embargu koji se prije svega odnosi na dijelove za izraelske tenkove, motore, mjenjače i rezervne dijelove, dok ključna vojna saradnja ostaje netaknuta. Njemačka vojna industrija i dalje je čvrsto povezana s izraelskom.

Njemačka odbrana Izraela vidljiva je i izvan politike. Ministar kulture Wolfram Weimer oštro je reagovao na pokušaje da se Izrael isključi iz takmičenja za pjesmu Eurovizije 2026. u Beču, što podržavaju Španija, Nizozemska, Irska, Slovenija i Island. „Festival je nastao iz ruševina rata i ne smije postati platforma za isključivanje. Ko danas isključuje Izrael, izvrće njegov osnovni smisao“, poručio je Weimer.

Slična situacija dogodila se kada je Festival u Gentu otkazao koncert Minhenske filharmonije pod palicom izraelskog dirigenta Lahava Shanija zbog „nejasnog stava o ratu u Gazi“. Kao odgovor, Berlinski Konzerthaus ih je pozvao da nastupe u glavnom gradu Njemačke.

Njemačka politika balansira između moralne obaveze prema Izraelu i rastućeg pritiska domaće i međunarodne javnosti zbog razmjera patnje u Gazi. Kritika se čuje, ali linija koju Berlin ne prelazi ostaje jasna: priznanje palestinske države i ozbiljnije sankcije Izraelu nisu opcija.

U tom lavirintu, Njemačka istovremeno izražava žaljenje zbog civilnih žrtava, upozorava na „neproporcionalnost“ izraelskih operacija, ali nastavlja braniti Izrael u svim forumima, od UN-a do Eurovizije. Teret historije, čini se, i dalje određuje put kojim Berlin hoda, čak i kada se taj put sve više udaljava od evropskog konsenzusa.

IZVOR: La Vanguardia