Prema CDU-ovim planovima, rezanja bi pogodila gotovo sve socijalne stubove: zdravstvo, penzije, programe potpore za nezaposlene, subvencije za stanarine i grijanje, dječje doplatke, pomoć azilantima i sve druge oblike socijalne podrške

Njemačka kao država blagostanja, socijalne sigurnosti i široke zaštite građana, očito više neće postojati u obliku na koji su generacije navikle. Dramatična upozorenja stigla su od kancelara Friedricha Merza, lidera Kršćansko-demokratske unije (CDU), koji je na stranačkom skupu poručio: “Socijalna država kakvu imamo danas ne može se više financirati onim što stvaramo u našem gospodarstvu. Promjene u socijalnim programima su nužne, jer nećemo povećavati poreze za srednje i velike tvrtke dok sam ja na čelu države.”

Njegove riječi odjeknule su poput hladnog tuša u zemlji koja je decenijama gradila reputaciju “obećane zemlje” evropskog blagostanja.

Njemačko gospodarstvo već godinu i po osjeća ozbiljno usporavanje, a posljedice se prelijevaju na socijalne fondove: od zdravstva, preko mirovina, do programa potpore nezaposlenima. Deficit u zdravstvu je 2023. iznosio 1,9 milijardi eura, a već 2024. narastao na 6,2 milijarde. Samo u prva tri mjeseca ove godine zabilježen je manjak od 4,5 milijardi, pa analize upozoravaju da bi zdravstveni sistem do kraja godine mogao završiti u minusu od čak 10 do 27 milijardi eura.

Ništa bolja situacija nije ni u mirovinskom sistemu. Nakon nekoliko godina relativno stabilnog poslovanja, prošlu godinu zatvorio je s minusom od dvije milijarde eura, a za ovu se očekuje gubitak od sedam milijardi. Ako se ovakav trend nastavi, sredstva iz mirovinskih fondova mogla bi biti potpuno iscrpljena do 2027. godine.

Mirovine doduše polako rastu, ali inflacija ih nadmašuje, pa danas oko deset miliona njemačkih penzionera prima mjesečno manje od 1.100 eura – iznos koji se smatra granicom siromaštva. Procjene pokazuju da svaki peti stanovnik stariji od 65 godina živi u riziku od siromaštva. Uprkos tome, rezovi u okviru najavljene reforme čine se neminovnima.

Kancelarov CDU suočava se s otporom koalicijskih partnera iz SPD-a, koji poručuju da neće dozvoliti da se teret krize svali na leđa socijalnih osiguranika.

Prema CDU-ovim planovima, rezanja bi pogodila gotovo sve socijalne stubove: zdravstvo, penzije, programe potpore za nezaposlene, subvencije za stanarine i grijanje, dječje doplatke, pomoć azilantima i sve druge oblike socijalne podrške.

Za tu namjenu Njemačka je prošle godine izdvojila oko 40 milijardi eura, dok se sada najavljuje značajno smanjenje izdvajanja. Istovremeno, kancelar Merz kategorički odbija uvođenje dodatnih poreza za superbogate, iako bi to znatno popravilo bilans socijalnih fondova.

A upravo je Njemačka zemlja sa 249 milijardera i oko 1,6 miliona ljudi čija je finansijska imovina veća od milion eura. Njihova ukupna imovina teži oko 5,4 triliona eura, a većina plaća minimalne poreze ili ih uopće ne plaća.

Pitanje reforme socijalnih programa prijeti stabilnosti vlade, jer Merz od SPD-a traži da preispita svoje stavove i prihvati znatnije rezove. Istovremeno, CDU insistira na restriktivnijoj migrantskoj politici i većoj naklonosti prema interesima industrije i krupnog kapitala.

Takvi zahtjevi duboko zadiru u samu srž politike SPD-a i mogli bi Merzovu vladu gurnuti na rub opstanka. U pozadini svega stoji i rastući umor birača od etabliranih stranaka, što potvrđuje vrtoglavi uspon krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD).

Uz krizu socijalne države, Njemačku pogađa i ozbiljan val gubitka radnih mjesta u industriji. Samo u automobilskoj industriji u jednoj godini ugašeno je 51.500 radnih mjesta – gotovo sedam posto sektora. U strojarstvu je izgubljeno 17.000 radnih mjesta, a u proizvodnji metala 12.000.

Ukupan broj zaposlenih u industriji do juna ove godine pao je na 5,42 miliona, što je 114.000 manje nego godinu dana ranije. Od 2019., prije pandemije, broj radnih mjesta u industriji smanjen je za 245.000.

Njemačka autoindustrija, nekada ponos zemlje, danas se suočava s padom prodaje, žestokom konkurencijom iz Kine, sporim prelaskom na elektromobilnost i udarcima trgovinskih sporova sa SAD-om. Donald Trump uveo je visoke carine na evropske automobile, dok kineski proizvođači nude jeftinije modele. Posljedica su masovni programi štednje: Mercedes-Benz, VW, Bosch, Continental i ZF već su najavili rezove, dok Porsche zatvara svoju podružnicu za baterije.

“Ogromni padovi profita, prekomjerni kapaciteti i slabljenje stranih tržišta čine neizbježnim daljnja smanjenja radnih mjesta, posebno u Njemačkoj, gdje se nalaze istraživačko-razvojne i administrativne funkcije”, upozorava Jan Brorhilker iz kompanije EY.

On pesimistično predviđa i porast nezaposlenosti među diplomiranim inženjerima, što Njemačka već decenijama nije doživjela.

Kancelar Merz otvoreno priznaje: Njemačka se ne nalazi samo u razdoblju ekonomske slabosti, već u strukturnoj krizi koja ugrožava konkurentnost cijele privrede.

“Država blagostanja kakvu danas imamo više se ne može financirati onime što proizvodimo u gospodarstvu”, rekao je Merz, najavljujući duboku reformu socijalnog osiguranja.

Njemačka, simbol stabilnosti i prosperiteta u Evropi, danas se suočava s ozbiljnim pitanjem: može li uopće zadržati temelje socijalne države na kojoj je izgrađen poslijeratno ekonomski čudo? Odgovor će, čini se, donijeti naredni mjeseci, ali jasno je jedno: Njemačka kakvu poznajemo – možda nestaje pred našim očima.

IZVOR: Večernji list/Novi list