U poruci koju je Trump sam objavio po dolasku u Hag, Rutte je ustvrdio da američki predsjednik „vodi svijet ka velikom uspjehu“, te da će „Evropa konačno platiti ono što treba“, zahvaljujući upravo njemu. U toj atmosferi gotovo groteskne diplomatske udvornosti, svi žele jedno: da Trump ne sruši samit. Bombardovanje iranskih nuklearnih postrojenja i krhki prekid vatre koji je uslijedio dali su Trumpu osjećaj geopolitičkog trijumfa, pa ga NATO želi zadržati u tom raspoloženju – makar uz dozu laskanja

Drugi dan kontroverznog samita NATO-a, koji se ove sedmice održava u Hagu, obilježavaju ozbiljni izazovi za jedinstvo Alijanse: rastući izdaci za odbranu, prijetnja iz Rusije, novi front prema Iranu – ali i sve primjetniji raskol među saveznicima.

Dok NATO pokušava uspostaviti zajedničku strategiju odvraćanja Moskve i osigurati da Sjedinjene Američke Države ne napuste organizaciju, jedna članica sve više dolazi u centar pažnje – Španija. A dok se Trump razmeće diplomatskim “uspjesima”, Ukrajina, nekadašnja glavna tema NATO samita, gotovo da je nestala s dnevnog reda.

Novi generalni sekretar NATO-a, Mark Rutte, bivši nizozemski premijer, odlučio je učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi zadržao Donalda Trumpa u Alijansi – i to doslovno. Trump, poznat po impulsivnosti i skepticizmu prema NATO-u, bio je počasni gost nizozemske kraljevske porodice u palati Huis ten Bosch – privilegija rijetko rezervisana čak i za šefove država. Sve je učinjeno da mu se ugodi: luksuzni apartman, ekskluzivni doručak s kraljem Willemom-Alexanderom, a iznad svega – riječi neviđene pohvale od samog Ruttea.

U poruci koju je Trump sam objavio po dolasku u Hag, Rutte je ustvrdio da američki predsjednik „vodi svijet ka velikom uspjehu“, te da će „Evropa konačno platiti ono što treba“, zahvaljujući upravo njemu. U toj atmosferi gotovo groteskne diplomatske udvornosti, svi žele jedno: da Trump ne sruši samit. Bombardovanje iranskih nuklearnih postrojenja i krhki prekid vatre koji je uslijedio dali su Trumpu osjećaj geopolitičkog trijumfa, pa ga NATO želi zadržati u tom raspoloženju – makar uz dozu laskanja.

Ključna tačka ovog samita jeste sporazum o povećanju izdvajanja za odbranu na 5% BDP-a do 2035. godine. To je značajan skok u odnosu na prethodni dogovoreni cilj od 2% iz 2014. godine. Rutte je uvjeren da će svi lideri, uključujući i skeptičnu Španiju, danas podržati deklaraciju. „U uslovima prijetnji, nema alternative većem ulaganju u odbranu,“ izjavio je.

No, upravo Španija, na čelu s premijerom Pedrom Sánchezom, predstavlja potencijalnu tačku razdora. Iako nije direktno blokirao dogovor, Sánchez se napismeno usprotivio obavezi da Španija troši 5% svog BDP-a na odbranu, što je izazvalo bijes kod Trumpa i američkih diplomata. Trump je čak objavio sliku s naslovom: „Španija prijeti da sruši samit NATO-a“. Kanadska niska izdvajanja godinama su bila problem za Alijansu, ali sada se strahuje da bi Španija mogla postati „novi negativac“, kako je to opisao Politico.

Ipak, zahvaljujući Rutteovoj diplomatskoj akrobatici, Španiji je dozvoljeno više „fleksibilnosti“. Umjesto striktnih 5%, Španija će ispuniti ciljeve sposobnosti i odbrambenih kapaciteta kroz podjelu na dva nivoa – do 1,5% BDP-a u „široko povezane odbrambene aktivnosti“ i barem 3,5% za konkretne vojne troškove poput oružja i obuke.

Za Sáncheza, konfrontacija s Trumpom možda i nije nepoželjan ishod. Neki analitičari nagađaju da bi sukob s američkim predsjednikom mogao koristiti njegovoj unutrašnjoj političkoj poziciji, nalik na scenu kada je ukrajinski predsjednik Zelenski pred kamerama prkosio Trumpu u Bijeloj kući.

Ali dok se lideri prepucavaju oko budžeta i diplomatskih gesti, jedna tema ostaje neobično tiha – Ukrajina. Nekada ključna tačka svih NATO samita, danas je gotovo zaboravljena. „O Ukrajini se gotovo i neće govoriti“, rekao je Kurt Volker, bivši specijalni izaslanik SAD za Ukrajinu. Jamie Shea, bivši portparol NATO-a, izjavio je da će ovaj samit biti „razočaravajući za Ukrajinu“, jer „mnogi saveznici žele čvršću formulaciju podrške i jasniju putanju prema članstvu“.

Iako Rutte i dalje tvrdi da je ukrajinsko članstvo „nepovratno“, realnost je da Ukrajina nije ni na zvaničnoj agendi. Zelenski se kreće gotovo neprimjetno kroz hodnike palate, bez većih izjava, fokusiran da ne poremeti Trumpov krhki balans. I dok se još očekuje njihov bilateralni susret, čini se da ni tamo neće biti značajnijih pomaka.

Ove godine NATO saveznici, uključujući Kanadu, osigurali su 35 milijardi dolara vojne pomoći Kijevu – više od polovine ciljanih 50 milijardi do kraja 2025. godine. No, izostanak suštinskog napretka u vezi s članstvom ili sankcijama Rusiji ostavlja dojam da je Ukrajina, tri godine nakon ruske invazije punog razmjera, svedena na sporednu ulogu.

NATO u Hagu pokušava pokazati jedinstvo u vremenu sve većih podjela – i to pod pritiskom spoljašnjih prijetnji i unutrašnjih razlika. Trumpov ego, Sánchezov otpor, ruska agresija i iranski izazovi – sve se to slilo u jednu palaču u Hagu. A dok svjetla reflektora traže sljedeći diplomatski sukob, Ukrajina ostaje u sjeni – i možda upravo zato, najviše na gubitku.