Daleko od naslovnica, Evropa se već priprema za svijet u kojem SAD nisu na njenoj strani. Savez NATO bez SAD-a sada se aktivno razmatra. Prošle sedmice je komesar Evropske unije za odbranu, Andrius Kubilius, pokušao dati obrise kako bi to izgledalo, pozivajući kolege da razmotre kako nadomjestiti 100.000 američkih vojnika stacioniranih u Evropi

Otkako se Donald Trump prije gotovo godinu dana vratio u Bijelu kuću, evropske vlade pokušavale su uvjeriti same sebe da savez sa Sjedinjenim Američkim Državama može opstati. Gutale su carine i poniženja, nudile sitnice i darove, pribjegavale laskanjima i odbijale izustiti i najmanju riječ kritike.

No iako je postojalo tiho prihvatanje da SAD možda više nisu saveznik, tek su događaji proteklih nekoliko sedmica naveli ključne aktere u evropskim vladama da konačno zaključe kako su Sjedinjene Američke Države pod Trumpovim vodstvom zapravo postale protivnik.

Objavljivanje američke Nacionalne strategije sigurnosti u decembru, u kojoj se tvrdi da se Evropa suočava s „civilizacijskim brisanjem“ i obećava podrška krajnje desnim „patriotskim“ strankama, to je jasno pokazalo. Trumpovo insistiranje da će SAD posjedovati Grenland, „htjeli oni to ili ne“, učinilo je nemogućim dalje ignoriranje.

Posljednjih dana evropski lideri pažljivo su govorili o važnosti saveza u okviru NATO-a i branili suverenitet Grenlanda i Danske. Do sada su, međutim, svi zazirali od toga da imenuju agresora.

To se mora promijeniti. Trumpova najava da će osam evropskih zemalja, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, biti pogođeno carinama zbog „drskosti“ da stanu u odbranu zapadnog saveza, mora biti trenutak kada evropski lideri javno i nedvosmisleno raskinu s američkim predsjednikom.

Daleko od naslovnica, Evropa se već priprema za svijet u kojem SAD nisu na njenoj strani. Savez NATO bez SAD-a sada se aktivno razmatra. Prošle sedmice je komesar Evropske unije za odbranu, Andrius Kubilius, pokušao dati obrise kako bi to izgledalo, pozivajući kolege da razmotre kako nadomjestiti 100.000 američkih vojnika stacioniranih u Evropi.

Predložio je stvaranje Evropskog vijeća za sigurnost koje bi koordiniralo svaku objedinjenu vojnu akciju, podsjećajući na švedskoj nacionalnoj konferenciji o odbrani da Evropska unija ima vlastitu verziju NATO-ovog člana 5, odnosno, kako je rekao, „obavezu uzajamne pomoći državama članicama koje se suoče s oružanom agresijom“.

Kada je to prvi put zapisano, teško da je Evropa imala SAD na umu kao potencijalnog agresora. „Moramo početi razmišljati o NATO-u bez SAD-a“, rekao je Fabrice Pothier, bivši direktor za planiranje politika u NATO-u.

„Sve više postaje jasno da bismo trebali početi planirati i graditi odbrambene aranžmane koji ne mogu replicirati ono što SAD donosi, ali bi barem bili dovoljno dobri.“

Na sličan način na koji je ruska invazija punog razmjera na Ukrajinu 2022. godine potaknula Švedsku i Finsku da se pridruže NATO-u, američka želja da osvoji dio Evrope navela je evropske države da razmotre stvari koje su ranije smatrane nezamislivim.

Oslanjanje na američku tehnologiju, naročito na Microsoft, koji pokreće infrastrukturu u brojnim evropskim vladama, također je sada predmet rasprave. Prošle jeseni Međunarodni krivični sud objavio je da će zamijeniti Microsoft Office njemačkim softverom, zbog strahova da bi američke sankcije mogle dovesti do povlačenja usluga tog tehnološkog giganta. Sada i neke evropske vlade razmatraju isto pitanje.

Za mnoge Evropljane, više od samih postupaka, šokantne su bile riječi. U intervjuu za CNN-ovog Jake Tapper ovog mjeseca, Trumpov zamjenik šefa kabineta Stephen Miller ogolio je novu svjetonazorsku viziju administracije: „Živimo u svijetu… kojim upravlja snaga, kojim upravlja sila, kojim upravlja moć.“

Bronwen Maddox, direktorica Chatham House-a, rekla je: „Ovo je tako duboka promjena. Nije pretjerivanje nazvati to krajem zapadnog saveza.“ Tokom protekle godine, dodala je, „postojala je snažna želja da se nada kako će sve ovo proći“. No nakon objavljivanja američke Nacionalne strategije sigurnosti, to se promijenilo. „Bio je to prelomni trenutak, koji je formalno zabilježio prezir prema Evropi. To je zapanjujući dokument“, rekla je Maddox.

I dalje postoji nada da će SAD promijeniti kurs. Optimisti ukazuju na izbore na sredini mandata u novembru, koji će vjerovatno dovesti do toga da Republikanci izgube kontrolu nad Zastupničkim domom, te na početak utrke za Trumpovog nasljednika. Ako demokrat pobijedi 2028. godine, savez se može obnoviti.

Maddox nije toliko optimistična. Izbori, kaže, nisu samo test Trumpove nepopularnosti, već i pitanje mogu li se izbori u SAD-u još uvijek smatrati slobodnim i poštenim. Oni će, dodala je, odgovoriti i na jedno dublje, egzistencijalno pitanje: „Šta je Amerika i šta bira da postane? I to ide daleko dalje od Trumpa.“

Možda nam se odgovor neće svidjeti.

IZVOR: The Observer