Više od jednog stoljeća porodica Stipić nije znala gdje počiva njihov djed i pradjed, Ivan Stipić, vojnik Četvrte bosanske pješadijske regimente, poginuo na krvavoj Soškoj fronti 1917. godine. Tragovi su nestali u vihoru ratova, migracija i zaborava. A onda je upornost jednog unuka, pomoć prijatelja i neočekivana solidarnost nepoznatih ljudi izvela porodicu na put koji ih je napokon doveo do njegovog groba u Grazu

U vihorima ratova i migracija nerijetko nestanu čitava porodična sjećanja. Imena predaka, njihovi životi i putevi, ponekad se izgube u arhivima koje vrijeme zatrpa. Ipak, upornost i iznenađujuća solidarnost ljudi mogu izgraditi mostove koje historija sruši. Takva je i potraga porodice Stipić, koja je nakon više od sto godina pronašla grob svog pretka Ivana Stipića, vojnika Četvrte bosanske pješadijske regimente, poginulog 1917. na Soškoj fronti.

Zahvaljujući dugoj i predanoj potrazi koju je vodio poznati hrvatski sindikalac Željko Stipić, njegova porodica konačno je stajala pred grobom pradjeda u Grazu. Taj trenutak nije bio samo rezultat istraživačkog rada, već i emotivno vraćanje čovjeka iz zaborava u porodičnu priču.

Ivanov unuk Nikola, danas jedini živi unuk od njih dvadeset i pet, o djedu je znao gotovo ništa. „Otac je umro kad sam imao tri godine, sjećam se samo bake“, govori. Poslije rata porodica je primila jednu mirovinu po međunarodnom ugovoru, jedini papir koji je ukazivao da je Ivan služio u austrougarskoj vojsci. Gdje je poginuo i gdje je pokopan ostala je tajna duža od jednog stoljeća.

Njihova baka, Ivanova supruga u Ramskoj kotlini ostala je sama s dvoje djece, a sve dalje tragove izbrisali su vrijeme, drugi rat i selidbe. Sve do trenutka kada je Željko odlučio da više neće prihvatiti prazninu kao odgovor.

Prije dvije godine o tome je razgovarao s prijateljem Goranom Skokom, informatičarom i zaljubljenikom u historiju. Skok je počeo pretraživati digitalizirane austrijske arhive i u listu Grazer Tagblatt od 29. augusta 1917. pronašao ime „Ivan Stipic“ iz Kovačeva Polja, podatak koji se gotovo savršeno poklapao s onim što je porodica znala.

Ubrzo se potraga proširila. Historijski stručnjaci iz Pule i Beograda potvrdili su da je Ivan preminuo u Prvoj rezervnoj bolnici u Grazu 27. augusta 1917. i da je sahranjen na Centralnom groblju Zentralfriedhof u tom gradu. U registru je bio upisan kao „Iwan Stipič“, s manjom greškom u imenu, ali savršeno tačnim podacima o jedinici i datumu smrti.

Slijedio je još jedan važan korak, potvrditi tačnu lokaciju groba. Skok se obratio Facebook grupi „Ekipa iz Graza“, nudeći čak i nagradu za pomoć. Ona nije bila potrebna. Više ljudi dobrovoljno se prijavilo da ode na groblje i potraži križ s natpisom. „Za dva dana stigle su fotografije“, priča Skok. „Tačna lokacija, pločica, podaci, sve se poklopilo.“ Grob se nalazi na lijevoj parceli, red 17a, grob 25.

Ivan Stipić, rođen 1872., bio je inženjer u Četvrtoj bosanskohercegovačkoj pješadijskoj regimenti, vojnoj jedinici formiranoj 1894. u mostarskom okrugu. To je bila bošnjačka regimenta, proslavili su se na Soškoj fronti, gdje talijanske snage nikada nisu probile njihove položaje.

Jedanaesta soška bitka, u kojoj je Ivan ranjen, bila je najkrvavija na slovenskom tlu: 50.000 mrtvih, preko 200.000 ranjenih. Ivan je prebačen u Graz, gdje je podlegao ranama.

Cijelu priču pročitajte u današnja 24Sata.