I dok se u Bosni i Hercegovini još uvijek vode borbe oko osnovnih ljudskih prava, dok se porodice žrtava bore da istina ne bude izbrisana iz kolektivnog pamćenja, institucije ove zemlje nagrađuju osobe koje su upravo te istine relativizirale ili ignorisale. Čije je Baković “kulturno bogatstvo”?

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine nedavno je donijelo odluku koja otvara mnoga pitanja – kako o vrijednosti bh. pasoša, tako i o kriterijima po kojima se bh. državljanstvo dodjeljuje. Naime, državljanstvo je dodijeljeno srbijanskom književniku Blagoji Bakoviću, osobi koja je u više navrata otvoreno podržavala osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja tokom njegovog suđenja u Hagu.

Informacije do kojih je došao Detektor pokazuju da je Baković državljanstvo BiH dobio na osnovu zahtjeva koji je podržala Vlada Republike Srpske, a konačnu odluku je potvrdilo Vijeće ministara BiH. U obrazloženju se navodi da je riječ o osobi od “naročite koristi za Bosnu i Hercegovinu u oblasti kulture”. No, postavlja se pitanje – kakva je to kulturna korist kada se nagrađuje osoba koja je javno glorificirala ideologiju i ličnost osuđenu za poticanje protjerivanja nesrpskog stanovništva?

Blagoja Baković je autor više od 50 knjiga, a njegova poezija je nagrađivana u raznim zemljama, uključujući i Rusiju. Međutim, ono što se u biografijama najčešće prešućuje jeste njegovo učešće na mitinzima Srpske radikalne stranke 2013. i 2014. godine, kada je na skupovima “Sloboda Šešelju” i “Oslobodite Šešelja” recitovao stihove posvećene upravo Šešelju, nazivajući ga “sjemenom slobode srpskog naroda” i simbolom borbe protiv “zatvaranja usta” srpskom narodu. Njegove izjave sa tih skupova i danas su dostupne na stranicama Srpske radikalne stranke, kao dokaz političke i ideološke bliskosti s onima koji ne priznaju ni presude međunarodnih sudova ni bol preživjelih.

I dok se u Bosni i Hercegovini još uvijek vode borbe oko osnovnih ljudskih prava, dok se porodice žrtava bore da istina ne bude izbrisana iz kolektivnog pamćenja, institucije ove zemlje nagrađuju osobe koje su upravo te istine relativizirale ili ignorisale. Čije je Baković “kulturno bogatstvo”?

U isto vrijeme kada se donosi ovakva odluka, objavljen je i Henley Passport Index za 2025. godinu, prema kojem se pasoš Bosne i Hercegovine nalazi na 42. mjestu, zajedno sa Gruzijom, Kiribatijem, Mikronezijom i Palau otočjem. Vlasnici bh. pasoša bez vize mogu putovati u 123 zemlje svijeta – što je svakako pristojna brojka, ali i dalje osjetno niža u poređenju sa susjedima.

Hrvatska je, primjerice, ove godine prvi put dospjela u top 10 najjačih pasoša svijeta, zauzevši deveto mjesto, zajedno sa Slovenijom, Slovačkom i Latvijom. Hrvati sada mogu bez vize u 183 zemlje – čak 60 više nego građani BiH.

Među prvoplasiranima na listi su Singapur, Japan, Južna Koreja, Danska i Finska – zemlje koje ne dijele državljanstva tek tako. Kod njih se državljanstvo ne dodjeljuje “na osnovu kulturne koristi”, posebno ne onima koji veličaju ideologije osuđene pred međunarodnim sudovima.

Zato se s pravom postavlja pitanje: koliko vrijedi bh. pasoš danas? Ne samo po broju zemalja koje se mogu obići bez vize, već po onome što simbolizira. Kada državljanstvo dobijaju osobe poput Bakovića, koje u BiH dolaze ne kao promotori zajedničkog života i pomirenja, nego kao podržavatelji najcrnjih poglavlja prošlosti – vrijednost pasoša biva srozana na simboličkom, moralnom i političkom nivou.