Rušenjem džamija tokom oružane agresije na Bosnu i Hercegovinu velikosrpska politika željela je postići veoma jasan cilj – da izbriše svaki trag Bošnjaka u mjestima koje su njene zločinačke jedinice, vojne i policijske, uspjele okupirati.

Samo pet dana nakon što je Srebrenica pala u ruke srpske vojske i policije i dok su zločinci po okolnim brdima i šumama vršili zločin genocida, srpske vojne snage predvođene ratnim zločincem Ratkom Mladićem srušile su srebreničku čaršijsku džamiju. Bio je to čin koji je trebao potvrditi velikosrpsku zločinačku namjeru, kao i ranije u mnogim okupiranim mjestima širom Bosne i Hercegovine – da zatre svaki trag postojanja bosanskih muslimana, uništi njihov identitet, duhovnost i historijsko prisustvo.

Rušenje džamije bilo je sastavni dio šire politike etničkog čišćenja i sistematskog brisanja tragova bošnjačke kulture i vjere. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992–1995), srušeno je ili teško oštećeno više od 1.200 džamija i islamskih vjerskih objekata, od kojih mnogi nikada nisu obnovljeni. Srebrenica, kao mjesto najtežeg zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, postala je simbol fašizma i mržnje.

Šesnaest godina kasnije, 16. jula 2011. godine, na isti dan kada je bila srušena, čaršijska džamija u Srebrenici ponovo je otvorila svoja vrata. Obnova je realizirana zahvaljujući dobročinstvu brojnih domaćih i stranih donatora, kao i odlučnosti preživjelih Bošnjaka i Islamske zajednice da ne dozvole da se njihov kulturni i vjerski identitet zauvijek izbrišu s ovih prostora.

Odlukom Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Srebrenica, džamija je dobila ime po rahmetli doktoru Ahmedu Smajloviću, jednom od najznačajnijih bošnjačkih islamskih intelektualaca 20. stoljeća. Ovaj čin nije imao samo komemorativni značaj, već je nosio i poruku potvrđivanja kontinuiteta bošnjačke misli na ovom prostoru.

Čast da otvori obnovljenu džamiju pripala je Ćazimu Salimoviću, uglednom Srebreničaninu koji je dao veliki doprinos njenoj izgradnji.

Obnovom džamije u Srebrenici obnovljen je i jedan važan stub povratka i opstanka – osjećaj da se Bošnjaci, iako desetkovani genocidom, neće odreći svog prava na život, vjeru i identitet.

Džamija u srebreničkoj čaršiji danas nije samo mjesto molitve. Ona je i svjedok postojanja jednog naroda koji su htjeli izbrisati, ali koji je odbio nestati.

Rušenjem džamija tokom oružane agresije na Bosnu i Hercegovinu velikosrpska politika željela je postići veoma jasan cilj – da izbriše svaki trag Bošnjaka u mjestima koje su njene zločinačke jedinice, vojne i policijske, uspjele okupirati. No, obnovom vjerskih objekata širom BiH, uključujući i ovu srebreničku džamiju, Bošnjaci su pružili otpor zaboravu i negiranju genocida.

Džamija Ahmeda Smajlovića danas stoji ne samo kao mjesto vjere, već i kao živi podsjetnik na ono što se dogodilo, i na ono što se više nikada ne smije dogoditi. Njena obnova je čin dostojanstva, ali i političke poruke – da su Bošnjaci tu, i da ostaju.