Američki magazin Time ga stavlja na naslovnicu u avgustu 1925. godine. Međunarodna ljevica vidi u njemu borca protiv kolonijalizma. U februaru 1923. godine proglašena je Republika Rif, kratkotrajna nezavisna država kojom je Abd el-Krim upravljao

Tog 22. jula 1921. godine, u planinskoj regiji Rif u sjevernom Maroku, dogodio se jedan od najtežih vojnih poraza u historiji Španije. Tog dana, marokanske snage pod vodstvom Abd el-Krima masakrirale su oko 12.000 španskih vojnika kod mjesta Anwal (ili Anual, kako ga zovu Španci). Ta katastrofa nije samo obilježila modernu historiju Španije, već je ostavila dubok trag u odnosima između Maroka i Španije, te posredno utjecala na izbijanje španskog građanskog rata.

Rif je planinsko područje na sjeveru Maroka koje je kroz historiju bilo poprište borbi različitih interesa – lokalnih, plemenskih, kolonijalnih. Španija i Francuska, dvije glavne kolonijalne sile u tom dijelu Afrike, često su potpirivale sukobe među lokalnim berberskim plemenima. Jedna od ključnih porodica u regiji Kabyle, bila je porodica Abd el-Krim, koja je u početku imala bliske odnose sa Špancima.

Abd el-Krim je rođen u selu Ajdir, u utjecajnoj berberskoj porodici. Njegov otac bio je obrazovan čovjek, imenovan za kadiju od strane marokanskog sultana, a kasnije je postao i španski saveznik, primajući redovne naknade za svoju podršku. Zahvaljujući toj saradnji, Abd el-Krim je studirao u Fezu, a kasnije dobio posao u Melilli, španskoj enklavi u Maroku.

Godinama je radio kao novinar, sudija i administrator. Bio je lojalan Španiji, pisao o prednostima evropske civilizacije i zatražio čak i špansko državljanstvo. U pismu iz 1915. godine piše: “Bio sam, jesam i biću sluga španske nacije”.

Iako je porodica bila simbol špansko-marokanskog prijateljstva, stvari su se brzo promijenile. Prvi svjetski rat donosi nove tenzije. Abd el-Krim i njegov otac počinju potajno pomagati njemačke i arapske agente protiv Francuza, što je izazvalo sumnju kod Španaca. Godine 1915. Abd el-Krim je uhapšen i optužen za saradnju s Nijemcima te za podršku autonomiji Rifa.

Godinu dana je proveo u zatvoru u Melilli, što je ostavilo duboke posljedice na njega. Po povratku se distancira od španskih vlasti, a 1918. godine napušta javnu službu. Ubrzo se s bratom vraća u rodni kraj i počinje organizovati oružani otpor. Do 1920. porodica prekida sve veze sa Špancima.

Sjever Maroka, uključujući Rif, bio je bogat željeznom rudom. Španski inženjeri otkrivaju nalazišta ruda dvostruko kvalitetnijih od onih koje se izvoze u Evropu. Španija je nakon gubitka kolonija na Kubi i Filipinima odlučna u očuvanju svojih afričkih teritorija, a u Rif šalje hiljade vojnika.

General Manuel Fernández Silvestre preuzima komandu i odlučuje pacificirati najratoborniju berbersku grupu – Beni Urriaguel, među kojima je vodeća upravo porodica Abd el-Krim. Uslijed neispunjenih obećanja, neisplaćenih naknada i arogantnog ponašanja kolonijalne uprave, dolazi do eksplozije nezadovoljstva.

U julu 1921. godine dolazi do kulminacije. General Silvestre pokušava izvesti vojnu operaciju protiv Abd el-Krimovih snaga, ali doživljava potpun kolaps. Španska vojska biva poražena, njihovi položaji napušteni, a trupe bježe u panici. Fernández Silvestre počinio je samoubistvo, a Španija gubi skoro svu teritoriju koju je držala od 1909. godine.

Masakr kod Anwala potresao je Evropu. Španski mediji su tvrdili da su tijela ostala razbacana po planinama, da su ranjenici mučeni i ubijani, a da su žene Rifa dovršavale ranjene vojnike.

Ovaj događaj katapultira Abd el-Krima u svjetsku javnost. Američki magazin Time ga stavlja na naslovnicu u avgustu 1925. godine. Međunarodna ljevica vidi u njemu borca protiv kolonijalizma. U februaru 1923. godine proglašena je Republika Rif, kratkotrajna nezavisna država kojom je Abd el-Krim upravljao.

Na vrhuncu moći 1925. godine, Abd el-Krim kontrolira tri četvrtine španskog protektorata. Uvodi šerijat, organizira centraliziranu birokratiju, uspostavlja trgovinske veze i modernizira infrastrukturu.

Kraj dolazi kada pokušava proširiti svoj uticaj na francuski protektorat. U žestokim sukobima ubijeno je preko 6.000 francuskih vojnika. Francuska i Španija udružuju snage. U septembru 1925. kreće zajednička ofanziva: 18.000 Španaca i 20.000 Francuza kreće u napad. Do proljeća 1926. godine, Rif je ponovno okupiran.

Na dan 27. maja 1926. goidne, Abd el-Krim se predaje Francuzima – ne Špancima. Njegova kratka, ali slavna republika, prestaje da postoji.

Francuzi deportuju Abd el-Krima i njegovu porodicu na ostrvo Réunion. Nakon dvadeset godina, 1947. godine, dopušteno mu je da ode u Francusku, ali ga marokanski nacionalisti odvode u Egipat, gdje mu kralj Faruk daje azil. U Kairu provodi ostatak života, podržavajući antikolonijalne pokrete širom sjeverne Afrike.

Odbija se vratiti u Maroko sve dok se ne povuku španske i francuske trupe. Umire prirodnom smrću 1963. godine, u 81. godini, u palači koju mu je darovao kralj Faruk, a koju je kasnije održavao predsjednik Nasser.