Najveći dio ovog novog religijskog prostora oblikuju mladi laici, a ne teolozi ili svećenici. Njihova popularnost počiva na autentičnosti i jednostavnoj identifikaciji. Govore o ljubavi, ulozi žena i muškaraca, celibatu i Bibliji, ozbiljne teme iznesene su kroz estetiku lifestyle sadržaja. Ovakvi profili privlače mlade željne jasnih odgovora u svijetu neizvjesnosti

U digitalnom dobu, u kojem društvene mreže određuju ritam života, jedna pojava iznenadila je i teologe i sociologe: povratak mladih ljudi kršćanskoj duhovnosti. Aplikacije za molitvu, viralni religijski sadržaji i kasna krštenja postali su svakodnevnica i to ne u tradicionalno religijskim društvima, već upravo u najsekularnijim dijelovima Zapada. Fenomen „novog kršćanskog preporoda“ pokazuje da se vjera vraća, ali na potpuno drugačiji način.

Aplikacija Hallow, koja korisnike podsjeća da izgovore dnevni krunicu i nudi meditacije, postala je jedna od najpreuzimanijih u Apple Storeu. Istovremeno, TikTok i YouTube su preplavljeni mladim „christfluencerima“ koji javno govore o duhovnim iskustvima i vlastitoj potrazi za smislom. Prema istraživanjima Pew Research Centra, u SAD-u i dijelu Evrope raste broj ispitanika, posebno mladih,  koji se ponovo identificiraju kao kršćani. No, taj povratak ne ide u prilog tradicionalnim crkvama: članstvo u katoličkoj i protestantskim crkvama nastavlja padati, uprkos sve većem interesu za vjeru.

Najveći dio ovog novog religijskog prostora oblikuju mladi laici, a ne teolozi ili svećenici. Njihova popularnost počiva na autentičnosti i jednostavnoj identifikaciji. Jedna od najpoznatijih je Njemica Jana Highholder, apotekarica i konzervativna evangelička influenserica s desetinama hiljada pratilaca. Govori o ljubavi, ulozi žena i muškaraca, celibatu i Bibliji, ozbiljne teme iznesene kroz estetiku lifestyle sadržaja. Ovakvi profili, većinom iz freikirchenskog (evangeličkog) miljea, privlače mlade željne jasnih odgovora u svijetu neizvjesnosti.

Evangelikalne zajednice, posebno u SAD-u, doživljavaju snažan rast i politički su važan faktor. Propovijedaju ultrakonzervativne poruke, ali nude i pripadnost, jednostavna pravila i jasan moralni okvir. Njihov uspjeh pokazuje da nova religijska energija ne jača nužno istorijske crkve nego alternativne zajednice koje nude emocionalnu direktnost i digitalnu blizinu.

Teologinja Sigrid Rettenbacher upozorava, međutim, da viralni religijski sadržaj često pojednostavljuje kompleksne teme. Svijet se svodi na crno-bijelo, a kršćanska simbolika koristi se kao sredstvo za provođenje kulturnih i političkih borbi, posebno onih vezanih za migracije, rodna pitanja i ulogu žene. „Često se zaboravlja da je Isus prilazio marginalizovanima, a ne služio ideologijama“, naglašava ona. Ideološki naboj postaje posebno vidljiv kad se religijski jezik koristi za opravdavanje ultrakonzervativnih stavova.

S druge strane, postoji i vedrija, razigranija strana ovog talasa. TikTok profili poput austrijskih „plešućih sestara“ ili mlade franjevke Ide, koja duhovito govori o životu u samostanu, energetskim napicima ili druženju, pokazuju da mladi traže vjeru oslobođenu krutosti i moraliziranja. Njihova poruka nije prijetnja već poziv, a forma, kratka, brza, dopadljiva, potpuno je prilagođena generaciji Z.

Istraživanja potvrđuju da su mladi spremniji na duhovno traganje nego njihove roditeljske generacije. Jedna studija iz Beča pokazala je da 30 posto mladih od 14 do 25 godina vjeruje u Boga ili više biće, znatno više nego ostatak populacije. Ali njihov se interes ne izražava kroz institucije: oni radije govore o „energiji“, „univerzumu“ ili osjećaju predodređenosti, nego o teološkim dogmama. Ipsosova anketa iz 2023. u 26 evropskih zemalja dodatno potvrđuje da mladi vjeru povezuju s ličnim razvojem, smislom i mentalnom stabilnošću, a ne s crkvenim autoritetima.

Da li je ovo početak dublje religijske transformacije? Demografi poput Anne Goujon ostaju oprezni. Globalni trendovi pokazuju kontinuirani pad udjela kršćana u Evropi i SAD-u, uz rast u državama Afrike. Ono što vidimo, kaže ona, više je „signal kulture“ nego povratak masovne religioznosti: mladi traže pripadnost, smisao i strukturu, ali ne nužno u crkvi.

U svijetu preopterećenom nesigurnošću, izgaranjima i stalnim online pritiskom, mnogi mladi u vjeri pronalaze ono što institucije i politika ne nude, tišinu, identitet i jasne smjernice. Crkve, međutim, ostaju pred velikim izazovom: kako tu energiju pretvoriti u stvarno članstvo, ako su digitalni propovjednici postali novi sveci savremenog svijeta?

IZVOR:Der Standard