Karijera fudbalera kratka je i često nepredvidiva – povrede i pad forme mogu je prekinuti u trenutku. Stoga mnogi biraju sigurnost. Belgijanac Kevin De Bruyne je ljetos otvoreno rekao: „Ako odem igrati dvije sezone tamo, zaradit ću više nego za prethodnih petnaest.“

Nekada rezervisana za fudbalske zvijezde na zalasku karijere, Saudijska Arabija danas sve više privlači mlade evropske talente. Najnoviji primjer je Enzo Millot, 23-godišnji kapiten francuske reprezentacije do 21 godine i dosadašnji veznjak njemačkog Stuttgarta, koji je 9. augusta potpisao trogodišnji ugovor sa Al-Ahli FC-om.

Ovaj transfer odjeknuo je i zato što je Millot bio na meti velikih evropskih klubova, a ipak se odlučio za Saudijsku Arabiju – što je do jučer izgledalo nezamislivo za fudbalera u usponu.

Millot nije usamljeni slučaj. Tokom ljeta, Francuzi Nathan Zézé (20) i Saïmon Bouabré (19) napustili su Nantes, odnosno Monaco i potpisali za Neom, novog prvoligaša iz Saudijske Arabije. Klub, koji vodi francuski trener Christophe Galtier, već je angažovao i Alexandre Lacazettea te golmana Marcina Bulku.

Razlog je jasan: novac. „Prije je to bilo rijetko. Danas, teško je odbiti ono što Saudijci stave na sto“, priznaje menadžer Yassine Askri. Mladi fudbaleri nerijetko dolaze iz skromnih sredina, pa je osigurati egzistenciju porodice prioritet. „Ako mogu zaraditi deset puta više, većina ljudi bi to prihvatila“, kaže agent Bacary Camara.

Ekonomska kriza francuskog fudbala, posebno zbog kolapsa prodaje televizijskih prava, dodatno gura mlade igrače van Evrope. Nantes je, u slučaju Zézéa, pristao i na nižu ponudu Saudijaca – samo da odmah dobije novac u kešu i popravi finansijski bilans. Monaco, pak, nije uspio postići dogovor o produženju ugovora sa Bouabréom, pa je mladi ofanzivac otišao.

Upravo ta kombinacija: finansijski pritisak klubova i ogromne plate iz Saudijske Arabije, stvara val odlazaka koji sve više zahvata i mlade talente, a ne samo veterane.

Karijera fudbalera kratka je i često nepredvidiva – povrede i pad forme mogu je prekinuti u trenutku. Stoga mnogi biraju sigurnost. Belgijanac Kevin De Bruyne je ljetos otvoreno rekao: „Ako odem igrati dvije sezone tamo, zaradit ću više nego za prethodnih petnaest.“

Saudijska Pro League nudi vile od preko 2.000 kvadrata, luksuzna putovanja, automobile i investicione prilike. Međutim, sportski izazov ostaje upitan: liga još uvijek ne nudi konkurentnost evropskih prvenstava, a izlog za velike klubove i reprezentacije je daleko manji.

Za mlade igrače, odlazak u Saudijsku Arabiju znači i kulturni šok. Ipak, za fudbalere muslimanske vjeroispovijesti, to može značiti i okruženje u kojem slobodno prakticiraju vjeru. Ali pitanja ljudskih prava – ograničena prava žena, kriminalizacija homoseksualnosti, represija disidenata – u njihovim odlukama očito imaju mali značaj.

„Igrači žive u paralelnom svijetu – treniraju, idu u šoping centre, i rijetko dolaze u dodir sa stvarnim životom saudijskog društva“, ističe Askri.

Neki, poput španskog veznjaka Gabri Veige, koji se nakon dvije godine u Al-Ahliju vratio u Porto, traže povratak u Evropu. Ali kontinent brzo zaboravlja, a rijetki se uspiju vratiti na stari nivo. Zézé i Bouabré možda će za nekoliko sezona krenuti istim putem, ali garancije nema.

Uprkos kritikama i neizvjesnosti, trend odlazaka u Saudijsku Arabiju sve je jači. Od 2023. godine liga je postala magnet, prvo za ikone poput Ronalda, Benzeme, Kantéa i Mahreza, a sada i za fudbalere koji karijeru tek počinju.

„Svakodnevno dobijam pozive“, kaže agent Bacary Camara, naglašavajući da svi – klubovi, agenti i sami igrači – u ovoj priči pronalaze interes. Za sada, čini se da tokovi novca imaju veću snagu od fudbalskih ideala.

IZVOR: Le Monde