U zemlji bogatoj vodom, blizina podzemnih tokova život znači i izazov: dok rijeka donosi plodnost poljima, ona ujedno otežava kopanje grobova. Zbog toga su se lokalni stanovnici davno odlučili za drukčiji pristup smrti i ukopu, podizanje nadzemnih grobnica, koje su s vremenom prerasle u kulturnu i duhovnu posebnost

U zapadnom Uzbekistanu, u historijskoj oblasti Horemzm, stoljećima se njeguje neobična pogrebna tradicija: umjesto pod zemljom, mrtve se polaže u grobnice izgrađene iznad zemlje. Razlog leži u prirodnim uslovima ovog kraja, podzemne vode nalaze se veoma blizu površine, što onemogućava klasično ukopavanje.

Horemzm se prostire uz obale moćne Amu Darje, poznate i kao Oxus, jedne od najdužih rijeka Centralne Azije, dugačke više od 2.500 kilometara. U zemlji bogatoj vodom, blizina podzemnih tokova život znači i izazov: dok rijeka donosi plodnost poljima, ona ujedno otežava kopanje grobova. Zbog toga su se lokalni stanovnici davno odlučili za drukčiji pristup smrti i ukopu, podizanje nadzemnih grobnica, koje su s vremenom prerasle u kulturnu i duhovnu posebnost.

Uprkos prilagođavanju prirodnim uslovima, vjerski i kulturni običaji nisu zanemareni. Tijela se i dalje umotavaju u ćefine, u skladu s islamskom tradicijom, a pripreme za ukop obavljaju se s velikim poštovanjem i pažnjom. Grobnice se grade od materijala dostupnih u regiji, najčešće od ćerpiča (adobe cigle), kamena i zemlje, a mnoge od njih ukrašene su jednostavnim ornamentima.

Tako podignute grobnice često imaju krov, a u mnogim slučajevima i malu kupolu, koja podsjeća na džamijsku arhitekturu. Na njima su ispisana imena preminulih, godine rođenja i smrti, a ponegdje su urezani i kur’anski ajeti. Na pojedinim grobovima mogu se vidjeti i fotografije pokojnika, detalj koji dodatno svjedoči o miješanju tradicije i savremenijih običaja.

Jedna od upečatljivih osobina ovih horemzmskih nekropola jeste običaj da se članovi iste loze ukopavaju jedni pored drugih. Porodice grade zajedničke grobnice, a nerijetko se novi slojevi podižu na postojeće, stvarajući višespratne nadzemne mauzoleje. Time se čuva i ideja o trajnom zajedništvu porodice, čak i nakon smrti.

Ova tradicija, koja traje stoljećima, danas predstavlja ne samo pogrebnu praksu već i dio kulturno-historijskog identiteta Horemzma. Grobnice iznad zemlje, u svojim raznovrsnim formama, podsjećaju na povezanost čovjeka i prirode, ali i na snagu običaja koji opstaju unatoč svim promjenama vremena.

IZVOR: Anadolija